Troje dubrovačkih znanstvenika biolozi dr. sc. Mirna Batistić i prof. dr. sc. Nenad Jasprica s Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku te povijesničar dr. sc. Vinicije Lupis iz dubrovačke podružnice Instituta Ivo Pilar simboličnim okupljanjem na mostu od Ploča koncem travnja 2012., započeli su borbu za nastavak gradnje Pelješkog mosta. Naime, to je bilo vrijeme kad se vidjelo da je ideja izgradnje mosta dovedena u pitanje.
Kako je započela priča o mostu?
Udruga "Pelješki most" iz Dubrovnika utemeljena je u travnju 2012. kao reakcija na istupe Vlade kako most nije potreban te da se Hrvatska može povezati preko tuđeg teritorija. Između ostaloga, ta je ideja ugrožavala cjelovitost hrvatskog teritorija. Kao proeuropski intelektualaci s jasno izraženim nacionalnim ciljevima smatrali smo svojom dužnošću dignuti svoj glas kao slobodni građani neopterećeni stranačkom stegom, jer nismo članovi stranaka, javnih ili ostalih političkih udruga.
Tišina, opasnost koja se tada nadvila nad hrvatskim jugom, intelektualna klima u Dubrovniku koji je još dublje uronio u liberalni materijalizam i turistički konzumerizam, bilo oporbe i bilo vladajućih, nagnala nas je na čin ukazivanja na osnovne geostrateške, gospodarske i političke konotacije te važnosti izgradnje mosta.
Koje su bile vaše najvažnije odrednice?
Smatrali smo kako je most za Pelješac potreba, a ne luksuz ma koliko koštalo povezivanje države u jednu cjelinu. Podsjetimo da su se stanovnici hrvatskog Juga nalazili u drugorazrednom vagonu vlaka koji je kretao prema EU. Smatrali smo kako je uzaludno "čekati ulazak Bosne i Hercegovine u EU" kako bi Dubrovnik, Pelješac i otoci bili sastavni dio Hrvatske i Europe. Odbijali smo tezu putovanja za Zagreb preko naplatnih kućica u Trebinju.
Izjave političara o izgradnji mega-trajekata za povezivanje hrvatskog juga s maticom zemljom ocijenili smo potpuno neprihvatljivim zbog više razloga, a poglavito ekoloških jer nije bila u skladu s propisanom zaštitom Malostonskog zaljeva. Havarije uzrokuju onečišćenje i prijetnje su uništavanju školjarstva, što bi za posljedicu imalo još jedan val iseljavanja s raseljenog poluotoka.
Dubrovnik je trebalo spojiti s matičnom zemljom na najjeftiniji način, a to je, unatoč svim idejama o tunelima i koridorima – bio MOST, jer je njegova projektna dokumentacija davno izrađena, a radovi još ranije započeti. Koridor nas vraća u hladnoratovsko vrijeme i koridora koji je iz Savezne Republike Njemačke vodio u Zapadni Berlin. Most na najbolji način simbolizira snagu i hrabrost, kao i ljepotu Hrvatske.
Treba stalno ponavljati poslovicu: "Na tuđu se barku katram ne stavlja!". Hrvatski državni interesi moraju biti iznad svega, a trebaju se voditi sukladno pozitivnoj tradiciji vanjske politike Dubrovačke Republike. Cesta kroz vodozaštitno područje Dubrovačkog primorja nije dolazila u obzir jer bi bila izravna ugroza ekosustavima i krajobrazu, kao i fenomenu Malostonskog zaljeva.
Peticija Pelješki most – jedino ZA
Koncem travnja 2012. pokrenuli smo online Peticiju (potpisi su, također, istovremeno prikupljani na Pilama i ispred Sponze), koju je u vrlo kratkom roku potpisalo više o 7,5 tisuća hrvatskih građana i stranih državljana. Tu se radilo o glasu tihe većine koja misli svojom glavom. Nacionalno osvješteni građani pokazali su svoje neslaganje s trenutnom i bivšom politikom te podržali integraciju dubrovačkog kraja s matičnom zemljom.
Elektronska anketa pokazala je i na još jednu činjenicu - visoku informatičku pismenost na hrvatskom Jugu, odnosno otvorenost izmjeni ideja u svakoj pori. Hrvatski Jug glasno je rekao da želi čvrstu vezu sa hrvatskom državom, jer je nerazumno ulagati u drugu državu s političkim ustrojem u kojoj hrvatski narod kao konstitutivni element ne uživa cjelovitu ravnopravnost.
Bruxelles
Nakon svega, Peticija s potpsima građana poslata je Europskoj uniji u Bruxelles. Nakon promptnih odgovora predsjednika Europskoga parlamenta Martina Schulza, predsjednika Europske komisije Joséa Manuela Barrosa i Europskoga vijeća Hermana Van Rompuya, zaprimili smo 2013. još jedan dokument iz Ureda za peticije Europskoga parlamenta, kojim nas obavješćuju da je za konačnu odluku o izgradnji mosta mjerodavna isključivo hrvatska vlada. Tako su odbačene tvrdnje tadašnjeg političkog vrha kako EU ne podržava most. Ipak, takvu odluku od izuzetnog nacionalnog značaja, Vlada je prepustila na donošenje Europskoj Uniji.
Srećom po nas, odluka EU je bila dobra i jedina ispravna. Uz to, bilo je već sasvim jasno, a što smo od početka i tvrdili, kako ne moramo uopće tražiti suglasnost i dozvolu susjedne države jer je u jednom trenutku gradnja mosta u javnosti osporavana zbog “pitanja nerješenih granica”, s najjačim “argumentom” koji je, ustvari, falsificiran dokument iz 1974. godine.
Financiranje mosta
Zvuči neskromno, ali prvi smo ukazali, mnogo prije ministrice vanjskih poslova i europskih integracija dr. sc. Vesne Pusić, kako je Pelješki most upravo most koji povezuje europski teritorij i kako on treba biti od interesa Europske unije u njegovu planskome financiranju. Hrvatska nije ušla u Europsku uniju zbog neke posebne važnosti svojega gospodarstva, ona je ušla zbog svojega iznimnog geostrateškog položaja u novu političku asocijaciju.
Solidarnost
Pitanja koja su tražila odgovor bilo je bezbroj, a most je jedan i on je jedino rješenje na osnovi kojega možemo biti samostalni i neovisni, biti povezani s matičnom zemljom. UNIO VINCIT – Sloga pobjeđuje, staro je geslo na grbu plemenite peraške općine te smo, zbog toga, pozvali svih da skinu okove stranačke stege i dignu svoj glas za povezivanje s domovinom. S tom idejom trebalo je biti visoko iznad dnevno-političkih situacija, sitnih interesa i hrvatskog jala.
Bitno je naglasiti kako prave solidarnosti od dubrovačkih nevladinih udruga nikada nismo imali. Međutim, najveća zadovoljština naše udruge bila je u onim trenutcima kada su političari u svojim nastupima doslovno citirali odjeljke naših priopćenja i izjava. Napokon, dočekali smo spajanje države u jedinstveni teritorij, radujemo se skupa sa svim hrvatskim građanima i zahvaljujemo svima koji su ovom pothvatu doprinjeli.