Sve je počelo u Klarisi s Đelom Jusićem kad sam imala 15 godina

Tereza Kesovija je istinska diva i žena rijetko snažne energije. Glazbeni spektakl u povodu 60 godina briljantne glazbene karijere, kakav može darovati samo naša Tere, publiku je cijelo vrijeme držao na nogama. O emocijama nakon koncerta, glazbenoj karijeri, sponama s Gradom i optimizmu koji je vodi kroz život i pozornicu govori za naš tjednik.

U ponedjeljak ste održali koncert pod nazivom 'To sam ja' i njime proslavili veliku obljetnicu - 60 godina karijere. Sigurno je bilo pregršt emocija za vrijeme i nakon koncerta. Cijela je dvorana pjevala s vama. Kako ste se osjećali nakon koncerta?
U trenutku u kojem su apsolutnu vlast nada mnom još imale emocije kojima je koncert bio ispunjen, pomislila sam da bih mogla iste večeri održati još jedan, takav isti. Ali, pola sata poslije osjećala sam u sebi jednu golemu prazninu, neku tugu jer je već sve iza mene. Kako to? Toliki napor, količina ljubavi i sve što uz to ide, pa samo tako odjednom nestane. E, to je to prokletstvo scene koje znaju oni koji godina s njom žive. Ali i najljepše iskustvo koje se može doživjeti.


Kako je sve počelo? Pročitala sam da je početak karijere ustvari bio nastup s vašim velikim prijateljem Đelom Jusićem u samostanu Klarisa. Tada ste imali samo petnaest godina.

Upravo tako je bilo. I sve što ste čuli ili pročitali o tom nastupu savršeno je istinito.


Jedna ste od rijetkih naših glazbenica koja se proslavila u Francuskoj. I danas ste tamo veliko ime. Možete li se malo prisjetiti tih pariških dan, s kim ste se družili, gdje ste sve nastupali. Je li doma ipak najljepše?

Dio moje francuske karijere je umnogom promijenio ne samo moj pogled na život vezan uz scenu, nego još više "uozbiljio" način na koji sam izvodila povjerene pjesme. Moje interpretacije su postale zrelije, više sam važnosti pridavala riječima, stihovima divnih hrvatskih pjesnika: Dragutina Britvića, Jakše Fiamenga, Željka Sabola i mnogih drugih, da ne govorim o Arsenu. Kretala sam se uglavnom u francuskim krugovima, tako sam brže naučila francuski jezik, zbog dugogodišnjeg ugovora s diskografskom kućom EMI-Pathe Marconi za koju sam pripremala svoj prvi projekt. Još je bio jedan razlog. Naime, počela sam se pojavljivati na francuskoj televiziji, a onda su se odjednom pojavili ljudi koji su mi dolazili na adresu tražiti novac jer su "osvanuli okradeni u metrou". Takvih je u to vrijeme Pariz bio pun. A doma je doma - najljepše i najslađe.


Ponovo se pokreće medijska nagrada 'Zlatni studio'. Što je to priznanje značilo našim glazbenicima u vrijeme kada se dodjeljivala. Je li vam drago da se ponovo pokrenula?

Oduševljena sam ponovnim dolaskom Zlatnog studija. Sjećam se te nagrade s nostalgijom. Velika uredničko- novinarska imena su bila zvijezde Zlatnog studija; Pero Zlatar, Zvonimir Kovačić i još mnogi vrijedni ljudi. Bog neka Zlatnom studiju zdravlja da, za mnoga ljeta što dolaze.


Nedavno ste izjavili da bi Vas najbolje opisala pjesma o Dubrovniku i Konavlima.
Baš tako! Dubrovnik i moje Konavle su moja Carte de visite... Po njima me svatko poznaje.


Održali ste bezbroj koncerata u karijeri. Je li vam neki ostao u posebnom sjećanju?

Poput ovog netom održanog, svaki veliki koncert je živ u mom sjećanju.


Žena ste nevjerojatne energije. Zahvaljujući njoj pobijedili ste bolest i s nevjerojatnom snagom krenuli dalje nakon životnih nedaća. Je li optimizam najbolji recept za to?
Da - i optimizam ali najviše LJUBAV. S njom sve možemo, bez nje smo jadnici.


Pratite li dubrovačku glazbenu scenu? Mladi dubrovački sastav Silente od kojega smo mnogo očekivali zastao je na početku karijere. Mnoge je obradovao njihov povratak na scenu...

Ne znam što se je dogodilo toj sjajnoj grupi ali bili su prekrasni i uz samo malo ljubavi oko njih bili bi opet oni pravi pa i bolji, što im od svega srca želim.
Ne posustajte, dragi moji, borite se - vrijedite!!


Postoji li neko novo ime na hrvatskoj glazbenoj sceni koje biste izdvojili?

Imamo mi dosta krasnih mladih ljudi ali ima netko tko je moooožda malo manje mlad, ali još uvijek mlad i vrijedan. To je moja miljenica, primadona zagrebačke Komedije - Renata Sabljak. Poslušajte je u Mamma mia i u Aidi i znat ćete o kome govorim.


Nema više diva kao što ste vi, Gabi NOvak, Radojka Šverko... Kojim biste riječima opisali hrvatsku glazbenu scenu? Na što se ona danas svodi?
Neću tvrditi a priori da ništa ne vrijedi, ali tvrdim da nema više onih koji izgaraju na sceni kao da im je posljednji put u životu....ima dovoljno onih koji možda nemaju isti žar ali vole to što rade i to je ono što treba cijeniti.


Kada ćemo vas ponovno susresti u Gradu?

Kad god me moj Grad pozove, ja s najvećom radošću dotrčim, Tako će biti dok živim ali odlučite se konačno i pozovite me!
Isto vrijedi i za Konavle.


Kada dođete u Grad, koje vam je omiljeno mjesto i s kim rado popijete kavu?
Svaki put "donosim poštu". Ostajem kratko vrijeme a teško mi je biti u svome Gradu - u hotelu, a previše je skalina do papine kuće na Konalu. Ne mogu ja to više.


Planirate li i neki koncert u Dubrovniku za svoje sugrađane?
Rekla sam, zovite me pa ću stvoriti plan. Najlakše.


Pratite li političku scenu, jeste li poput svih Hrvata opterećeni politikom ili vas to uopće ne zanima?
Ne mogu reći da sam opterećena politikom ali volim biti informirana o tome što nas očekuje. Vrijeme je da ovaj narod počne mirno disati jer će biti bolje. Možda bi se i ta famozna LJUBAV o kojoj toliko govorim mogla ljudima dogoditi.
Tada bismo mogli reći da smo sretni...