- Ono što je temeljna privlačna snaga u pisanju Lucije Kovačević, bilo da je riječ o poeziji ili prozi, jest snažan, gotovo zarazan optimizam koji zrači i isijava iz svega što ova autorica stvara. Tematski dijapazon njenih priča i pjesama (iako skoro sve priče iz ove knjige možemo čitati i kao pjesme u prozi) pokriva čitav jedan bogato i sretno proživljen život usprkos neprežaljenom gubitku majke koju nikad nije upoznala. Ipak sve što je ova autorica napisala pohvala je životu, zahvala na dragocjenom i jedinstvenom daru življenja u suglasju s Bogom, ljudima i samim sobom. Kroz svoje stihove i prozu Lucija Kovačević prolazi otvorenih očiju i otvorena srca hrabro grabeći „izazove života“ koji živi u punini svakog dana, u svijetu koji se oko nje otvara i pulsira kao sjajna titrajuća kružnica, kao blistavi krug zadovoljstva, napisala je Bakija o knjizi.
Autorica, koja inače zrači optimizmom, osvrnula se na svoje pisanje.
- Ono najljepše što sada u svom životu imam je to da smo ja i moj Dubravko još uvijek skupa, a onda se sve ovo drugo nadodaje, nadodaje se i ovo moje pisanje koje ja jako volim. Recimo, kada pišem onda osjećam ugodu, a kad napisano čitam onda opet osjećam ugodu. Počela sam pisati 2003., a počelo je to zato što sam prirodu vidjela veoma lijepo i ljude veoma interesantno. U svojoj sam nutrini bila ponukana da pišem pa sam počela pisati. No, nastao je jedan problem - pitala sam se je li to uopće valja ili ne valja?! Nisam to znala ocijeniti. Trebala sam smoći hrabrosti da bi pitala moje prijatelje, prijateljice, pokazala sam im to što sam napisala te sam ih pitala da li to uopće valja. Oni su ostali začuđeni i zadivljeni pa su mi govorili prekrasne riječi, rekli su da to treba ući u knjigu, ispričala je autorica te nastavila otkrivši detalje novog djela:
- Moja prijateljica Ljerka, koja je inače profesorica stranih jezika, vodila me u svim mojim pisanjima. Počele su knjige, prva knjiga bila je "Trenuci neprolaženja", to su pjesme, a ova sada je "Zahvaćenost životom". Tu su prvenstveno priče i ima nešto malo pjesama. Poslije prve knjige pjesama smatrala sam da je dosta imati jednu knjigu pjesama, a onda sam zaželjela nešto novo, a to novo bile su pripovijetke. Sve skupa sam to pisala, a sad je gospođa Katja Bakija, koja je urednica mojih knjiga, izabrala, ispravljala i razvrstavala što će ući, a što neće ući u knjigu tako da je ona zaslužna za sve ovo što se nalazi u knjizi. Želja mi je da kroz zbirku ljudi osjete ono što sam ja doživjela i osjetila - zadovoljstvo, radost, nadu i sve što je s te pozitivne strane. Ona se jako očituje u pjesmama jer volim biti vesela i činim baš sve da bi uživala, naročito u mojim sadašnjim trenucima kad su već zrelije godine, želim uživati, pojasnila je autorica.
Međutim, stvaranje s novom zbirkom neće stati.
- Nastavljam pisati, ne bih htjela o trećoj knjizi, ali ona već nastaje. Mislim da će to biti roman, ali vidjet ću. Volim uvijek nešto novo, takva sam osoba, volim i kod sebe u nutrini imati nešto novo da se događa - takoreći "nova Lucija", poručila je s velikim osmijehom autorica.
Glazbeno su predstavljanje nadopunili Jakov i Dubravka Kakarigi. bLu