StoryEditor
Zagoratoni paštar

Smrdi, smrdi, užasno smrdi: fekalije ispuštene u Cetinu dugoročno su opasnije za zdravlje od koronavirusa

Piše Toni Paštar
22. svibnja 2020. - 20:00
Božidar Vukičević/Hanza media

Kada bi se fotografijama koje se objavljuju na novinskim stranicama mogli prenijeti mirisi, bilo bi dana da bi se od novinskih primjeraka bježalo poput vraga pred tamjanom.

To bi svakako bio slučaj kada bi se objavila “mirisna” fotografija lateralnog kanala uz desni rub Sinjskog polja kojim dužinom od kojih 13 kilometara teku sve fekalne vode grada Sinja.

Svake godine čim zagrije tekuća masa iz toga lateralnog kanala čini nesnosnim uvjete življenja velikog dijela građana Brnaza i Turjaka.

Tekući rijekom te fekalije izravna su prijetnja zdravlju desetaka, a u ljetnoj sezoni i stotina tisuća stanovnika. Jer te onečišćene vode, a radi se o milijunima metara kubičnih na godišnjoj razini, osim što su izvor ljudskim nosnicama nepodnošljiva mirisa, nepročišćene se ulijevaju u rijeku Cetinu uzvodno od Trilja. I razvodnjene nastavljaju teći sve do ušća rijeke i njezina sjedinjenja s morem u Omišu.

Na tako onečišćenoj vodi Cetine, koju svojim otpadnim vodama “oplemenjuju” još i u Rudi, Grabu i dijelom u samom Trilju, zasnovana su dva vodozahvata koji vodu rijeke dovode do slavina u domove cijelog omiškog i makarskog kraja, Brača, Šolte i dijela Hvara.

Gdje je i kao pitku koristi na desetke tisuća prethodno spomenutih stalnih stanovnika te njihovi gosti u tijeku turističke sezone.

U posljednja dva mjeseca svjedočili smo i osobno osjetili posljedice bitke koju su zdravstvene vlasti i struka vodili protiv nevidljivog neprijatelja znanog kao koronavirus.

Upućeni tvrde da je prijetnja sinjskih fekalnih voda koje nepročišćene teku otvorenim lateralnim kanalom i ulijevaju se u rijeku Cetinu dugoročno pogubnija za zdravlje gravitirajućeg stanovništva od koronavirusa.

I dok su se u cijelom svijetu, Hrvatskoj, pa i u samom Sinju formirali stožeri i na okup pozvali najveći umovi da bi se suprotstavili nevidljivom virusu, u slučaju ispuštanja sinjskih nepročišćenih fekalija u rijeku Cetinu sve se događa po onoj, kako su se nedavno oglasili iz Građanske inicijative “Naše Brnaze”, “psi laju, karavane prolaze”.

U konkretnom slučaju, metaforički psi su građani, izravno ugroženi, s tim da dio njih tu ugrozu još dodatno plaća. Turjaci i Brnaze namaju kanalizacije pa moraju plaćati crpenje svojih septičkih jama specijalnim autocisternama. Nonsens je u tomu da se sadržaj iz tih autocisterni izlijeva u lateralni kanal te onda vlasnici iscrpanih septičkih jama i od smrada vlastitih fekalija, čije su zbrinjavanje platili, ne mogu otvoriti prozore svojih domova.

Drugi dio iz spomenute poslovice, oni koji predstavljaju karavanu, vlasti su na svim razinama. Od nezainteresiranih mjesnih odbora bez ikakvih ovlasti do neefikasne sinjske gradske vlasti, kao puž usporenog komunalnog poduzeća “Vodovod i odvodnja Cetinske krajine” do Hrvatskih voda u kojima ne rade glavni posao radi kojega postoje, zaštitu voda, pa sve do nadležnog ministarstva koje će efikasno pokrenuti zaštitu okoliša kad iz Bruxellesa počnu stizati drakonske kazne.

Naime, godinama se ne koristi iz bruxelleskog Kohezijskog fonda osigurani novac za gradnju kanalizacije u Sinju, a naknadno i u Trilju i Otoku, u iznosu većem od pola milijarde kuna. U cijeloj toj poput gladne godine dugoj priči “nešto smrdi, užasno smrdi”, kako je svojedobno kliktao lik iz popularnog crtića. U ovoj priči, koja nije samo sinjska i cetinska, također “nešto smrdi, užasno smrdi”.

A to nisu samo fekalije koje Sinjani lateralnim kanalom svakodnevno ispuštaju u rijeku Cetinu.

#SINJ#CETINA#FEKALIJE

Izdvojeno

28. svibanj 2020 20:27