Kratka, ali burna povijest borbe za javne prostore u postkomunističkoj Hrvatskoj svoje ishodište i početak imala je u jednoj nelijepoj, razmjerno običnoj ulici zagrebačkoga Donjega Grada. Ta je ulica, naravno, Varšavska.
Godine 2006., naime, zagrebačke su gradske vlasti dopustile poduzetniku i budućem nautičkom ubojici Tomislavu Horvatinčiću da u gustoj, definiranoj urbanoj matrici zagrebačkoga Donjega Grada rušenjem i zapunjavanjem sagradi stambeno-poslovni blok, te otme dio pješačke zone ne bi li za taj blok načinio garažni pristup.
Slučaj jedne zapravo vrlo obične donjogradske ulice pretvorio se tijekom godina od osrednje bitnoga komunalnog incidenta u „case study“ na temelju kojeg je dio svjesnije hrvatske javnosti konačno shvatio kako u ovoj zemlji...
Godine 2006., naime, zagrebačke su gradske vlasti dopustile poduzetniku i budućem nautičkom ubojici Tomislavu Horvatinčiću da u gustoj, definiranoj urbanoj matrici zagrebačkoga Donjega Grada rušenjem i zapunjavanjem sagradi stambeno-poslovni blok, te otme dio pješačke zone ne bi li za taj blok načinio garažni pristup.
Slučaj jedne zapravo vrlo obične donjogradske ulice pretvorio se tijekom godina od osrednje bitnoga komunalnog incidenta u „case study“ na temelju kojeg je dio svjesnije hrvatske javnosti konačno shvatio kako u ovoj zemlji...
