Do mene je kuću kupio Čeh. Došao se čovjek upoznati, ruka ruci, pa veli da živi nedaleko od Praga i da je uvijek htio imati nešto na Jadranu, a kad je Hrvatska postala dijelom Europske unije, ocijenio je da je pravi trenutak za to piše Slobodna Dalmacija.
Uglavnom, u mirovini je: šest mjeseci živi u Dalmaciji, a ostalih pola godine u Češkoj. Ovdje ljeti iznajmljuje apartmane zemljacima, a odmara se zimi jer je klima ugodnija nego kod njega kući.
Ovakvih će primjera ulaskom Hrvatske u schengenski granični režim, europski prostor od pola milijarde ljudi koji ne dijele policijske i carinske kućice i brklje, biti na milijune. Ne sumnjam da će iz bogatih zemalja Europe pohrliiti ovdje, kao što su svojedobno brojni njemački umirovljenici naselili španjolsku obalu. Hrvatsku stranci vide u puno veselijim tonovima nego mi sami.
S druge strane, bit će i naših ljudi koji će, potaknuti istim procesom integracije Europske unije, naseliti, recimo, sjever Italije, kupiti apartman, kuću u - Austriji. Cijene su se ionako manje-više izjednačile, pa zašto ne bi netko iz Umaga ili Rovinja imao vikendicu u Toskani ili razvijao posao u Italiji, a živio ovdje?
Svojedobno sam radio reportažu iz Slovenije o efektima pridruženja Dežele Schengenu. Najveću korist od toga imala su i imaju granična područja. Mesna industrija iz Nove Gorice odmah je nakon uklanjanja granica krenula s osvajanjem tršćanskog tržišta jer im policijske i carinske kontrole više nisu bile smetnja.
Također, dio građana odselio se bliže Trstu, što zbog ekonomskih, što zbog privatnih razloga, a bilo je i Talijana koji su se odlučili za poslovanje, odmor ili jednostavno život u Sloveniji s kojom su se praktički stopili u jedan prostor.
Zato nije slučajno što usporedo sa Schengenom Hrvatska preuzima i euro; što u praksi znači da postajemo "punokrvnom" članicom Unije. Nisu svi tu EU ovdje dočekali blagonaklono, a opet svi se odreda vesele europskom novcu i investicijama u Hrvatskoj.
Budimo iskreni, nikad mi ne bismo vidjeli Pelješki most da nam Europa nije dodala silnu lovu, svjesna da to postaje vanjska granica EU-a.
Isto je i s brojnim lukama i lučicama koje se obnavljaju na Jadranu, cestama, vodom, strujom, kanalizacijom... Bruxelles je odlučio nerazvijene krajeve Hrvatske spasiti bijede.
Upravo je potpisan ugovor o obnovi i izgradnji voodopskrbne mreže i kanalizacije za područje Solina, Podstrane, Klisa i Dugopolja, a najveći radovi u tom smislu će se obavljati u Splitu. Kad bismo mi sami obnovili vodovodnu i kanalizacijsku mrežu u drugom po veličini hrvatskom gradu i riješili bitne infrastrukturne probleme na širem području koje gravitira Splitu?
Shvatili ste o čemu govorim: mi smo za EU mala, lijepa državica na njima najbližem toplom i još uvijek čistome moru, pa ako nam treba dodati nešto para da konačno izgradimo infrastrukturu dostojnu života u 21. stoljeću; zašto ne? Zrakoplovne luke su u tom smislu već dobrim dijelom obnovljene, zato nam turizam i raste nestvarno velikim stopama.
U odnosu, recimo, na jednu veliku i zbog komunizma svojedobno teškim jadom poharanu Poljsku, kojoj se iz Europe izdašno pomagalo, mi smo obična sića. Naše su brojke smiješne. Ta ima nas kao da smo grad, a ne država. I zato to EU rješava bez problema: korona-kriza, potres prvi, drugi, a financijska pomoć stiže..., stiže..., i stiže, bez ikakvog problema. Još da nije ove besprizorne bagre lopovske koja nas sramoti zlouporabama sredstava iz europskih fondova, gdje bi nam bio kraj.
Kako će izgledati Hrvatska za desetak godina? Imat će vjerojatno više stanovnika nego danas, nacionalni sastav bit će puno šarolikiji zbog radne snage koja će ovdje stići, kao i bogatih stranih umirovljenika koji nas vide kao europsku Floridu. Niknut će brojne privatne bolnice i klinike, starački domovi, odmarališta, resorti, kampovi, oživjeti danas puste regije poput bajkovitog Gorskog kotara i čarobne Like. EU je dio globalnog procesa koji će upravljati nama, a ne mi njime, jer mi, zna se, nismo sposobni čuvati dvije ovce na papiru.
Istru će strani kapital pozlatiti. Najrazvijenija i najnaprednija naša regija bez problema će se stopiti s ostatkom EU-a. Za njom će kaskati tradicionalna i ne baš uvijek na promjene spremna - Dalmacija, ali će zahvaljujući prirodnim ljepotama ipak hvatati korak, naročito kad se infrastruktura dovede u red. Posla danas ima na sve strane, a ubrzo će ga biti još više, pa će kadrovska politika poslodavcima postati pitanje golog opstanka, piše Slobodna Dalmacija.
Treba li napominjati da će cijene nekretnine i dalje rasti, iako su već dostigle astronomske visine? No i standard će se s vremenom popraviti, jer uz ovakve plaće nitko neće birati domaćeg poslodavca, ako mu se pruža bolja šansa drugdje po Europi. Preko tristo tisuća građana Hrvatske već je otišlo vani pristupanjem naše zemlje EU-u, a ako se ekonomske prilike ne poprave, taj bi se trend mogao nastaviti. U svakom slučaju, bit će i onih koji će se sa zarađenim kapitalom vraćati doma, jer je ovdje kvaliteta života, u odnosu na bučne, preskupe i zagušene europske velegrade, ipak veća. Kažem, ipak, jer nije u šoldima sve.
Nas i Europljana pola milijarde, tko nam što može?