Frane i Tonči su kumovi. Točnije, Tonči je bio kum Frani. Na krštenju. Držao ga je u naručju i položio prisegu da će se kao patronus o njemu brinuti kao o vlastitu sinu.
Bilo je to jučer, 1988. godine. A danas, 33 ljeta poslije, Frane i Tonči su politički protivnici. Frane je kandidat HDZ-a za načelnika općine Dugi Rat, a Tonči na to isto mjesto "puca" s nezavisne pozicije člana HDZ-a. Kako?! Eto tako. U malome mistu sve je lako. Teško je tek pronaći dvije osobe koje na neki način nisu povezane.
Možda se, recimo, sjećate priče koju smo tijekom jednog od prošlih izdanja lokalnih izbora donijeli upravo iz Dugog Rata i u kojoj su glavni akteri utrke za načelnika/načelnicu bili bivši supružnici. Gospodin iz SDP-a, a gospođa iz HNS-a, i to baš u vrijeme dok su te dvije stranke bile u nacionalnoj koaliciji. Oboje su izgubili.
Na ovim su izborima Dugoraćani i Dugoraćanke, a pravo glasa na rivijeri od Jesenica do Duća ima njih 6500, mogli birati između čak deset kandidata za načelnika te dvanaest (12) lista za Općinsko vijeće. Da, dvanaest. Hrvatski je to rekord. Provjerili smo svih 127 gradova i 428 općina u zemlji, izgubili više od dva sata češljajući popise Državnog izbornog povjerenstva i nigdje, baš nigdje, izuzev Zagreba i Splita, nismo našli toliku gužvu na listićima. Toliku želju da se pomogne svojoj zajednici. Toliko samoprijegora i altruizma. Toliko ideja. A premalo stabala za sve to okačiti pod nos biračima.
Frane Marčić i Tonči Bauk ostali su pred iduću nedjelju, onu ključnu, sami. Jedan protiv drugoga. Kumče i kum. HDZ-ovac i nezavisni. Koji je također član HDZ-a. Kako?! Eto tako. Po mjestu se priča da ga, pod a), oni ne žele izbaciti i da, pod b), on ne želi izići.
Pa neka upravo to bude i prvo pitanje u ovom neobičnom sučeljavanju: bira li Dugi Rat između dva kandidata HDZ-a?
– Bira! – kratko odgovara Frane Marčić, kumče.
Slaže se da je to u najmanju ruku neobično.
– Čudno je, priznajem, ali HDZ je za to najmanje kriv – dodaje službeni kandidat stranke.
Slijedi objašnjenje kako je došlo do toga da se Dugi Rat još jednom uvrsti na popis svjetske extrem und bizarre baštine.
– Gospodin Bauk bio je prije četiri godine protukandidat na unutarstranačkim izborima Jerku Rogliću i nije ga uspio pobijediti, da bi potom, sve do prije nekoliko mjeseci, stranački bio sasvim neaktivan. U siječnju ove godine pokušao se ponovno izboriti da ga HDZ nominira za svoga kandidata za načelnika općine, a kako mu to nije pošlo za rukom, odlučio se na sastavljanje svoje nezavisne liste – prepričava Marčić.
Ako vam nije jasno zašto stranka Bauka nije izbacila, baš kao što stranke i inače rade s odmetnutim članovima, Marčić nudi pojašnjenje. Statut im, tvrdi, to ne omogućava. Barem ne još. Odluka o Baukovu statusu bit će, naime, donesena tek nakon izbora. Za svaki slučaj. Odnosno za slučaj da Bauk pobijedi. A to uopće nije nemoguće, dapače.
Kum Bauk je u prvome krugu osvojio 651 glas (20,35 posto), a kumče Marčić 830 glasova (25,95 posto). U ponudi je pak još more glasova, poglavito ako izlaznost bude veća od 49 posto iz prvoga kruga. Mogli bi – a u ovoj priči bi to sjelo kao kec na desetku – presuditi glasovi SDP-a, njih nezanemarivih 284, koliko ih je u prvome krugu dobio "crveni" kandidat.
O postizbornoj koaliciji s kumom Baukom Marčić zasad ne razmišlja. Iako, morat će, jer u Vijeću (ni jedan ni drugi) neće imati dovoljno ruku za samostalno vladanje, a logičnije opcije od one da HDZ koalira sam sa sobom teško da može biti.
– Spremni smo koalirati samo s onima koji podrže naš program, a na ucjene nećemo pristati. Što se samog odnosa s mojim kumom tiče, ja njega volim i poštujem, a kad se sretnemo, uljudno mu se javim, što ću činiti i ubuduće – poručuje Marčić.
Mlad je i voljan pomoći svome mjestu. Uskočiti u vatru. Obećava promjene i u radu Općine i u samome HDZ-u. Nove ljude i puno novca iz europskih i nacionalnih fondova. A to što tek odnedavno ima prebivalište u Dugome Ratu, ne vidi kao problem. Tu, naime, živi cijeli svoj život. A u Vrgorcu je bio samo prijavljen. I to kako bi se kao profesionalni vatrogasac mogao zaposliti u Hrvatskim autocestama.
– Imam obitelj u Vrgorcu, u Stilji, i ne vidim u tome nikakav problem, nije to bilo fiktivno prebivalište. A ta teorija, koju širi oporba, da sam se prijavio samo kako bih dobio posao nije točna jer je Hrvatska slobodna zemlja u kojoj svatko može raditi gdje hoće i prijaviti se za posao koji hoće – odgovara Marčić.
Vaš reporter, da malo privatiziramo ovaj prostor, zna mnogo HDZ-ovaca koji imaju prebivališta u mjestima i na adresama gdje ih je nemoguće pronaći. O nekima je (uzalud) i pisao. Ali je unatoč pogolemu iskustvu prvi put čuo za izbore na kojima jedna stranka u jednome mjestu ima dva kandidata.
Tonči Bauk, kum, priznaje kako je član HDZ-a i kako nije podnio zahtjev za iščlanjenjem iz stranke. Tvrdi kako je to njihova briga, a ne njegova.
– Bio sam član HDZ-a petnaest godina i uvijek su me šikanirali jer im nije odgovaralo ono za što sam se zalagao. Rad i poštenje, naime, nisu njihova parola – ističe Bauk.
Smatra kako je automatski trebao biti isključen iz stranke čim je osnovao svoju nezavisnu listu, a zna, kaže, i razlog zašto se to nije dogodilo.
– Nadaju se da ću s njima koalirati nakon izbora, eto zašto – uvjerava, dodajući kako koalicija s HDZ-om, kao ni s onima koji su do sada HDZ-u pomagali da drži vlast, ne dolazi u obzir.
Na optužbe da se odmetnuo tek nakon što su u stranci odbili njegovu kandidaturu za načelnika, samo odmahuje rukom.
– To nije istina, to je tek priča koju šire da me diskreditiraju i da spriječe poraz koji im neminovno slijedi jer je glas za mene glas za nove i neiskvarene ljude. Isto tako, klasični njihov spin je i priča da građani u nedjelju zapravo biraju između dva kandidata HDZ-a. Svi koji me znaju, a u Dugome Ratu su to svi, znaju da je to podvala, jer znaju tko sam, koliko mogu i što sam sve dosad radio da se HDZ kao stranka koja vlada općinom promijeni – kaže Bauk.
S kumčetom je, veli, u korektnim odnosima.
– Njegovu ocu, mojemu prijatelju, zasigurno je najteže, on je stalno u akciji mirenja, no ovo je politika i tu su neke stvari nepomirljive – zaključuje Bauk.