Tko je od ‘Barbie‘ očekivao infantilnu ‘think pink‘ rapsodiju, sigurno je gadno razočarao. Ružičasti hit ljeta, a čini se i cijele ove godine, nije tek nostalgično prisjećanje na najpopularniju lutku u povijesti igračaka, već prava mala studija muško-ženskih igara moći koje traju otkad je svijeta i vijeka.
Autorski i životni partneri, redateljica Greta Gerwig (Lady Bird i Male žene) i koscenarist Noah Baumbach hrabro su se prihvatili posla i ovu izrazito subverzivnu fantastičnu komediju izgurali do kraja. A nije im bilo lako, jer se među producente filma ugurala i vrhuška Mattela, kompanije koja od daleke 1959. oduševljava djevojčice ‘štancanjem‘ barbika svih oblika, rasa i zanimanja. Ne čudi stoga što je tandem Gerwig-Baumbach odabrao ironičan odmak u prikazivanju svakodnevice Barbienog savršenog svijeta koji izdaleka nadziru bezlični CEO-ovi željni zarade bez skandala.
‘Hod po jajima‘ dvojca autora ovdje je rezultirao brojnim inovativnim rješenjima, uz obilje meta humora. Zgodan je način podjele svjetova na izmaštani Barbiein i onaj stvarni, naš, s posve različitim setom pravila. Ružičasti matrijarhat nasuprot sumornom svijetu patrijarhata, ženska emancipacija kontra loše prikrivene dominacije ‘jačeg spola‘, sretna besmrtnost u sudaru s ograničenim i traumatičnim ‘vijekom trajanja‘ ljudske individue.
Kroz prve dvije trećine filma isprepletanje (ne)realnih univerzuma funkcionira gotovo besprijekorno, pitko je, protočno i duhovito, no u posljednjem dijelu javljaju se problemi sa zbrčkanom naracijom, gomilanjem već ranije obrađenih motiva. Na sreću, Gerwig i Baumbach osjećaju kad treba stati pa se na vrijeme ostavljaju politikantskog ‘parolaštva‘ i dociranja, a za sam kraj ostavljaju sitnu, ali uistinu urnebesnu foru.
Glavna glumica Margot Robbie iskazala se kao prava inkarnacija Barbie, i ne samo u fizičkom smislu. Od prvog pojavljivanja u obličju kubrickova monolita, do posljednje scene u potpuno izmijenjenim okolnostima, šarmantna Australka svoju junakinju šeće kroz prostor i vrijeme na lakim krilima. Robbie sigurno nije za kriviti što u filmu katkad ‘girl power‘ tematika zasjeni čistu emociju.
A ako je prije premijere i bilo sumnje kako će funkcionirati Ryan Gosling kao izblajhani Barbiein Ken, one su nestale s prvim kadrovima nasmiješenog glumca u fluorescentnoj odjeći. Njegova preobrazba iz submisivnog partnera u vođu ‘ K-revolucije‘ odrađena je glatko i bez ‘oštrih rubova‘ koji bi je mogli gurnuti u parodiju.
Za pohvaliti je nadalje i epizodu Kate McKinnon čija je Čudnovata Barbie dominantna kad god i kakva god se ukazala. Veteranka Rhea Perlman sasvim se komotno osjeća kao utvara suosnivačice Mattela, a komičar Will Farrell fino ulijeće u sako beskrupuloznog menadžera.
Film Warner Brosa već je prvih dana prikazivanja ‘potaracao‘ konkurenciju i postao najizdašniji hit 2023. Dio zasluga svakako ide i odlično osmišljenoj marketinškoj kampanji. Samo iščekivanje premijere posljednjih se tjedana prometnulo u vrhunski događaj koji se ne propušta, bez obzira voljeli ili ne Barbie i sve njezine konotacije.
Potvrđuje to i dupkom puno ljetno kino Jadran. Redovi zbog kojih je nedjeljna projekcija kasnila dvadesetak minuta i mnogo ženske publike s roza detaljima potvrda je da za WB-ov blockbuster globalno počinje doba Barbieland savršenstva.