Reagan: Požrtvovni Dennis Quaid u priči koja preko svake mjere veliča postignuća 40. američkog predsjednika

U osvit nikad neizvjesnijih američkih predsjedničkih izbora, u kina je stigla filmska biografija jednog ranijeg stanara Bijele kuće. Republikanac Ronald Reagan, četrdeseti po redu šef države u dvostrukom je mandatu (su)kreirao prijelomne trenutke novije povijesti, svjedočio raspadu komunističkog bloka potkraj 1980-ih i završetku Hladnog rata koji je desetljećima svijetu prijetio nuklearnom eskalacijom.

Posljednji kas za bolesnog državnika

Životopis osrednjeg glumca i prvorazrednog političara iz provincijskog gradića u Illinoisu definitivno je vrijedan uprizorenja, no ne može se reći da ovaj ‘Reagan‘ ispunjava domaću zadaću. Već u staru zastranjuje odabirom pripovjedne perspektive. Bivši KGB-ov profiler Viktor Petrovich (Jon Voight) mladoj nadi ruske politike prepričava iskustva s američkim državnikom kojemu je prorekao veliku karijeru?! Usporedo teče nostalgična pripovijest o predsjedniku od formata čije je komunikacijske vještine prekrojile kartu svjetske politike i pokopale bauk sovjetskog komunizma.

U nešto više od 2 sata trajanja kroz ovaj biopic promiče mnoštvo epizoda iz Reaganove glumačke, sindikalne i guvernerske karijere koje, izmiješane sa sličicama iz privatnog života i sastanaka u Ovalnom uredu, slažu klimavi mozaik. Redatelj Sean McNamara, očito fasciniran likom i djelom Ronalda Reagana, radnju podređuje zamišljenoj veličini svog idola koji je  u filmu snažan i odlučan, na metke atentatora otporan i nepogrešiv vođa zapadnog svijeta. Njegovi rivali iz umirućeg SSSR-a, Brežnjev, Andropov, Gorbačov i ostali prikazani su kao ne osobito oštroumni defetisti, a Čelična lady Margaret Thatcher kratko se ukaže samo za ukras.

Za Reagana neugodne epizode poput Iran-Contra skandala s tajnom prodajom američkog oružja tamošnjem režimu spominju se tek u tragovima, a ključne figure tadašnje američke administracije u liku državnog tajnika Georgea Schultza ostaju na marginama. S druge se strane veličaju podvizi Velikog komunikatora, kako su tepali Reaganu, pa se i sam pad Berlinskog zida indirektno njemu pripisuje u zasluge.

 Dennis Quaid ljetos na premijeri ‘Reagana‘ u Los Angelesu

 

 

Amy Sussman/Getty Images Via Afp

Najbolji dijelovi filma su sentimentalni, a otkrivaju se kroz prizore sudbonosne ljubavi Reagana i njegove Nancy koja pobjeđuje sve prepreke. Pritom pohvalu za kreaciju bivše Prve dame zavređuje Penelope Ann Miller (Carlitov način, The Relic), nepravedno zapostavljena glumica čija je Nancy žena od krvi i mesa, moćna i krhka u isti mah.

Tumač naslovne uloge Dennis Quaid, povratnik u svijet glume, izliječeni ovisnik i preobraćenik na kršćanstvo uložio je dosta truda kako bi što vjernije oslikao svog junaka, pobožno čeljade na vrhu piramide moći.  Gestikulacija, facijalna ekspresija i glasovna preobrazba govore u prilog Quaidovoj požrtvovnosti. Nekad se glumac i previše trsi nalikovati Reaganu pa mu se omakne pokoji geg ili nekontrolirani usklik viška, no to se još i da podnijeti. Ono što stanjuje prag tolerancije jest stalno nastojanje da se ‘Reagan‘ pretvori u hagiografiju.

Umjesto oda suštinski kontroverznom moćniku, McNamara je mogao ‘zagrabiti‘ manje aspekata predsjednikovanja i bolje ih razraditi. Ovako smo dobili storiju o kauboju koji bolestan i umoran odjaše u sumrak. Međutim, vrijedi primijetili da je Reagan i takav je jači od oboje aktualnih takmaca za mandat 47. čelnika SAD-a koji ovih dana s puno pompe prodaju maglu.