Od 23. rujna kalendarski smo ušli u jesen, godišnje doba kad poljoprivrednici koji se bave ratarstvom, povrtlarstvom, vinogradarstvom, voćarstvom... ubiru posljednje dozrele plodove svojih truda.
Nemali je broj takvih osoba koje ovih dana dobar dio vremena provode na parcelama u Sinjskom polju, toj najvećoj plodnoj dolini u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ovo polje, za razliku od drugih, ima obilje vode, iz rijeke Cetine, a koja se, nažalost, još uvijek tek minimalno koristi za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.
Za ovu priču o Sinjskom polju sjećanjima ću se vratiti unatrag 40-ak godina, kada sam kao mladi novinar izvještavao o posjetu jednog velikog zemljoposjednika iz doline rijeke Po u Italiji tadašnjoj "Trnovači", u sastavu nekadašnjeg splitskog "Jadra". Direktor "Jadra" u to je vrijeme bio Dalibor Čulić, a talijanski gost bio je njegov osobni prijatelj iz vremena Drugog svjetskog rata, iz brigade "Garibaldi". "Jadro" je bio veliko i složeno poduzeće s razgranatim djelatnostima u proizvodnji hrane, od žitarica do povrća i pilećeg mesa.
Žitarice je "Jadro" proizvodio u Sinjskom polju, na 470 hektara plodnih oranica kojima je gospodarila "Trnovača". Posjet gosta iz Italije odvijao se krajem srpnja, u danima pred Alku. Pšenica i ječam već su bili požnjeveni, ali je kukuruz, koji se sijao na otprilike polovici površina, upravo završavao fazu oplodnje. Stabljike kukuruza, u lokalnom izričaju trtore, bile su tako visoke i čvrste da bi se za njih, slikovito kazano, moglo privezivati konja. Zemlja je, međutim, bila tako raspucala od suše da je u rascijepe mogla upasti noga. Sve je to vidio Čulićev prijatelj iz Italije.
A onda ga je domaćin pozvao da prošetaju do nedalekog obrambenog nasipa rijeke Cetine. Kada je Talijan vidio tu moćnu rijeku i njezin vodni potencijal, neposredno nakon što je vidio kukuruzište na zemljištu ispucalom od suše, izgovorio je rečenicu koja mi se trajno urezala u sjećanje. Kazao je: "Dalibore, vi jugoslavenski komunisti kažete da ne vjeruje u Boga, a Bog vam upravlja poljoprivredom. Mi talijanski komunisti smo vjernici, vjerujemo u Boga, ali Bogu ne damo blizu naše poljoprivrede."
Danas, 40-ak godina kasnije, s poljoprivredom na ovim prostorima nije se puno promijenilo. Istina, bivši komunisti prometnuli su se vjernike, od prvih dana demokratske Hrvatske zauzeli su prve redove u crkvenim klupama, a u Sinjskom polju i dalje najveći utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju prepuštaju Bogu. Od Talijana i drugih, koji su u poljoprivrednoj proizvodnji puno uspješniji, još ništa nisu naučili. Nisu naučili ni onu o Božjoj pomoći koja kaže: "Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći."
Plodna dolina znana po imenu Sinjsko polje, koju uzduž presijeca rijeka Cetina, prostire se na oko 7000 hektara, od mosta u Hanu do mosta u Trilju. Obradivih je oko 5500 hektara, a ostalo otpada na poljske putove i kanale za odvodnju i(li) navodnjavanje. Nakon komasacije Sinjskog polja, provedene prije više od 60 godina, izgrađen je sustav za odvodnju oborinskih voda jer je do tada Sinjsko polje za većih kiša plavilo.
Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća dio toga sustava iskorišten je i za navodnjavanje. Na Cetini je kod zaseoka Vučići u Glavicama napravljen vodozahvat kojim je voda iz rijeke dovedena u glavni odvodni kanal, a ustavama izgrađenim na tom kanalu voda se u ljetnim mjesecima distribuirala kanalima drugog i trećeg reda do parcela. Na taj način voda je došla do svake parcele na oko 2000 hektara, i to gravitacijski, bez ikakvog utroška energije. Stvoreni su preduvjeti da Sinjsko polje postane mitski Misir.
Problem je, međutim, što vlasnici, odnosno korisnici poljoprivrednih parcela, i u tom dijelu Sinjskog polja više vole da im poljoprivredom upravlja Bog putem kišnih oblaka nego oni sami koristeći vodu iz kanala neposredno uz svoju njivu.
Stanje se ipak mijenja. Posljednjih godina rapidno je smanjen broj neobrađenih parcela u Sinjskom polju. Ima ih još uvijek zaraslih u korov, osobito manjih, ali u sve manjem broju. Od poljoprivrednih stručnjaka koji Sinjsko polje poznaju kao vlastiti džep može se čuti podatak da se obrađuje između 80 i 90 posto površina.
Ako se gledaju samo parcele upisane u ARKOD, koje su evidentirane kod Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ispada da je obradivost puno manja. Radi se, naime, o tome da privatni vlasnici nerado daju svoje parcele u najam u nekoj od pravnih formi. Takvi, a radi se o golemoj većini, daju svoje parcele u najam na riječ, najmoprimci ih obrađuju. Bez nekog valjanog dokumenta koji bi taj najam ozakonio najmoprimci ne mogu te parcele unijeti u ARKOD, legalizirati ih, pa ih nema ni u statistici.
Gledajući ukupne obradive površine Sinjskog polja, vidljivo je da na njima prevladava klasična proizvodnja žitarica, najviše kukuruza, potom ječma i u manjim količinama pšenice. Posljednjih godina na dijelu parcela siju se travne smjese i lucerna za ishranu stoke, najviše mliječnih krava i tovne junadi. S posebnim zadovoljstvom može se uočiti porast površina pod povrtnim kulturama. Osim što se radi o sve većem broju malih proizvođača, za vlastite i potrebe svoje šire obitelji, najmanje desetak proizvođača povrtne kulture uzgaja na dva, tri, pa sve do 10 hektara. Sve je to malo u odnosu na potencijal Sinjskog polja. Raduje da se ipak kreće.
Uz nadu da će barem u dijelu Sinjskog polja u kojemu su stvoreni uvjeti za navodnjavanje poljoproizvođači u vrijeme sve dužih suša manje pogledati u nebo, te da će puno više nego do sada za osiguravanje potrebne vode biljkama koristiti potencijal rijeke Cetine.
