Prvi dan nastavka sudskog kaznenog postupka optuženicima za tragediju u podzemlju Hidroelektrane Dubrovnik koja se u Platu dogodila 10. siječnja 2019. godine, a u kojoj su živote izgubili mladi radnici Mato Maškarić, Ivica Zvrko i Davor Pozniak počeo je svjedočenjem tajnice Božene Pozniak, inače majke jednog od stradalih radnika. Pred Vijećem Županijskog suda ponovno su se kao optuženici našli dipl.inž. elektrotehnik Mato Mišković (70) iz Cavtata, dipl.inž. strojarstva Nikola Rukavina (63) iz Zagreba, dipl. inž. elektrotehnike Željko Starman (67) iz Zaprešića, elektroinžinjer Ivica Nujić (47) iz Zagreba i građevinski inž. Miljenko Vučić (75) iz Slanog.
Nakon što joj je zbog proteka vremena pročitan iskaz kojeg je Županijskom državnom odvjetništvu dala u prosincu 2019. majka je dodala kako je prvooptuženi Mišković imenovao Povjerenstvo za analizu i ocjenu glavnog projekta revitalizacije HE Plat te je svaki inženjer imao zadatak ispitati dio iz svog djelokruga. Rekla je kako je voditelj i koordinator projekta bio Ivo Miletić, te da se Teo Sekondo, inače osebujna osoba, nametnuo i preuzeo ulogu šefa (iako je to bio Ivo Miletić) te je po sat vremena držao brifing kao "tihu misu". Njemu su se radnici morali obraćati za radne obveze i slobodne dane, a rekla je kako je on bio i voditelj projekta te da sva saznanja o propustima ima od pokojnog sina:
-Mišković je nadležnom Ministarstvu graditeljstva obraćao za ishođenje građevinske dozvole i Starman ga je zadužio te je dao nalog da se ishodi uporabna dozvola, u koju svrhu je osnovano i posebno Povjerenstvo za to. Kao osoba zadužena za protupožarnu te zaštitu na radu Ivo Lise je prečesto išao na službena putovanja, više nego svi ostali inženjeri zajedno te mu ih je Mišković na neko vrijeme čak i zabranio. Lise je vše puta tjedno išao po nekoliko sati u Plat- rekla je Božena Pozniak ali nije znala reći kakav je bio odnos Lise i Sekonda- izjavila je svjedokinja Pozniak nakon koje je svjedočio umirovljenik Miho Bupić koji je u Hidroelektrani u Platu radio 42 godine. On je ustvrdio kako je pogon u Platu bio siguran do 2006. godine i tadašnje poplave te ukazao na nezatvoreni otvor u kojem se prvotno nalazio ventilator, da je u previše otvoreni prostor pogona dolazilo mnogo zraka koji je pogodovao mogućem razbuktavanju i brzom širenju požara.
Bupić je rekao kako se na kablove pazilo prije revitalizacije i promjenama i ugradnji novih vodova u kablovskoj vertikali, ali nije mogao reći ništa o samoj revitalizaciji pogona. No, on je sudskom Vijeću predao 23 fotografije iz osobne arhive, a na kojima je zabilježeno stanje u pogonu:
- Kad bi Sekondo držao brifing, šef pogona bi stajao sa strane. Siguran sam da do tragedije ne bi došlo a pokojne kolege bi još bile žive da unutrašnjost HE u Platu nije devastirana nakon poplave prosinca 2006. godine. Sjećam se dana tragedije i da je prvi istrčao Hrvoje Radić, kao i da je vatrodojavni sustav bio montiran, ali sustav nije radio. Nerijetko bi davao lažne uzbune te bi smo ga isključili izvlačenjem kleme i tako resetirali, o čeme bi upoznali Iva Lisu. Sjećam se da su nam u kontrole dolazile inspekcije, ali ne znam je li neka od njih ukazala na sigurnosnu ugrozu- ispričao je Bupić i rekao da se nakon poplave osjećao nesigurno u Platu. Međutim, na upit zašto je svome sinu dozvolio da se zaposli 2007. odgovorio je kako je sina upoznao s opasnošću ali je kao oženjen i nezaposlen htio raditi, nakon čega je odvjetnik Joško Čeh prigovorio dobronamjernom, ali nestručnom iskazu ovog svjedoka.
Nakon pauze svjedočio je i sin ovog svjedoka, uklopničar Hrvoje Bupić koji je bio zadužen za upravljanje generatorima i uređajima za izračun elektroenergije:- I ja bih kod požara isto postupio kao moje stradale kolege. Inače, radio sam u smjenama i mi radnici međusobno smo komentirali nedostatke i sigurnosne mjere te radove vanjskih izvođača. Primjedbi nije bilo puno, a odnosile su se na nered koji bi ostao iz njih ili rupe koje su ostale iza njih. Teo Sekundo je znao za sve probleme jer je tražio da ga o svemu izvješćujemo te da on o svemu odlučuje, zbog čega nismo ni javljali Ivu Lisi, iako je zapravo on bio referent zaštite od požara i zaštite na radu. Problem je bio što se generator grijao a vatrodojavni sustav davao lažne dojave. U trenutku požara klimatizacijski je sustav radio. Generator ”B” se i nakon obnove zagrijavao ali je problem naknadno riješen. Lažnih alarma više nije bilo ali su bile povišene temperature. ”Sigurna soba” nije postojala, a znalo se kako se ”u slučaju poplave bježi na gornje, a u slučaju požara na donje razine” strojarnice- rekao je Bupić te na upit optuženog Miškovića potvrdio kako se to pravilo nije nalazilo u Pravilniku o evakuaciji. Taj se pravilnik nalazio u strojarnici ali je na potpitanje odvjetnika Čeha priznao kako on taj pravilnik nije vidio niti ga ne bilo tko s njim upoznao!
Recimo još i to da se svjedok prisjetio kako je postavljene klimatizacije nadzirala Gabriela Mikiel te da su zamjenu većine kablova obavili radnici tvrtke Končar Montažinžinjering te da 2007. godine, kad se zaposlio, u strojarnici nije bilo videonadzora.