Liječi li vrijeme doista sve rane? Jedni će reći da jest, a drugi poput Vesne Dragojević, tek s protekom vremena shvaćaju kako njihovi voljeni više nisu među njima, piše Slobodna Dalmacija.
Udovica Olivera Dragojevića već se mjesec dana nalazi u Vela Luci gdje je njezin pokojni suprug proveo djetinjstvo i napravio prve korake. Ovo pitoreskno mjesto na Korčuli oduvijek je bilo sinonim kad bi se pričalo o Oliveru, a posljednje tri godine, otkako glazbenik više nije među nama, možemo reći kako je Vela Luka postala mali centar svijeta, posebno krajem srpnja kad se organiziraju koncerti u čast pjevaču koji je preminuo 29. srpnja 2018.
Već kad siđete s trajekta shvatite Oliverovu veličinu jer će vas na svakom koraku nešto podsjetiti na njega. Bilo da je to kafić nazvan po jednoj od njegovih najpoznatijih pjesama, Cesarici, pa sve do njegovih nezaboravnih pjesama, koje odzvanjaju iz mnogih kaleta.
Posebna je priča na veloluškom groblju svetog Roka gdje je Oliverovo posljednje počivalište. Tamo su mu pokopani roditelji i brat Aljoša koji je preminuo u rujnu 2011.
- Teško mi je ići na grob. Netko može bit po cijeli dan. Ja ne mogu. I nikad ne idem sama. Zadnji put mi nije ni bilo dobro, pa smo otišli, baš sam se loše osjećala. Nekidan smo bili između 7 i 9 navečer, a kad smo došli u tom je trenutku oko groba bilo 50-ak ljudi. Ostavljaju mu poklone, poruke, cvijeće, lampe, slike iz novina, od kamenčica rade srca... Osim iz raznih krajeva Hrvatske dolaze čak iz Poljske, Češke, Makedonije..., kaže nam Vesna.
Na Korčuli je već oko mjesec dana, a kao i svake godine pridružila joj se cijela obitelj. Svih 14 Dragojevića, kako voli kazati, sedam velikih i sedam malih, odnosno trojica sinova, tri snahe, sedam unuka i ona. Jedino onaj najvažniji član već treću godinu nije s njima. Od ovog se ljeta Vesna preselila u gornji dio kuće na tri kata gdje je obično boravio Oliver.
- Malo samo preuredili prostor, netko bi možda sve te stvari čuvao kao amajliju, međutim nisam jedna od onih koja se vežu za stvari, govori.
- Imam kontrolu nad emocijama, mogu se suzdržati i nositi s gubitkom. Prvu godinu uopće nisam bila svjesna što se događa. On sam, a i mi u obitelji, nismo doživljavali njegov posao kao drugi ljudi. Nekad sam imala osjećaj da radi običan posao, recimo, na šalteru u pošti. Tek nakon što se Split onako veličanstveno oprostio postala sam svjesna njegove veličine.
Priznaje kako joj je svake godine sve teže prihvatiti da je Oliver umro.
- Kad sam u ponedjeljak vidjela one prizore s trajekta gdje su putnici pjevali njegove pjesme zajedno s Gibom, Tedijom i Toljom, prošle su me emocije. Čini mi se da je ta euforija oko ovog datuma iz godine u godinu samo veća. Rekla sam dici: Ne mogu vam se ja više šokirat, jer ne znam dokad više...
Ipak ima jedna stvar koja joj je posebno teška.
- Pjesme mi nije problem slušati, ali kad ga vidim na televiziji ili internetu u nekim starim intervjuima kako govori zaledim se. To mi je baš problem, gledati ga... On je snimio više od 600 pjesama. Ne čudi me što se toliko slušaju, od rođendana do vjenčanja. Sigurna sam da će te pjesme trajati još dugo. Jedan profesor sa zagrebačkog PMF-a koji radi knjigu o Oliveru dao mi je podatke o njegovom stvaralaštvu. Kad sam ih vidjela skoro sam se onesvijestila. Rekla sam: Pa kad je to sve stigao...? Jednom smo sjedili u kafiću u Splitu, čuo je svoju pjesmu na radiju i rekao: Čekaj, ovo ja pivam...? Tko god ga je zvao za duete rado bi pristao, jedino mu je tlaka bila snimati spotove i davati intervjue. To nikako nije volio, smije se Vesna.
U najtežem razdoblju u kojem se nosila s gubitkom supruga utjehu je našla u unucima.
- Mali Vinko ima četiri godine i nedavno me pitao kad je vidio crtež od Olivera: Bako je li ovo pjevač Oliver ili dida Oliver... Stariji unuci znaju da je bio pjevač, prepoznaju ga po glasu i kažu: Ovo piva dida! Ali moram priznati da i ne slušaju toliko didove pjesme, voljeli su Nadalinu kad su bili manji. Jedan od unuka, Toni, jednom je došao iz škole i rekao: Bako, nitko mi nije virova kad sam reka da mi je Oliver bija dida, rekli su mi da lažem. A onda sam ja njemu: Šta te briga, ti znaš ko ti je bija dida, nemoj im ništa više govorit...
U posljednje vrijeme sve više parova sinu daje ime Oliver. Među njima su Goran i Nives Ivanišević, Ivan Šarić i Korana Gvozdić...
- Oliver je lijepo ime, pa zašto ne... Mogu vam reći da mi je to baš drago. Goran je malo iza Oliverove smrti dobio sina i mislim da mu je dao ime baš po mom Oliveru. Vjerujem da ga je onaj ispraćaj u Splitu kad je cijeli grad došao na Rivu, podsjetio na scene kad su njega tako dočekali nakon osvajanja Wimbledona. Oliver je isto bio tamo, pjevao je Goranu. Split vam je takav kakav je, i u tuzi i u radosti, pokaže svoju emociju. Inače, sjećam se kad je jednom Oliver sinovima rekao: Da vam nije palo napamet nekome od unuka dati ime Oliver, pa da dite dođe u prvi razred i zove se Oliver Dragojević..., govori Vesna koja je u braku s glazbenikom bila punih 46 godina, piše Slobodna Dalmacija.
Kaže nam i kako je nakon njegove smrti prodala brod kupljen na Floridi.
- Je, bilo je teško prodati ga jer smo ga imali 20 godina i u njemu živjeli svako ljeto. Ali nismo se više o njemu mogli brinuti, a i Oliver ga je planirao prodati. Ostao je samo onaj manji brod od šest i po metara. Njega je kupio jer mu se nije dalo čekati da se svi probude u podne, pa bi već od ranog jutra išao sam loviti ribe, sa sjetom se prisjetila Vesna dok joj je pogled pobjegao prema morskom plavetnilu Jadrana...