Hoće li napokon stanovnici Žrnovnice i Korešnice, u 21. stoljeću, dobiti vodovodni i kanalizacijski sustav, ili će se nastaviti pravna zavrzlama oko zemljišta na splitskom TTTS-u, koji je godinama predmet spora, s jedne strane grupe suvlasnika brojnih parcela, te s druge strane Grada Splita, odnosno državnih institucija?
Naime, presudom Visokog upravnog suda odbijena je žalba vlasnika zemljišta na budućoj trasi vodovodne i kanalizacijske mreže za istočni dio Splita, koji su tražili poništenje lokacijske dozvole. Time je potvrđena odluka Upravnog suda u Splitu, u upravnom sporu četvero tužitelja, od kojih je najpoznatiji doktor Nebojša Knežević iz Kaštel Starog, koji je u drugom sporu dobio proces protiv splitske vlasti u iznosu od 150 milijuna kuna i aktivirao ovrhu kojom s računa gradske uprave u predstojećem razdoblju može "skinuti" taj vrtoglavi iznos.
Uz doktora Kneževića, među tužiteljima su svi oni koji su u drugom sporu pobijedili Banovinu, a to su njegova supruga Alemka, također umirovljena liječnica, njihova tvrtka "Petra Dura" iz Kaštel Starog, te Srećko Mišura iz Splita, svi zastupani posredstvom Stjepana Čaljkušića, odvjetnika iz Podstrane. Oni su tužili Ministarstvo graditeljstva, uz sudjelovanje Agencije "Eko-Kaštelanski zaljev" u statusu "zainteresirane osobe", koju je zastupao odvjetnik Kruno Peronja, jer je resorna državna administracija potvrdila dozvolu izdanu od lokalne vlasti, koja je preduvjet izgradnje vodovodnog i kanalizacijskog sustava za mjesta na istočnom dijelu splitskog teritorija.
Nakon ove presude više ne bi trebalo biti prepreka za ostvarenje projekta kanalizacijske mreže dijela područja naselja Žrnovnica i oko TTTS-a, što bi se provelo u tri faze, kao i prve faze vodovodnog podsustava Žrnovnica - Korešnica. Sve bi se realiziralo na parcelama koje se nalaze na području katastarskih općina Kamen, Srinjine, Kučine i Donje Sitno.
Pravne zavrzlame
Investitorska dokumentacija je 2012. godine rezultirala dobivanjem lokacijske dozvole, ali zatim i brojnim pravnim zavrzlamama, jer se vlasnici zemljišta preko kojih je "nacrtana" zadana trasa nisu uspjeli dogovoriti ni o naknadi štete ni o uvjetima izvlaštenja.
Zaredali su se pravni sporovi, a samo je Upravnom sudu trebalo četiri godine za donošenje presude. Budući da su se dr. Knežević i drugi vlasnici zemljišta na trasi nakon te presude žalili Visokom upravnom sudu, tek je početkom srpnja ove godine udaren pečat Visokog upravnog suda na odluku kojom je odbijena njihova žalba.
Naime, u žalbi su suvlasnici terena preko kojih bi prolazila zadana trasa infrastrukturnih vodova navodili da je prvostupanjska presuda iz Splita "nezakonita zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka", te da "planirana izgradnja nije usklađena s prostornim planovima". Za primjer su isticali planiranu fekalnu kanalizaciju od pročistača Stupe kod TTTS-a prema Korešnici, koji je "očigledno različit od projektiranog".
No, sve spomenute i druge navode Visoki upravni sud je odbio, te dr. Nebojša i Alemka Knežević, Srećko Mišura i tvrtka "Petra Dura" sada moraju platiti i trošak spora u iznosu od 3125 kuna.
No, je li to sve znači i kraj cjelokupne pravne zavrzlame, još nije izvjesno, jer uvijek postoje mogućnosti i novih žalbi. Ako ne u ovom konkretnom slučaju u vezi lokacijske dozvole za važan projekt koja je ovom presudom potvrđena, onda u drugim postupcima kojima dr. Knežević i ostali tužitelji osporavaju korištenje svog privatnog zemljišta za izgradnju neophodne infrastrukture, koja je jednostavno "nacrtana" preko njihovih nekretnina.
Upravnom sudu trebale četiri godine
Projekt agencije "Eko-Kaštelanski zaljev" je zbog ovog spora zapeo i više od 30.000 stanovnika je i dalje bez stabilne opskrbe pitkom vodom i kanalizacijskog sustava! Bunili su se stanovnici Kamena, Šina, Žrnovnice i Srinjina, kao i njihovi mjesni čelnici, želeći "pogurati" tromi rad suda, upozoravajući na to da je četiri godine trebalo Upravnom sudu za donošenje presude, koja je opet četiri mjeseca "putovala" među institucijama.