Godine 1991. splitski su novinari umjesto računala dužili pisaće strojeve, a redakcija Slobodne Dalmacije sličila je streljani: sa svakoga stola odjekivalo je mitraljiranje slova po valjcima makinjeta.
Da ne bude nikakve zabune, glas o kompjutorskim čudima do tada je već bio stigao čak i do nas. Štoviše, neki su se, poput, primjerice, moje malenkosti, tih dana voljeli pohvaliti kako im rad na sofisticiranim strojevima koji sliče televizoru nije nikakva nepoznanica. Potkraj osamdesetih, na trećoj godini sociologije, polagao sam, naime, ispit iz kolegija „Programiranje i rad s računalom“, što me u očima impresioniranih kolega kvalificiralo da o novoj tehnologiji divanim s autoritetom Billa Gatesa ili Stevea Jobsa.
