Fenomen je u medicini poznat kao anterogradna amnezija. Za razliku od klasične, retrogradne amnezije, kod koje se pacijent ne sjeća ničega od prije traume koja ju je prouzrokovala, kod anterogradne amnezije to mu se događa doslovno svaki dan: ne može zapamtiti više od nekoliko posljednjih trenutaka, mozak ih nije u stanju iz kratkoročne memorije pohraniti u dugoročnu, pa ih istog časa briše, onemogućavajući stvaranje novih sjećanja. Oboljelom od anterogradne amnezije svako je jutro početak života, svakoga dana on ponovo otkriva sebe, i oko sebe čudesni novi svijet.
Anterogradna amnezija spada u razmjerno neistražene tajne ljudskog mozga. Prvi sustavno dokumentirani slučaj bio je onaj iz 1957., kad se Amerikanac Henry Molaison zbog epilepsije podvrgnuo lobektomiji, pa...
