Ivan i Božica Dominiković iz Ploča proslavili su Zlatni pir, 50 godina bračnog zajedništva! Proslavili su hvale vrijedan jubilej skromno, kako i žive.
A početak ove samozatajne i vrijedne obitelji vezan je uz Otriće, malo mjesto u kojem je Ivan živio, a Božica došla raditi u školi. Božica je cijeli radni vijek, gotovo 43 godine bila prosvjetni radnik, kao učiteljica radila je, osim u Otrićima, i u Kominu, Kuli Norinskoj, Krvavcu, Rogotinu i u Pločama. Od gotovo četiri i pol desetljeća radnoga staža u prosvjeti, u Osnovnoj školi Vladimir Nazor Ploče radila je punih 30 godina.
Ivan je radio u Luci Ploče, kao i njegov otac i iz te je firme otišao u zasluženu mirovinu. Pločani ga znaju kao darivatelja krvi, dragocjenu tekućinu dao je čak 101 put i za to dobio brojna priznanja uključujući i Nagradu Grada Ploča.
Kada bračni par Dominiković pitate, koja je tajna dugačkog braka, pogotovo danas u ova „moderna“ vremena, Božica će istaknuti kako su neophodni međusobno razumijevanje i opraštanje. „Nitko nije idealan, život je prepun uspona i padova i čovjek uvijek mora pronaći snagu da se podigne i krene dalje. Mi smo skromna obitelj i naše najveće blago su naša djeca i unučad“, kaže Božica.
Ivan i Božica imaju sina Slavena, rođenog 1973. i kćerku Dajana rođenu 1976. godine i četvero unučadi, Tomislava, Moniku, Josipa i Noru. Otac i sin su hrvatski branitelji, kao i zet, otac jedan od starijih u Pločama, a Slaven je neprestano u uniformi od 1993., najprije u Domovinskome ratu, a onda kao djelatna vojna osoba.
Upitali smo Božicu koju bi poruku poslala mladim obiteljima. „Moraju imati više razumijevanja jedno prema drugome. Ništa nije idealno, ako padnemo moramo se dići i ići dalje. Probleme treba rješavati čim se pojave, guranje pod tepih ne vodi njihovom rješavanju“.
Tekst: Ante Šunjić
Slika: Privatni album