Sanda Vlašić otvorila je u prizemlju Narodne knjižnice Grad izložbu akvarela. Uvodno je okupljene u ime domaćina pozdravila glasnogovornica Dubrovačkih knjižnica, Ivona Macan Butrica, koja je podsjetila kako je autorica izloženih djela velika zaljubljenica u tehniku akvarela. Imala je samostalne izložbe 2017. u Veloj Luci, 2019. u rodnom mjestu, u slovenskoj Radovljici te ove godine u Korčuli. Ovo je inače njezino prvo predstavljanje dubrovačkoj publici. Autorica predgovora u katalogu izložbe, Maris Šišević, napomenula je kako se izložba otvara na blagdan zaštitnice glazbenika i pjesnika, svete Cecilije.
- Razmišljali smo o nazivu izložbe "Sandina lučka priča" iako Sanda rođenjem nije Velolučanka, ali je to postala srcem i dušom. Priča o Sandi Vlašić nije samo priča o njoj samoj… Kad smo pripremali ovu izložbu, uvijek je tu sudjelovao njezin suprug Dalibor… Bračni su to drugovi koji dijele toliko interesa, životni put, razne projekte, poslove… Sandino slikarstvo uvjetovano je ljepotom krajolika u kojem je živjela i u kojem danas živi. Rođena je u Sloveniji, u prekrasnom, bajkovitom, srednjovjekovnom, slikovitom gradiću u podnožju Alpa… Sanda je već u tom prekrasnom krajoliku imala inspiraciju za razviti svoj talent koji se primijetio već u osnovnoj školi. Međutim, studiji su je odveli putem stranih jezika i poslije na profesuru na srednjim školama, te zatim na poslove u australskim ambasadama.
- Dok je jedno vrijeme radila u australskoj ambasadi u Engleskoj, Sanda je ponovno usavršila svoj talent jer jednom susrela slikaricu akvarela i ponovno je akvarel zaživio u njezinom životu i ponovno mu se imala vremena posvetiti. Dalibor i Sanda aktivno sudjeluju u kulturnom životu Vela Luke čiji su i sami sudionici, a kad su otišli u penziju, mogli su izabrati bilo koji kutak svijeta u kojem će živjeti jer su veliki svjetski putnici, međutim, izabrali su za njih najljepši i najdraži kutak, a to je Vela Luka. Vela Luka je mediteranski gradić na Korčuli, gradić iznimno nadarenih umjetnika, možemo reći da je rasadnik umjetnika… Uzmimo samo današnja vremena: imamo pokojnog pjesnika, akademika Šime Vučetića do Izvora Oreba, legendarnog Olivera Dragojevića, do mladih talenata i genijalaca poput Damira Vlašića te imamo čast da je upravo on dirigent Gradske glazbe u Dubrovniku i profesor glazbene kulture na dubrovačkim školama… U tu velolučku kulturu i tradiciju, utkalo se i slikarstvo Sande Vlašić.
- Motivi u Sandinom slikarstvu su jasno definirani, to je uvijek pejzaž, more, nebo, zalasci, uvijek iznova lučka vala, otoci, otoci Gubeša, Kamenjak i Ošjak, te motivi iz cvjetnog carstva. U svom pristupu, Sanda Vlašić je realist, u radovima kreće od precizne deskripcije koja je vodi do nježnih realizacija s notom romantičarske sjete. Vidimo i motive koje izvodi, to su motivi oblaka, vjetra i omorina, gdje oslobađa svoj rukopis i od deskripcije ide u nedohvatljivost, fluidnost motiva… Uživa u finim tonskim varijacijama i rasplinutim obrisima. I u tim radovima možemo vidjeti da nas poziva na jednu vrstu introspekcije i tišine. To prirodno i duhovno bogatstvo velolučkog prostora ima moć iznjedriti umjetnike poput Sande i brojne druge umjetnike koji danas srčano osvajaju svjetove i nude nam dragocjenost svog stvaralaštva, kazala je Šišević.
Umjetnica je zahvale uputila publici, Dubrovačkim knjižnicama, autorici predgovora, Robertu Kralju, Marti Baće te Luciji Kukica Ćosić od koje je potekla ideja za izložbu u Gradu.
- Od rane mladosti me je veselilo crtanje, a učitelj likovnog bio je slikar koji je radio u akvarelu, meni se jako svidjelo i rekla sam da bih to jednog dana htjela raditi, ali život je krenuo malo uzbudljivije pa smo završili u Engleskoj. Tamo je akvarel jako priznat, ima jako puno tečaja, ima mogućnosti, izložbi, dobrih materijala pa sam krenula na tečaj i vidjela da to nije baš jednostavno. Još ga nisam svladala a više od 15 godina slikam akvarelom... Nekad mi dobro krene, a nekad ne ide baš pravim putem. Voda i boje nekad krenu ‘svojim‘ putem, a nekad idem previše u detalje pa skrenem s pravog puta. Ali, treba puno raditi i vježbati pa će se postići sigurnost. Mene fascinira odsjaj sunca na moru, to me baš veseli slikati i čini mi se da sam dosta dobro naučila kako to napraviti. Otac mi je s mora tako da je meni more utkano u biće. Ja jesam iz Slovenije, s planina, ali mi je otac iz Rijeke pa izgleda da je mene more uvijek privlačilo. Svako vrijeme na moru ima svoje čari, nekad mi je izazov napraviti sliku kad je more sasvim mirno, kad je teška bonaca… Ali, kad su valovi, to je malo teže uhvatiti, tu ću trebati još puno vježbati... Slikati cvijeće mi je nekako kao ‘intermezzo‘… Kad idem raditi neku sliku koju sam zamislila da ću napraviti, onda mi je to kao mali odmor…, rekla je Vlašić te dodala:
- Drago mi je slikati i crtati, našla sam neki mir u tim svojim slikama. I sad, kad zadnjih deset godina živimo u Veloj Luci, slikanje ispunjava moje zime. Ljeti je puno ljudi, a zimi je sve mirno, tiho, mogu se skoncentrirati, mogu uživati u tim bojama tako da onda nastaju ove slike koje imate priliku danas vidjeti. U Veloj Luci mi je perfektno! Nisu sve motivi iz Vele Luke, ima nekoliko s naših putovanja, a ima i još i nekih eksperimenata gdje malo vježbam s vodom, s bojama, isprobavam kako reagiraju razne boje…, izjavila je Vlašić otkrivši da ima svoje mjesto gdje je sve spremno pa kad je uhvati želja, samo krene slikati.
Glazbeno su otvaranje uveličali prof. Luce Ćatić i prof. Damir Vlašić, a izložba ostaje otvorena do 13. prosinca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....