Zadarska profesorica Vanda Babić Galić: ‘Hrvatska želi Crnu Goru u EU-u, no bez četničkih vojvoda poput Andrije Mandića‘

Crnu Goru proteklih dana trese "ustavni puč", kako ga sami zovu. Naime, parlamentarni odbor za ustav razriješio je dio ustavnih sudaca i na taj način na sebe preuzeo ulogu pravosudnog tijela u zemlji. Prosrpskim strankama to je važno da bi se kontrolirala postizborna događanja u Kotoru, Nikšiću i Podgorici, omogućilo dvojno državljanstvo svim Srbima u Crnoj Gori, a srpski jezik proglasilo službenim u toj zemlji. Sve to dogodilo se samo dan ili dva nakon što je Crna Gora napravila snažan iskorak prema pridruživanju EU-u zatvaranjem tri od predviđena četiri poglavlja.

Na čudan način u toj se zemlji uoči ili neposredno nakon važnih EU odluka donose čudne političke odluke. Javni pogovor tvrdi da iza tih odluka stoji režim srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, kojemu je od presudne političke važnosti da Crna Gora ne uđe u EU, barem ne prije Srbije. Ta se tvrdnja podudara s činjenicom da iz spornih odluka uvijek stoje iste, prosrpske i proruske stranke u Crnoj Gori. Većinu takvih odluka pokreće šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić, kojeg je naša sugovornica, posebna savjetnica ministra vanjskih poslova prof. dr. Vanda Babić Galić, vrlo otvoreno nazvala četničkim vojvodom.

Formalno, on to i jest, no Hrvatska ga je personom non grata proglasila tek nakon nepotrebne rezolucije o Jasenovcu i Dachauu, koju je progurao u parlamentu kao srpski odgovor na UN-ovu rezoluciju o Srebrenici. 

Hrvatska je, nakon slanja "non papera", blokirala Crnoj Gori zatvaranje jednog od četiri poglavlja, ono o vanjskoj politici, sigurnosti i obrani. O tome zašto je to učinila, naša sugovornica kaže:

– Kao prvo, istaknula bih da Hrvatska nema nikakav interes u usporavanju pregovora Crne Gore s EU-om. Upravo suprotno. U trenutku kada imamo pogoršanje dobrosusjedskih odnosa zbog nedavnih poteza u Podgorici, Hrvatska se složila sa zatvaranjem triju poglavlja, jasno priznajući napredak Crne Gore. Istodobno, time što nismo dali suglasnost za zatvaranjem jednog poglavlja, jasno smo naznačili naš stav da nedavna politika nije bila u skladu s europskim vrijednostima, kao ni s natkrovljujućim principom samih pregovora o članstvu, a to su dobrosusjedski odnosi. Ne mogu niti želim iznositi detalje internih rasprava u Bruxellesu, ali činjenica jest da nije bilo suglasnosti za zatvaranje svih poglavlja u ovom trenutku.

Nećemo s četnicima

Ministar vanjskih i europskih poslova dr. sc. Gordan Grlić Radman nedavno je naglasio kako ovdje ne treba govoriti o tome da je Hrvatska blokirala Crnu Goru. Ona u Hrvatskoj ima prijatelja koji joj pomaže ukazati na probleme, pomaže joj u rješavanju, gura je naprijed, i to na način kako to pravi prijatelji rade: jasno, transparentno, dobronamjerno i otvoreno. Mi ne zaustavljamo Crnu Goru, mi joj sondiramo put kako bi bila prva sljedeća članica i kako bi doista promicala sve one vrijednosti koje su u temeljima Europske unije. Pozvali smo Crnu Goru na ozbiljne pregovore oko niza pitanja, čije rješenje bi praktički dokazalo da je Crna Gora posvećena dobrosusjedskim odnosima. Kako je naglasio i premijer Andrej Plenković, vratit ćemo se ovom pitanju kada se određeni elementi riješe i kad se za to steknu uvjeti.

Politika Hrvatske je jasna i principijelna, ali nećemo dopustiti da Hrvatska u unutarnjopolitičkim igrama u Podgorici bude moneta za potkusurivanje, pogotovo kada se radi o osobama poput predsjednika Skupštine Crne Gore i četničkog vojvode Andrije Mandića, koji ne priznaje agresiju Rusije na Ukrajinu, koji se hvali sudioništvom u napadima na Hrvatsku i ponosno promiče politiku tzv. srpskog sveta, negira zločine u Srebrenici i slavi ratne zločince Mladića, Karadžića, Šljivančanina i druge. Nadam se i vjerujem u takvu Crnu Goru koja će izići iz čahure i reflektirati one vrijednosti koje su dio njezine državotvornosti. Ona trenutno, osim neriješenih otvorenih pitanja s Hrvatskom, prolazi i kroz svoje unutarnje probleme koji nisu od jučer i koje sama mora riješiti kako bi krenula i korak dalje. Upravo taj korak dalje je ono što Hrvatska i Europska unija već dulje vrijeme čekaju.

Samo dan uoči odluke COREPER-a o zatvaranju poglavlja, Crna Gora je provela smjenu na čelu Agencije za nacionalnu sigurnost (ANB). Je li to bio jedan od razloga hrvatske skepse prema sigurnosnim pitanjima?

– Tko će biti na čelu crnogorske sigurnosne službe, nije nešto na što mi imamo pravo utjecati, niti tome stremimo, ali važno je sve što ide k unaprjeđenju naših odnosa i u tom području posebno imajući na umu rat u Ukrajini i prijetnje prema zapadnom Balkanu. Nas zanima trajno rješenje naše granice, pijetet prema žrtvama logora Morinj, odšteta preživjelim logorašima, odnos prema autohtonoj hrvatskoj manjini, povrat imovine, pitanje nestalih, poštovanje hrvatske baštine i hrvatskog imena u Boki kotorskoj i Crnog Gori te obrazovni kurikul koji te činjenice sadrži kao predmetne nastavne jedinice. A sigurnosne službe svake zemlje imaju svoj kod i rade svoj posao.

Dnevni list Dan u jednom je tekstu napisao da je smjena na čelu ANB-a provedena gotovo u asistenciji s Hrvatskom. Tvrde da je Hrvatska, mimo uobičajene procedure, dala otpust iz hrvatskog državljanstva novom ravnatelju ANB-a. Možete li to prokomentirati?

Iskrivljavanje činjenica

– Nije strano da je iskrivljavanje povijesnih pa i suvremenih činjenica svakodnevica i nešto što se u Crnoj Gori, zbog učestalosti, ne može preskočiti. Ono što dnevni list Dan i slični moraju naučiti jest da u Europskoj uniji ne postoji ništa "mimo procedure". I ovo govori kako Crna Gora treba još vremena kako bi unutar svoje kuće otvorila prostor za načela i pravila ponašanja koja su unutar europske zajednice svakodnevna praksa. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, koliko sam upoznata, svoj posao je obavilo prema pravilima u propisanom vremenu, ni prije ni poslije toga.

U tamošnjim medijima provlači se teza da je ovo ionako posljednji put da Hrvatska ima mogućnost blokirati neko poglavlje Crnoj Gori ili Srbiji zbog slovensko-njemačke inicijative kojom se želi zabraniti da država blokira drugu zbog neriješenih bilateralnih pitanja. Kako tumačite tu inicijativu, koja načelno jest logična jer je upravo Slovenija tako blokirala Hrvatsku?

– Ono što se od Crne Gore očekuje jest rješavanje otvorenih pitanja koja su više od bilateralnih i ključna su u približavanju te zemlje europskoj zajednici te poštovanje dobrosusjedskih odnosa. Inicijativa koju spominjete može se protumačiti kao želju Slovenije da se nametne kao politički predvodnik proširenja, ali i donekle ironičan pokušaj iskupljenja s obzirom da je upravo Slovenija jedno vrijeme blokirala hrvatske pristupne pregovore. Vezano uz ovaj konkretan prijedlog, on je jedan u nizu koji se svakodnevno iznose u Bruxellesu i o njemu će se dalje raspravljati među samim članicama EU-a. Metodologija pristupnih pregovora je relativno nedavno promijenjena te daje bolje rezultate, tako da osobno ne očekujem daljnje izmjene. Još jednom ponavljam, Hrvatska ne blokira put Crne Gore iz hira ili neprincipijelno. Naše nezadovoljstvo rezultat je krivih poteza u Podgorici, a put naprijed isto je tako u rukama vlasti Crne Gore.

Nakon objektivno velikog iskoraka s tri zatvorena poglavlja, Crna Gora je recentno zapala u novu parlamentarnu krizu. Kako vidite to što se tamo sada događa?

– Hrvatskoj je jako važno da se susjedna Crna Gora stabilizira i osnaži političke elemente koji zemlji jamče stabilnost i prosperitet. S njom nas veže povijest koja je ostavila dubok trag u sjećanjima i životima ljudi, kao i zajednička baština koju percipiramo i o kojoj skrbimo. Ako pratite medije, vidjet ćete kako smo godinama upozoravali i na sve načine pokušavali senzibilizirali i Europsku uniju na događanja koja su urušavala, a ne izgrađivala ovu zemlju. Utjecaji i razni politički interesi upravo su se sastali u Crnoj Gori i kulminiraju, zanimljivo, baš nakon zatvaranja tri poglavlja. Vladavina prava čini se ugrožena nedavnim događajima vezanima uz Ustavni sud, što je izazvalo reakcije ne samo oporbe, već i predsjednika Milatovića u obrani opstanka ustavnog sustava u CG. Vidjet ćemo što će razgovori između predsjednika Milatovića i premijera Spajića donijeti, no promjene su nužne. Koketiranju s onima koji promiču rusku i prosrpsku politiku više nema mjesta i očekujemo kako će katarza kroz koju trenutno Crna Gora prolazi biti uvod u crnogorsku vlast koja neće imati figu u džepu ni kostur u ormaru, već otvorenost i spremnost u suočavanju sama sa sobom i rješavanju onoga što je koči da nesmetano nastavi put prema Europskoj uniji. To sigurno neće biti pokušaj kršenja Ustava i preuzimanje uloge ovlasti Ustavnog suda, kako bi se njegovim blokiranjem zaustavili lokalni izbori i odgodili za 2027., te time cementirali svi demokratski procesi i produljila sadašnja vladajuća struktura u crnogorskim gradovima gdje izbori slijede ili još nisu završeni. Ovi procesi su nešto što Crna Gora mora sama sa sobom razriješiti.

Hrvatski dom u Tivtu

Je li nešto od onoga što je RH spomenula kao problematične teme kroz "non paper" pokrenuto s mrtve točke? 

– Brzina odgovora daje nam nadu kako će omjer dobrih nakana biti jednak odlukama koje bi nakon 33 godine riješile pitanja koja nam dugo stoje na putu. Ona nisu teška, ni nerješiva. Dovoljno je samo malo dobre volje kako bi se otuđeno vratilo, a nesmotreno popravilo. Upravo u tom smjeru i dobroj vjeri čekamo da Crna Gora ispuni svoja obećanja. Hrvatska je za taj razgovor spremna.

Kako je to došlo do iznenadnog rješenja za kulturni dom u Tivtu?

– Ne bih rekla da je iznenadno rješenje, jer je hrvatska diplomacija na čelu s ministrom vanjskih i europskih poslova u posljednjih pet godina iznimno aktivna u pokušajima rješavanja otvorenih pitanja, ali i brige i skrbi o hrvatskoj nacionalnoj manjini. Hrvatski dom je hrvatska kuća koju su gradili Hrvati Boke dvadesetih godina prošlog stoljeća. Hrvatska Vlada i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova pozorno su pratili događanja oko Doma iz kojeg su lokalne vladajuće strukture nakanile istjerati Hrvatsko nacionalno vijeće i Radio Dux. Od tada pa do danas jedno od otvorenih pitanja je i Dom "Josip Marković", za koji smo dobili obećanje da će ga tivatske općinske vlasti već 23. prosinca, na sjednici Skupštine, vratiti crnogorskoj vladi, a ona darovati našoj, koja će konačno Hrvatsku kuću predati onima koji su joj istinski vlasnici, Hrvatima Boke i Crne Gore. Jednako očekujemo da se ispuni obećanje crnogorske vlade i promijeni sporno ime kotorskom bazenu. Oba koraka vratila bi naše povjerenje i bila snažan poticaj u rješavanju preostalih važnih pitanja koja su Crnoj Gori ujedno i put k europskoj obitelji.