Prateći podatke o incidenciji bolesti, čini se da je epidemija omikrona doživjela svoj vrhunac i da bi u idućem razdoblju mogli očekivati postupni pad zaraze, kaže virusni imunolog s Medicinskog fakulteta u Rijeci prof. dr. Zlatko Trobonjača, kojeg unatoč tome zabrinjavaju vrlo visoki brojevi preminulih osoba, a ostat će relativno visoki i nekoliko tjedana nakon što širenje zaraze popusti, piše Novi list.
Prema njegovom mišljenju, time plaćamo vrlo skupi danak niskoj cijepljenosti i posljedičnom opterećenju zdravstvenog sustava koji smo u epidemijskim valovima dodatno gušili izrazitim protivljenjima ionako blagim protuepidemijskim mjerama, a na ruku nam ne ide niti visoka zastupljenost ljudi starije dobi u ukupnoj populaciji, za koje se zna da češće razvijaju težu bolest, komplikacije i smrt od COVID-19.
– No, budući da se omikron virus izrazito brzo širi, brzo će zahvatiti velik broj necijepljenih ljudi, zaraziti i neke cijepljene, pa ih preboljenjem bolesti imunizirati. Sve veći broj imunih onemogućava širenje virusa i vodi u stišavanje ovog petog epidemijskog vala. Zasad postoje četiri podtipa omikron virusa, budući da su pored originalnog omikron soja zabilježena još tri podtipa, nazvana BA.1, BA.2 i BA.3.
Izvorno se u najvećoj mjeri proširila BA.1 varijanta, no u zadnje vrijeme bilježi se ubrzano širenje BA.2 varijante, naročito u Danskoj, Švedskoj, Austriji, Južnoj Africi i Indiji gdje je postala potpuno dominantna, no zastupljenost joj raste i u mnogim europskim zemljama, pa je možemo očekivati i kod nas. Takvu dominaciju BA.2 zahvaljuje činjenici da se širi oko 1,5 puta brže nego BA.1. Dodatni problem stvara zastupljenost mutacija po kojima se BA.2 značajno razlikuje od ostalih omikron varijanti, pa je potrebno pozorno pratiti širenje te mutante, budući da su već zabilježeni slučajevi rane reinfekcije s BA.2 podsojem nakon prethodnog preboljenja izvornog omikron virusa.
Na evolucijskom stablu podsojevi omikrona BA.1 i BA.2 međusobno su više udaljeni nego što su to, primjerice, alfa ili britanski i delta ili indijski soj. Ove činjenice najbolje ilustriraju ono što se trenutačno događa i što će se u budućnosti događati sa SARS-CoV-2 virusom i epidemijom, upozorava Trobonjača, i dodaje kako se s velikom sigurnošću može pretpostaviti da će se pojaviti neka nova varijanta SARS-CoV-2 virusa.
To može biti podvarijanta omikrona, no isto tako i virus čije preteče mogu biti i neki drugi sojevi, odnosno virus koji izvire dublje iz evolucijskog stabla i koji se možda u nekom dijelu svijeta, u nekoj lokalnoj zajednici "skriva", skupljajući odgovarajući set mutacija koji će mu dati prednost u širenju.
– Na ovakvu mogućnost upozorila nas je pojava i širenje omikrona nakon snažne zastupljenosti delta soja. Naime, znamo da se novi sojevi stvaraju u imunonedostatnim, necijepljenim pojedincima, među kojima dominiraju HIV-om inficirani bez antiretrovirusne terapije. Takvih osoba ima na milijune diljem svijeta, a napose u subsaharskoj Africi. Kada uzmemo u obzir gotovo tri milijuna novoinficiranih dnevno u svijetu, možemo zaključiti da postoji ogromna količina virusa koja tvori dobru podlogu za nastanak novih varijanti i širenja u obliku sojeva. Prema tome, svakako da možemo pretpostaviti pojavu novog soja, no na pitanje kada će se to dogoditi, teško je odgovoriti bez kristalne kugle. To se može dogoditi u iduća dva mjeseca, ali i kasnije, kaže Trobonjača za Novi list.
Premda smo se prije godinu dana svi nadali mirnijoj jeseni, nju je najprije obilježila delta varijanta, a potom i brzošireći omikron. Trobonjača kaže kako mogući scenariji kretanja epidemije u jesen koja je pred nama ovise o obilježjima novog ili novih sojeva koji će se pojaviti. U ta obilježja ubrajamo imunoevazivnost, odnosno izbjegavanje imunosti koju smo ranije stekli cijepljenjem ili preboljenjem te imunosubverzivnost koja se manifestira kao aktivno virusno ometanje djelovanja imunosnog sustava.
– Naime, znamo da SARS-CoV-2 virus općenito ometa rani antivirusni imunosni odgovor posredovan interferonima tipa I, što mu odmah u početku infekcije daje veliku prednost u naseljavanju epitela i što je na koncu jedan od razloga zbog kojih ovaj virus može uzrokovati tešku bolest i smrt, napose u starijih ljudi. Prema tome, važno obilježje eventualnog budućeg soja bit će težina bolesti i smrtnost koju bi mogao uzrokovati. U konačnici, kao važnu karakteristiku virusa pratimo i njegovu prenosivost. Tako, primjerice, svoje nezaustavljivo i snažno širenje omikron virus može zahvaliti izrazitoj imunoevazivnosti i velikoj prenosivosti, no samo je sreća dovela do toga da uzrokuje nešto blažu bolest.
Dakle scenariji ovise o navedenim obilježjima, no na njih se praktički nije moguće pripremiti sve dok se novi soj ne pojavi, odnosno dok ga dobro ne upoznamo. Jedina moguća priprema obuhvaća cijepljenje, koje se do sada pokazalo učinkovito protiv svih dosadašnjih sojeva, pa možemo očekivati da će se to nastaviti i ubuduće. Za naše relativno slabo cijepljeno društvo jedna činjenica nije dobra, a to je da preboljenje BA.1 varijante omikrona, bez prethodne imunosti, što obuhvaća ljude koji se nisu cijepili ili preboljeli bilo koji drugi soj, ne štiti od drugih virusnih varijanti, poput alfa, delta ili wuhanskog virusa. Po toj logici može se lako dogoditi da neće niti ubuduće štititi protiv nadolazećih sojeva. To znači da bi se svi oni koji su preboljeli samo BA.1 omikron, a nisu prethodno ili naknadno cijepljeni, mogli zaraziti nekim novim sojem, a takvih će u našem društvu biti podosta. S druge strane, dobra je vijest da cijepljeni, i naročito docijepljeni ljudi, kao i oni koji su prethodno preboljeli bilo koji drugi soj, s preboljenjem omikrona značajno učvršćuju svoju imunost, pa je za očekivati da će je i ubuduće imati protiv drugih sojeva, pojašnjava Trobonjača.
Činjenica da omikron dijelom zaobilazi zaštitu koju pruža cjepivo, dodatno je poljuljala povjerenje u cijepljenje kod dijela populacije. Trobonjača potvrđuje da omikron dobrim dijelom zaobilazi imunost stečenu cijepljenjem i docjepljivanjem, no cijepljeni, a naročito "boosterirani", u značajnoj su mjeri zaštićeni od teške bolesti i smrti.
– Tu je cjepivo velikim dijelom ispunilo svoju zadaću. Doduše, imunost protjekom vremena pada, no držim da će se onaj krak koji nas štiti od najgorih ishoda zadržati dulje vrijeme, barem godinu dana. Po toj logici, o primjeni četvrte doze u općoj populaciji ne bi trebali razmišljati do eventualnog dolaska novog soja, a tada na temelju njegovih karakteristika i eventualne ugroze procijeniti ima li smisla primijeniti je ili ne. Držim da bi četvrtom dozom trebali zaštititi starije i kronično bolesne sugrađane, odnosno sve one koji su posebno osjetljivi na ovaj virus, no opet u ovisnosti o intenzitetu i vrsti epidemije, naglašava Trobonjača, podsjećajući kako su neki proizvođači cjepiva najavili proizvodnju i distribuciju cjepiva prilagođenog omikron varijanti do proljeća, no on misli da do toga neće doći.
– Kao prvo, držim da će se omikron epidemija značajno smanjiti do proljeća, pa onda zaista nema smisla cijepiti ljude protiv virusa koji su već preboljeli. Kao drugo, preboljenje omikrona značajno pojačava imunost u prethodno cijepljenih i preboljelih pojedinaca, pa ih nema smisla docjepljivati. Kao treće, proizvođači cjepiva prilagođenog podvarijanti SARS-CoV-2 virusa suočit će se s jednim fenomenom u imunosnom sustavu koji nazivamo "izvorni antigenski grijeh" ili Hoskinsov učinak, a koji nam kaže da se jednom uspostavljena imunost protiv nekog patogena teško može potpuno skrenuti prema sličnom patogenu, te da kontakt sa sličnim patogenom samo pojačava onu izvornu imunost.
Tako, primjerice, ako smo stvorili imunost cijepljenjem ili docjepljivanjem protiv wuhanskog soja ili imunost preboljenjem protiv alfa ili delta soja, ta se imunost kontaktom s omikronom ne prilagođava omikronu, nego samo pojačava. Tako bi mogli očekivati da bi i cjepivo protiv omikrona moglo samo pojačati postojeću imunost, bez poticanja nove antiomikron imunosti. To je problem u proizvodnji prilagođenog cjepiva koji će proizvođači, ako ga žele izbaciti na tržište, morati riješiti, zaključuje Trobonjača za Novi list.
