Čitamo u brojnim komentarima o „izbjegličkoj krizi“ ili „seobi naroda“, kakva nije možda u cijeloj povijesti zabilježena, a još zadnja riječ nije rečena, kako to nije ništa novo, kako se to stalno događalo u prošlosti, kako su, napokon, i Hrvati odnekud doselili.
I kako su opet odlazili u mnoge zemlje i na sve kontinente. Sve to donekle stoji, ali postoji i jedna bitna razlika. Postoje, naime, kretanja stanovništva mirna poput rijeka koje teku u svom prirodnom koritu i doseljenici koji su potrebni i rado prihvaćeni u zemljama doseljavanja i koji se s tim zemljama lako stapaju kao što se rijeke na svom ušću utapaju u mora, a ove migracije koje svakodnevno gledamo su više nalik na poplavu i na bujicu s kojom se teško nositi. Opet, ratnička osvajanja su nešto...
