Četvrtog dana suđenja za tragediju u podzemlju Hidroelektrane Dubrovnik u Platu raspravno Vijeće Županijskog suda u Dubrovniku saslušalo je trojicu novih svjedoka koji su kobnig jutra 10. siječnja 2019. godine bili neposredni sudionici događaja u kojem su živote izgubili mladi zaposlenici Hrvatske elektroprivrede Mato Maškarić, Ivica Zvrko i Davor Pozniak.
Pred sudskim vijećem su ponovno kao okrivljeni bili inženjeri Mato Mišković (70) iz Cavtata, Nikola Rukavina (63) iz Zagreba i Željko Starman (67) iz Zaprešića koje Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku tereti za izazivanje opasnosti po život ljudi i imovine većeg opsega te posljedičnu smrt više osoba i veliku imovinsku štetu. Inženjer Ivica Nujić (47) iz Zagreba tereti se da je iz nehaja izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a inženjer Miljenko Vučić (75) iz Slanog da je nepropisno postupajući pri građenju, iz nehaja, izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, što je posljedično rezultiralo smrću više osoba i imovinskom štetom velikih razmjera. HEP proizvodnja se kao pravna osoba tereti za povredu zakonske dužnosti pravne osobe i odgovornost za kazneno djelo protiv opće sigurnosti, a tvrtku zastupa pravnica Sonija Pozaić.
Prvi je svjedočio inž Hrvoje Radić koji je rekao kako kolege zatočene u strojarnici nisu bile svjesne što se događa niti su vidjele otvoreni plamen koji se brzo širio. Radnici vanjskih tvrtki koji su radili u pogonu premještali su opremu i nisu je vraćali na isto mjesto, zbog čega smo mi radnici HEP-a prosvjedovali nadležnima. Metalna vrata između strojarnice i ”Komande” bila su vrela i boja na njima se topila i ljuštila, a svaki od nas dvanaestoro koji smo tada bili u pogonu imali smo razlog zašto smo tu. Miris dima je prvi osjetio Zvrko, dok je Maškarić prvi shvatio veličinu opasnosti i pozvao na evakuaciju. U podzemlju mobiteli nisu radili - odgovorio je Radić na upit branitelja prvookrivljenog Miškovića, odvjetnika Joška Čeha. Na pitanje Nujićeva branitelja, odvjetnika Janka Grlića, nije znao precizirati tko su bili vanjski radnici, ali je ustvrdio kako je Tea Sekonda upoznao s problemom u otvoru zida koji nije vraćen u prvotno stanje.
- Imao sam dojam da se izbjegava rješenje otvora, nikad mi konkretno nije rečeno zašto, a za proboj tog otvora mora postojati radni nalog. Od izbijanja požara bili smo u dilemi - otvoriti vrata ili ne jer nismo znali što je događa u strojarnici. Pokušao sam iz vodostana fiksnom vezom dobiti Sekonda, ali mi se nije javljao. Inače je Sekondo naložio Mandunu i Pozniaku da uklone cigle od probijenog zida, a protupožarne vježbe nikad nisu održane u pogonu nego ispred njega - dodao je Radić, inače i dalje radnik HEP-a, ali je na osobni zahtjev promijenio radnu sredinu i nakon tragedije s obitelji živi i radi u Varaždinu. Izjavio je kako ni njemu poslodavac nije platio nikakvu naknadu koju je tražio, kao ni sljedećim svjedocima.
Drugi je svjedočio Tomislav Grljević. Ni on se nakon tragedije više nije vratio u pogon, a ustvrdio je da se u prilaznom tunelu i u normalnim okolnostima nemoguće mimoići vozilima.
- Vertikalnu nisam pregledavao jer se tu ništa nije moglo ni vidjeti, ali sam vidio kako novi kablovi nakon postavljanja nisu brtvljeni, za razliku od starih- rekao je Grljević i ustvrdio kako je šef pogona bio inženjer Vojnić koji se radnicima rijetko obraćao te se za sve pitao Sekondo, što je pred svim radnicima i naglasio, tako da je to bio dvostruki zapovjedni lanac- rekao je Grljević, dok je treći svjedok, električar Jurica Jelčić pojasnio:
- Sekondo nam je svima ”popovao” i rekao: ja sam glavni, a ako nešto pođe po zlu, odgovoran je Vojnić! Tražio sam da se probijeni otvor u zidu ponovno zazida ciglom, ali ne znam tko je to samo prekrio valovitom PVC-pločom, dok su cigle bačene na naš deponij. Ta je rupa zatvorena prije 24.prosinca 2018. kad smo do 7. siječnja 2019. otišli na kolektivni godišnji odmor. O tragediji se sjećam da je Grljević dao Pozniaku masku s kisikom, a Maškarić je tri puta razglasom pozvao na evakuaciju. Bio sam zadnji u tunelu a zbog očajne vidljivosti, loše sam vidio kolege. Upao sam u neki kanal i ozlijedio se, ali sam uspio ustati i nastavio do izlaza. Vjerovao sam da će Zvrko izaći jer je iskusan. No pogrešnim postavljanjem ventilatora u HE je narušen standard sigurnosti. Velika klizna sigurnosna vrata pristupnog tunela moraju u normalnim okolnostima biti zatvorena, ali su kao i sva ostala, bila otvorena. Uvjerio sam se da postavljene PVC-valovite ploče gore brže od šibice - opisao je Jelčić dramatične trenutke u podzemlju Plata. Za protupožarnu izolaciju kabela rekao je kako, prema propisu, nisu svakih 5 metara postavljene barijere od staklene vune da spriječe širenje vatre. Uklonili su ih radnici vanjskih tvrtki da bi provukli i postavili telefonske kablove u tu vertikalu, a u požaru su odmah izgorjeli upravo ti kablovi. Mogu reći da se remont najbolje radio kad su ga obavljali naši radnici, ali im se zbog štednje stalno smanjivao broj- sjetio se Jelčić.
Dodao je da se tijekom 35 godina rada u Platu katkad osjećao ugroženim. Sjetio se da je Pera Miletića pitao zašto umjesto PVC-ploča na strop nisu postavljene metalne, ali mu je odgovorio da su ”šefovi inzistirali na istim”.
Jelčić je rekao da su imali wifi vezu, da su radnici hidroelektrane za svaki posao dobivali nalog, pa i za polaganje kablova, a iako ga nije posebno cijenio, Sekondo se morao slušati, da je ”kapacitet boce kisika koju je imao Davor bio 25 minuta ako čovjek sjedi i manje troši kisik”, da ”generator B” nije dobro radio te je postavljen ventilator za hlađenje i da će se ”taj generator tek mijenjati”, a sjetio se kako je tada ”Ilko Bašić bio izbezumljen jer se radilo o mnjegovim ljudima i da se, iako bez maske, ponovno vratio u tunel.
Prvi ciklus rasprava ovim je završen a nastavak sudske rasprave uslijedit će od 3. do 6. travnja kad će se saslušati preostali svjedoci, među njima i projektant postrojenja koji ovaj put nije saslušan zbog bolesti.