Po 22. put u idiličnoj, živopisnoj i netaknutom prirodom okruženoj Trnovici u Dubrovačkom primorju okupili su se umjetnici iz cijele Dubrovačko-neretvanske na još jednoj Likovnoj koloniji. Prva nedjelja u lipnju pružila je idealne uvjete za održavanje ovog kulturnog događaja koje sigurnim korakom idem prema trećem desetljeću. Likovnjake su u pitoresknom selu dočekali domaćini iz udruge Likovna kolonija Trnovica Nevenka Đirlić rođena Grošeta i Pero Grošeta, kao i Srećko Jarak. Održavanjem još jednog izdanja Likovne kolonije u Trnovici ujedno se čuva uspomena na njezine pokretače Pera Miljkovića (1948. - 2004.) i Mata Jerinića (1939. - 2020.).
Ove godine u Likovnoj koloniji u Trnovici sudjelovali su: Jure Jovica, Maro Kriste, Neno Kera, Iris Kapidžić, Dubravka Rathman, Marija Kluth, Luce Đuraš, Pave Nobilo, Franica Čebirić, Nino Dubčić, Mirica Dubčić, Jagoda Jakir, Nena Gligor, Ivana Jovanović Trostmann, Valter Kožul, Maja Kovačević, Stjepo Bokarica, Nikola Musladin, Miro Stamatović, Abel Brčić, Luko Capor, Eva Maria Gehrke, Marijan Fragić i Mišo Baričević. Neki slikari koji nisu mogli doći u Trnovicu poslali su svoja djela, a recimo, dubrovački slikar Mišo Baričević došao je na Koloniju s 13. Likovne kolonije u Dugom Ratu u organizaciji Poljičke likovne udruge "Krug" i to samo kako bio donio svoju sliku i na taj način sudjelovao u vjerojatno najpoznatijoj likovnoj koloniji u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Predsjednica udruge Likovna kolonija Trnovica Nevenka Đirlić rođena Grošeta zadovoljna je Kolonijom.
- S velikim zadovoljstvom mogu reći kako imamo više od 20 umjetnika koji su došli u moju lijepu Trnovicu da po 22. put stvaraju umjetnička djela i da pridonesu oživljavanju, jednoj živosti inače malo demografski napuštenog Dubrovačkog primorja. I ove godine Kolonija je međunarodnog karaktera. Kroz ovu likovnu koloniju htjeli smo malo oživjeti selo, cijelo područje i vratiti sjaj i ljepotu školi koju su gradili naši dragi kamenoklesari, naši očevi i djedovi u razdoblju od 1933. do 1937. Sve je počelo 31. svibnja 1931. s jednom darovnicom odnosno nagodbom kojom su Trnovičani darovali zemlju za izgradnju škole: svi iz ovog sela darovali su najbolji komad zemlje u ovom kraškom terenu, u ovoj prirodnoj vrtači, a nisu za to tražili ništa zauzvrat, samo im je bilo važno da se izgradi škola. Neki naši seljani bili su po bijelom svijetu, u prvom redu mislim na diplomiranog inženjera Frana Sušila koji je rođen 1872., te njegovog brata Iva koji je odselio u Aljasku i radio u rudniku iza rata i tamo stekao ogromni imetak. S tim soldima kupio je ogromno zemljište u Zagrebu, pored toga imali su velike mlinove u Bajmoku u Vojvodini dok je Vojvodina bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije... Pored toga, inženjer Frano Sušilo izgradio je Marijin dvor, mjesto gdje je 1914. ubijen austrijski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand... Marijin dvor je remek-djelo graditeljstva jednog Trnovičana za kojeg mnogi i ne znaju, a bio je počasni građanin Grada Sarajeva 1926. U cijeloj toj priči, Frano i njegov brat Ivo htjeli su se odužiti svom rodnom selu na način da izgrade prelijepu školu. Cijeli kamen za školu u Trnovici je vađen na lokalitetu Kukoje i vlasništvo je obitelji Ivana Radoje. Neki ugrađeni kameni blokovi dugi su po pet metara, a ne mogu ni zamisliti kako su oni sve to spuštali a da se nitko nije ozlijedio, ističe predsjednica Udruge.
Upravo je, zahvaljujući Koloniji, uređena škola, ali i susjedni učiteljski dom.
- Od 2000. godine, kad je utemeljena Likovna kolonija, to smo uredili, stavili smo ploče, napravili smo dva zahoda, gustijernu... Svim umjetnicima podijelili smo Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka u kojemu je moj rad o gradnji škole i Likovnoj koloniji u Trnovici, govori Grošeta.
Uz umjetnike, Likovna kolonija posvećena je i kamenoklesarima iz Trnovice i Primorja, ali je ove godine po prvi put naglasak i na tradicijskoj baštini.
- Na Likovnoj koloniji predstavili smo primorsku narodnu nošnju. Naime, svake godine oblačim primorsku narodnu nošnju pa sam ove godine pomislila: "Nemoj da ljudi misle da nitko drugi nema narodnu nošnju, nego se samo ti Nevenka oblačiš!" Zato mi je ove godine rodica Jagoda Konjuh rođena Brbora iz Dola, koja je jedna od najvećih njegovateljica primorske baštine narodnih nošnji, za ovu prigodu posudila njezine nošnje i ovom prilikom joj zahvaljujem. Kad sam s kćeri i unukom išla uzeti te nošnje, došle su mi suze radosnice, posebno gledajući kako ona s ljubavlju vadi i pokazuje narodne nošnje. Osim umjetničkih djela koja umjetnici stvaraju već 22 godine, važno nam je prezentirati bogatstvo narodne nošnje Dubrovačkog primorja jer čini mi se da je u posljednje doba Primorje izostavljeno iz nekih prezentiranja dubrovačkoj i široj hrvatskoj javnosti. Volim svoje rodno selo, volim cijelu domovinu - domovino, u srcu te nosim, ali ja se svojom Trnovicom ponosim, poručila je Nevenka Đirlić rođena Grošeta.
Čitali su se u Trnovici i stihovi poštijera, ali i pjesnika Miha Đanovića koji je napisao prigodnu pjesmu povodom 22. Likovne kolonije u Trnovici. Slikar Nino Dubčić pročitao je stihove pjesme "Odnijet ću te u Trnovicu" Mata Jerinića.
Dubrovački slikar Maro Kriste na Koloniju je dolazio i prije nego što je pošao na akademiju, bio je tada najmlađi, a i sad je među mlađim slikarima sudionicima. U hladovini oraha odmah pokraj škole našao je svoje mjesto za stvaranje.
- Likovna kolonija u Trnovici meni znači susret, prvenstveno druženje, a s druge strane, znači mi što ipak kvalitetno provedeno vrijeme u prirodi, to je dobra stvar zato što volim ići slikati u prirodu, to me lagano smiruje, tišina je. Nije to samo pitanje slikanja, pitanje je promišljanja o drugim stvarima, malo posložiš svoj život, a u prirodi to možeš najbolje. Zadovoljan sam Kolonijom: da dolaze samo dva čovjeka – dolazio bih! Meni je uvijek izazov nešto naslikati, kaže Kriste.
Sigurno najmlađa sudionica ovogodišnje kolonije je jedanaestogodišnja Iris Kapidžić koja je došla sa svojim nonom, poznatim dubrovačkim slikarom i svestranim kreativcem Nenom Kerom koji je, pored toga što je slikao, okupljenima čitao svoje stihove. Prvi put je Iris došla na Koloniju, lijepo joj je i drago joj je što je došla. Priznaje kako doma ne slika, crta u školi, a bavi se i tenisom. Pokazala je kreativnost: na njezinom malom platnu nastao je traktor.
Slikarici Jagodi Jakir Kolonija puno znači, naglašava kako se Kolonijom, na neki način, počela obnavljati Trnovica!
- Drago mi je da se slike koriste za humanitarne svrhe jer ovdje ima jako dobrih djela. Dobro je za ljude a i za samo mjesto zato što se svake godine vidi da se poboljšava kvaliteta življenja u Trnovici. S druge strane, znači mi ovo druženje s prijateljima iz Udruge i ljudima koji dođu iz drugih krajeva. Kad je počelo, ni mi sami nismo vjerovali da će to tako uspjeti, možda nije ni pokojni Mato znao da će se toliko ljudi odazvati. Kolonija je postala simbol nečeg dobrog, postala je pokazatelj kako umjetnici mogu doprinijeti razvoju jedne sredine. Mato Jerinić mi puno fali, najprije mi fali kao čovjek, drugo, fali mi kao pjesnik, treće, fali mi kao prijatelj... Neki drugi ljudi su preuzeli Koloniju i to je dobro. Dok god bude mladih ljudi koji će raditi u očuvanju ove tradicije, mislim da Mato nije radio uzalud. Kad smo krenuli, kad smo se vozili autobusom onim krivinama, rekla sam: "Daleko je Trnovica!" Ali, Trnovica je za nas umjetnike velika inspiracija, čudo je da jedno malo selo na granici s Hercegovinom može okupiti toliko vrsnih slikara i da je toliko kreativnost na jednom mjestu, napominje Jakir.
Likovni umjetnik Marijan Fragić sretan je što je došao u Trnovicu.
- Svako druženje - u svakom smislu, pogotovo kad je ovako kreativno, susreti s ljudima koje ne vidite određeno vrijeme, apsolutno se isplati, posebno zato što ima autobus, organizirani prijevoz i ne treba se voziti s autom, a ne treba ni trošiti za hranu... Lijepo je, možda ovo jedino mogu usporediti s odlaskom na kupanje, ali bez ikoga. Ovdje je dosta ljudi, kreativan rad, to je jedno punjenje energijom, na moru to ispuhuje... Žao mi je što Likovna kolonija nije na nivou kao što je bila prije, prije je to bio događaj koji se teško može usporediti s nečim sličnim u našoj Županiji... Neki su ljudi, nažalost, pokojni, gospar Mato Jerinić bio je glavni koji je sve ovo gurao, a sjećam se vremena kad je tu dolazilo puno ljudi, kad su svi mogli dobiti neki obrok – i oni koji slikaju i oni koji ne slikaju i žao mi je što to i dalje nije tako. Naravno, nije cilj da to bude nešto komercijalno, nego da puno više ljudi dođe pogledati što se radi, a to opet umjetnike tjera na kvalitetniji rad, potiče veći elan, treba se prezentirati većem broju ljudi... Kao da se to nažalost gasi, ali nadam se da će ljudi koji će nastaviti raditi na Koloniji raditi na tome da ona ostane tradicija. Lijepo je slikati za neki plemeniti cilj, ako ništa, pomoći će da se Kolonija dogodi i dogodine! Fali mladih ljudi, a oni to moraju nastaviti jer stari polako odlaze. Volio bih kad bi bila nova snaga koja bi to dalje gurala i digla ponovno na onaj nivo kako je to nekad bilo. Nekad su ljudi koji su htjeli kupiti sliku dolazili autobusima, nisu samo dolazili gledati, bili su zainteresirani sliku odnijeti doma, bili su to naši ljudi iz Kanade, Amerike... Sad je to u smanjenom obliku, ali još uvijek je dobro i veselimo se, iskreno će Fragić.
Na katu u učiteljskom domu u jednom kantunu okupio se ‘slikarski trio‘. Tako se slikarica Dubravka Rathman osjeća vrlo domaće.
- Kolonija traje dugi niz godina, sjećam se kad smo učinili ‘nultu‘ Koloniju, to je bila ‘probna‘, tad nas je gospar Mato doveo u svoje rodno selo, nas nekoliko i savršeno smo se proveli i napravili smo slike koje smo nosili doma. Otad je krenula ideja o Koloniji kakva je danas, to je išlo postepeno... Vremenom je sve više ljudi dolazilo i postala je tradicija tako da svake godine očekujemo kad će Kolonija i veselimo joj se. Sretnemo poznato društvo, domaćine koji nas očekuju, volimo slikati ovdje, a ja pogotovo volim krajolik, prirodu i uvijek nađem neki motiv... Gospar Mato bi bio oduševljen da nas vidi, bio bi jako zadovoljan da se nastavilo ono što je on započeo, njegovo djelo, a sve u dobrotvorne svrhe, za obnovu škole u Trnovici, za Trnovicu, da Trnovica krene u nešto bolje... Gospođa Nevenka i svi oko nje se zalažu jer je Trnovica ipak malo zaboravljena... Trebalo bi još puno ljudi kao što je Nevenka, a šteta je za ovaj kraj i ljude da se to tako zapusti, kao i mnoga druga sela, ne samo u Primorju, nego po cijeloj Hrvatskoj. Ali, nešto se ipak događa, sretna je Rathman.
Po drugi put na Likovnoj koloniji u Trnovici je Pave Nobilo.
- Radosna sam što mogu slikati ovdje, veseli me poziv i drago mi je doći nešto naslikati i pokloniti za ovu zajednicu. Trnovica je velika inspiracija, ne bih došla da nije... Inače slikam u prirodi, oslikavam svilu, puno radim... Oduševljena sam atmosferom, oduševljena sam svima, s dočekom Nevenke, Pera i Srećka... Uvijek dobijem inspiraciju za neku novu sliku. Jest da smo amateri, ali sve ovo vrijedi i sve ovo dobro dođe, uvjerena je gospođa Pave.
Treća ‘članica‘ spontanog ‘slikarskog trija‘, Franica Čebirić, nije bila samo na ‘nultoj‘ koloniji, već i na svim drugim je redoviti gost. Čak joj je svejedno što se ovogodišnja Kolonija održava nedjeljom, a ne subotom kao inače.
- Veselimo se svake godine, jedva čekamo kad će kolonija u Trnovici, već smo tu domaći, svi nas poznaju, svi nas čekaju, svima je lijepo... Neke ljude i ne vidiš po godinu dana, ali ovdje ih vidiš i obnoviš stara poznanstva i prijateljstva. Netko će ti dati savjet kako raditi, a obično poslušam savjete... Svi jedva čekamo Likovnu koloniju u Trnovici i drago nam je da imamo organizirani prijevoz autobusom da ne moramo dolaziti autima. Uvijek obiđem grob Pera Miljkovića i Mata Jerinića... Pero Miljković je išao sa mnom u školu, imam uspomenu na Pera, tijekom četiri godine ekonomske škole imao je jednu jedinu zadaćnicu, a i Mato nam fali, kaže Čebirić koja uživa u Trnovici pa rado slika cvijeće i pejsaže, jednu gotovu sliku je donijela, a druga je nastala upravo u ovom malo primorskom selu.
Opušteni susret i druženje s dragim ljudima, boravak na otvorenom i u prirodi, kreativan rad, njegovanje baštine, stremljenje plemenitim ciljevima – iz gnijezda Trnovice i ove godine je u svijet poletjelo toliko dobrih namjera, pozitivnih misli, nastalo je toliko divnih uspomena ali i slika koje će naći svoje mjesto na brojnim zidovima duž Dubrovačko-neretvanske županije, ali i šire. A svemu tome mjesto rođenja je Trnovica, malom selu velikih ideja.