Tko kaže da eskapizam u današnjoj sedmoj umjetnosti vodi samo u nadrealni svijet superjunaka i vilenjaštva? Odlična je alternativa bijeg u stvarno 17. stoljeće gdje se pod firmom ‘Svi za jednoga, jedan za sve‘ okupljaju slavni mušketiri iz romana Alexandrea Dumasa.
Kultno pustolovno djelo napisano 1844. vitalnost je do današnjih dana zadržalo kroz brojne stripovske, TV i kino prerade. Vjerojatno najpoznatija, ona u režiji Richarda Lestera, ove godine obilježava pedesetu obljetnicu premijere. U toj je verziji gaskonjskog mačevaoca pripravnika glumio Michael York (Sedlarova Gospa) dok je danas ulogu prznice D‘Artagnana preuzeo crnomanjasti Francuz Francois Civil.
Ova nam francusko-španjolsko-njemačko-belgijska koprodukcija, vjerno slijedeći Dumasovo svevremensko štivo, donosi staromodan prikaz priče o kraljevim naoružanim čuvarima. Redatelj Martin Bourboulon procijenio je kako je mudrije ostaviti se inovacija i ne kvariti original ‘fancy‘ umecima.
Izrodio se tako klasični povijesni akcijski film ‘Tri mušketira: D‘Artagnan‘ koji nimalo ne podilazi publici: kloni se razmetljivih scena kojima se mogu zamaskirati scenarističke nespretnosti, a zaobilazi i dulje lamentacije o vjerskim sukobima i stoljetnom neprijateljstvu Francuza i Engleza.
Najnoviji filmski Dumas je ambijentalna pripovijest koja naglasak stavlja na vještine u sedlu, sa sabljom i kuburom, te pruža uvid u mehanizme antikne špijunaže.
Zbog odabranog pristupa, međutim, pati razrada likova kojima manjka slojevitosti. Mladi Civil je, razumljivo, dobio i dobro iskoristio najviše prigoda da svog rookiea D‘Artagnana prikaže kao prostudušno i Kruni odano čeljade. Trojica njegovih starijih suboraca mušketira ostala su pak u sjeni.
U takvoj kombinaciji snaga profitirao je tek Vincent Cassel koji je svog umornog veterana Athosa spretno uspio istrgnuti iz plošnosti. Bogobojazni Aramis (Romain Duris) zapeo je na razini dijaloškog i pojavnog, a veseljak Porthos (Pio Marmai) umjesto pokretača ostao je jedva zamjetan član družine.
Naglašene akcijske sekvence naštetile su i profilaciji glavnih antagonista. Ključni intrigant Dumasova romana, častohlepni kardinal Richelieu (Eric Ruff) u ‘D‘Artagnanu‘ više djeluje smeteno nego zaplotnjački, nema u njegovoj pojavi ničeg zloslutnog. Na tom planu bolje stoji Eva Green kao Milady de Winter - bivša Bondova djevojka vizualno i glumački može iznijeti mnogo veći teret od dodijeljenog.
Kraljevski par Louis XIII (Louis Garrel) i Ana Austrijska (Vicky Krieps) uravnoteženo su pristupačne osobnosti dok je zaljubljenost persone non grate, lorda od Buckinghama (Jacob Fortune-Lloyd) prilično neuvjerljiva, na momente ridikulozna. Na romantičnom planu film i inače stoji klimavo, što pokazuje primjer D‘Artagnanove djetinjaste zainteresiranosti za dvorsku damu Constance (Lyna Khoudri).
No, unatoč evidentnim poteškoćama oko portretiranja junaka, ‘D‘Artagnan‘ je s narativne strane pitak i bez zakučastih stranputica. Djelo je to koje će lako i neupućenima prenijeti duh vremena dinastije Bourbon.
Ne treba sumnjati da će ga kvalitetno nadograditi i drugi nastavak priče ‘Tri mušketira: Milady‘, najavljen u kinima već ovog prosinca. Nadajmo se da će Eva Green stići opravdati povjerenje kao svojevrsna prethodnica Mate Hari.