Predstavljajući slikovnicu "Zločesta godina" koju je napisala sa Slavicom Stojan, voditeljica Odjela za pedijatriju Opće bolnice Dubrovnik i potpredsjednica konavoskog ogranka Matice hrvatske, dr. Marija Radonić osvrnula se na temu cijepljenja.
- Slikovnica može poslužiti kao sredstvo kojim možete procijeniti psihomotorni razvoj djeteta, može utjecati na psihomotorni razvoj djeteta i to je nešto čime se bavim posljednjih 15 godina. Možete pogledati kako možete utjecati na razinu funkcionalne pismenosti. I sad se ponovno vraćam na pandemiju: toliko je toga o sadašnjoj pandemiji napisano, napisano je toliko da ne stignete to sve pročitati. Ljudi sve čitaju, ali izvlače krive zaključke jer ne bi nas inače toliko bilo necijepljenih. Svakodnevno imam upite roditelja koji pitaju mogu li cijepiti svoju djecu. Kad bismo pravilno iščitavali onda bismo shvatili da imamo 20 posto djece ispod 18 godina. Za svladati pandemiju potrebna je procijepljenost iznad 80 posto. Da smo se svi mi stariji od 18 godina cijepili i da se cijepilo ono 16 posto kronično bolesne djece kojih ima, mi ne bismo došli u situaciju pitati trebamo li cijepiti malu, zdravu djecu. Tu dolazimo do funkcionalnosti pismenosti i zato je slikovnica nezamjenjiva jer dijete može čitati već u dobi od 6 mjeseci, ono već tada razumije i zato je jako važno izdvojiti 15 minuta svaki dan i čitati djeci. Zato strašno vjerujem u slikovnicu i zato su mi drage, kazala je Radonić.
Stojan je također povukla pitanje slobode koje je vrlo aktualno danas.
- Kuga je bila poticaj za ovu slikovnicu zato što je te strašne dvije godine, 1526./27., Dubrovnik 'naučio' mnogo štošta. Naučio je tako dobro zbilju o epidemiji da kuga nikad više u tom obliku nije pogodila Grad i njegovu okolicu. Ona je posjećivala dubrovačke granice, ulazila i izlazila unutar granica Republike, ali nikad ni približno kao tih godina jer je Grad 'naučio lekciju' i 'naučili' su tu 'lekciju' njegovi stanovnici. Oni su 'naučili' da je pojam slobode sadržan u svakom kamenu unutar Grada, svakom kamenu ovog pločnika, ali ta sloboda o kojoj sad puno čujemo na televiziji, ta sloboda je u Dubrovniku uključivala požrtvovnost, dakle, žrtvu i disciplinu. Da nije to sadržavao dubrovački „Libertas“, ne bi Dubrovačka Republika trajala koliko je trajala, davno bi se prije urušila, ali je potrajala. Bogu hvala, dugi niz stoljeća nakon toga i taj 'libertas' se nikad nije pretvorio u 'libertat'. Pretpostavljam da Dubrovčani znaju razliku između 'Libertas' i 'libertati'?! 'Liberati' znači da svatko čini kako hoće i što hoće, to je jedan 'svašteraj'. Ne znam kako bih je mogla objasniti, ali riječ 'libertati' je dijametralno suprotna riječ od riječi 'libertas' i znači suprotno od onoga što znači riječ 'libertas'. Ja sam svakako za slobodu, vjerujem i većina vas koji slušate, ali za slobodu koja uključuje žrtvu, disciplinu i poštovanje, bez toga nema slobode. O tome govori ova slikovnica, zaključila je Stojan.