Većina hrvatskih radnika, osim onih zaposlenih u turizmu i popratnim granama koji će rintati barem još mjesec dana, već je dobrano načela godišnji odmor, ali nekima još traje. Nemaju svi ni isti broj slobodnih dana, a ni sreću da rade u kolektivu koji je socijalno osjetljiv po tom pitanju.
U ponedjeljak počinje nova školska godina, a ni ova neće startati bez zajedljivih komentara na račun nastavnika. "Neka su se i oni konačno vratili na posao! Cijelo su ljeto na godišnjem, a gdje su još proljetni i zimski praznici..."
- Bog je najprije sebi stvorio bradu, čista je laž da nastavnici imaju najviše odmora - komentirao nam je Željko Stipić, lider prosvjetnog sindikata Preporod, aludirajući na to da političari najviše planduju.
- Zlobni su to i totalno pogrešni komentari na naš račun, ali toliko su se uvriježili da sam zaista izgubila volja demantirati to. Čak i među članovima šire obitelji imam onih koji su ljubomorni na mojih tobože pola godine godišnjega jer oni misle da mi samo radimo dok traje nastava - govori nam srednjoškolska profesorica, otkrivajući da ona ustvari ima 28 dana godišnjeg, a neki njezini kolege i manje.
U školi je, tvrdi ona, zbog državne mature bila svakodnevno praktički do kraja srpnja, a već ima tjedan dana vratila se na posao.
- Ne počinje nama radno vrijeme onog trenutka kad zazvoni prvi školski sat niti sa zadnjim prestaje - naglašava.
I zaista, iščitali smo kolektivne ugovore zaposlenika u školama i vidjeli da nastavnici poput svih radnika imaju 20 dana godišnjeg, a putem posebnih kriterija mogu ostvariti dodatne dane te ukupno imati najviše 30 dana godišnjeg odmora. Ni dana više. I da, naglasimo i to, njihovo puno radno vrijeme isto je kao i većini radnika - 40 sati tjedno.
Tko, dakle, ako to već nisu nastavnici, ima najviše dana godišnjeg u Hrvatskoj? Prema lipanjskom istraživanju specijaliziranog portala Moj posao, radnici u Hrvatskoj u prosjeku imaju 24,6 dana godišnjeg odmora. Najviše dana godišnjeg odmora imaju zaposleni u hrvatskim institucijama (ministarstvima, zavodima, agencijama...), u prosjeku 28 dana, te oni u državnim tvrtkama (27 dana), a najmanje zaposleni u privatnim tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu, 23 dana.
Tragom nedavne priče o zabušantu iz splitske gradske uprave koji je kombinacijom bolovanja i godišnjeg odmora praktički stalno izbjegavao radne obaveze i pritom radio u inozemstvu, provjerili smo koliko godišnjeg zapravo imaju u splitskoj gradskoj upravi. Puno više od prosjeka. Dakle, minimum im je onih 20 dana, a limit nije definiran! Na tih 20 dana, a toliko malo zapravo nema nitko, jer svi u startu imaju više, idu brojne nadogradnje.
Tako, primjerice, zaposlenici s visokom stručnom spremom imaju još pet dana godišnjeg, dok oni s manjim stupnjem obrazovanja imaju od dva do četiri dodatna dana. Ovisno o godinama staža, dobije se do osam (8!) dodatnih dana godišnjeg, koliko imaju zaposlenici s više od 30 godina staža. Za rad u smjenama ili redovni rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima dobiju još dva dana. Za skrb o jednom malodobnom djetetu Grad Split im daje još dva dana, a za svako daljnje još po jedan. Ako je riječ o hendikepiranom djetetu, dobije se tri dana, a ako je zaposlenik osoba s invaliditetom još dva dana. Na koncu, trajanje godišnjeg odmora ovisi i rezultatima rada, pa ako vas šef ocijeni tricom, dobijete samo jedan dodatni dan, vrlo dobar uspjeh su dodatna dva dana, a odličan tri.
Po našoj računici ispada da zaposlenici Banovine bez većih problema mogu doseći 35 dana, a teoretski i preko 40 dana godišnjeg. U gradskoj upravi, pak, tvrde da bi zbrajanje svih ovih dodatnih bodova netko mogao dosegnuti 41 dan godišnjeg, ali da u stvarnosti nitko ne ispunjava kumulativno sve uvjete koji bi doveli do toga. No, i oni priznaju da se Grad Split pokazao kao socijalno osjetljiv poslodavac.
- Nije to ništa prema godišnjem odmoru saborskih zastupnika! Pa oni imaju stanku od 100 dana godišnje, a nitko ih i ne pita dolaze li na posao i što i kako rade, a plaće bogovske - komentira nam ove podatke službenica splitske gradske uprave.
Uvijek, dakle, ima onih kojima je još bolje. I zaista, zadnja sjednica Sabora održana je sad već dalekog 15. srpnja, a predsjednik parlamenta Gordan Jandroković najavio je kako će sljedeću sjednicu održati tek 15. rujna. Ima sad nekih zahtjeva da se ipak malo ranije nađu zbog plinske afere u Ini, ali, svejedno, duga je to ljetna pauza.
Zbog toliko dana stanke Peđa Grbin, šef najveće opozicijske stranke, u više navrata je zazivao ustavne promjene, jer su ljetna i zimska stanka zasjedanja određene Ustavom. Nedavno su saborski zastupnici desnice suverenist Marijan Pavliček i Stipo Mlinarić iz Domovinskog pokreta izjavili da ih je sramota koliko godišnjeg imaju, a i mostovac Božo Petrov je prisnažio kako ne bi imao ništa protiv da se te duge stanke skrate.
- To je čisto licemjerje Bože Petrova. On je bio predsjednik Sabora i dobro zna da zastupnici ne rade samo onda kad su u sabornici. Često mi znaju reći, pa di si ti, ali skitaš, kad me ne vide u dvorani gdje se odražava plenarna sjednica, a ja sam u to vrijeme najčešće u prostoriji do te na zasjedanju nekog od četiriju saborskih odbora čiji sam član i gdje se sjednice uglavnom održavaju bez prisutnosti kamera - govori nam bivši splitski gradonačelnik i HDZ-ov saborski zastupnik Andro Krstulović Opara.
Ističe da je potpuno kriva percepcija da zastupnici premalo rade, jer onima koji taj posao obavljaju savjesno radni dan traje 24 sata dnevno, a ljetna stanka nikako ne znači da samo odmaraju.
- Ja se ne "slikajem" okolo, ali konstatno rješavam infrastrukturne i druge probleme koji muče stanovnike moje desete izborne jedinice - ističe Krstulović Opara.
Da dvomjesečna ljetna stanka, kako to tvrde Grbin, Petrov i desničari u Saboru, nije problem i da parlamentarac koji marljivo radi svoj posao ima posla preko glave, čak i preko ljeta, tvrdi još jedna Splićanka u Saboru - zastupnica Centra Marijana Puljak.
- Mi uopće nemamo 100 dana godišnjeg, jer mi godišnji nemamo uopće. Stanka je definirana Ustavom, ali nigdje ne piše da mi dok Sabor ne zasjeda ne radimo. Ja stalno radim, a samo populisti se zalažu za ukidanje stanke, jer ne znaju što bi drugo. Naš posao je težak i odgovoran ako se odgovorno obavlja, a lijenčine nikakav zakon neće prisiliti da rade. Jedini način da ih se kazni jest da ih se ponovno ne bira na izborima - tvrdi Marijana Puljak, koja očekuje burnu političku jesen s puno posla. Za početak, tvrdi ona, valja se uhvatiti ukoštac s energetskom krizom, ali i aferom u Ini.
