Preminuo don Stipe Ljubas, dugogodišnji župnik i nadbiskupov tajnik: priča o njegovoj ratnoj misiji malo je poznata

Umro je don Stipe Ljubas, u 61. godini života.

Kad sam u ponedjeljak 30. listopada, oko 17 sati stigao kući s posla, nazvao me don Tomislav Topčić, župnik iz Košuta, i samo kratko kazao:

- Umra je don Stipe.

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Stipe Ljubas preminuo je nakon kratke i teške bolesti, s kojom se borio posljednjih nekoliko mjeseci. Rođen je 1962. godine u Roškom Polju, a za svećenika je zaređen 1988. u Splitu. Prva mu je služba bila na mjestu kapelana u Trilju i to tri godine. Potom je od 1991. do 1997. bio  tajnik nadbiskupa Ante Jurića. Od 1997. do 2002. bio je župnik u župi Kraljice mira u Makarskoj. Župnikom župe svetog Mihovila u Trilju, i ujedno Cetinskog dekana, imenovan je 2002. i te je službe obavljao 21 godinu dok nije ovoga ljeta trebao biti premješten za župnika na Svib, no, bolest ga je iznenada zahvatila.

S don Stipom sam se čuo nekoliko puta ovoga srpnja, u vrijeme kad je s donedavnim apostolskim upraviteljem nadbiskupom Želimirom Puljićem dogovarao premještaj. Tih sam dana napisao bio i tekst za našu novinu, objavljen 10. srpnja, u kojem sam propitivao tko bi mogao doći na čelo splitske Crkve, za novoga nadbiskupa.

Među inim napisao sam i ovo: "Još jedan naše gore list, aktualni hvarski biskup Ranko Vidović, teško može očekivati nešto više od sadašnje biskupske stolice i ako bi se šalili, veće šanse ima još kratko vrijeme župnik Trilja i cetinski dekan don Stipe Ljubas, koji mu je nedavno u Košutama pridržavao štap."

Kao župnik Trilja i cetinski dekan don Stipe Ljubas je nedavno u Košutama pridržavao biskupski štap mons. Ranku Vidoviću

Ferata.hr

Nazvao sam ga dva, tri dana poslije da ga pitam je li čitao tekst, no, iznenadio me je kad mi je kazao da je u bolnici, i da su mu amputirali prst na nozi. Pokušao sam se našaliti, kako je važno ući u kraljevstvo nebesko makar i sakat, nasmijao se, ali u glasu sam osjetio da nije baš dobro.

O njegovom zdravstvenom stanju izvještavao me je njegov generacijski kolega Topčić, koji je prije župničke službe u Košutama bio dugogodišnji bolnički kapelan na Firulama. Znao sam da je na intenzivnoj i da je jedno vrijeme bio kod svoje obitelji, no, stanje mu se rapidno pogoršavalo, pa se morao vratiti u bolnicu, a don Tomislav mi je govorio kako su ga mnogi htjeli posjetiti i vidjeti. a da to nije bilo dobro za njegov oporavak.

Don Stipu dobro pamtim iz bogoslovskih dana, bio je dugo godina ceremonijar, a i ja sam bio jedan od njegovih nasljednika. Uvijek je bio glasan i spreman na šalu, oko sebe je privlačio ljude, rado se i od srca smijao.

Sjećam se kako je jednom naš tadašnji profesor don Nikola Bižaca, vidjevši me onako starijega i njemu nepoznatoga, pitao Stipu za mene: "Čuješ, čuješ, a koja je ono bokserska faca?" A on mu je u šali govorio kako je pogodio, i da sam trenirao boks, i da me se mora čuvati, a Bižaca je i inače bio poznat kao malo strašljiviji lik.

No, vratili smo mi mnogo godina kasnije i don Stipi. Jednog kolegu fotoreportera koji je tih dana trebao putovati po zadatku u Izrael, nazvao je netko iz redakcije i predstavio se kao nadbiskupov tajnik koji je dobio informaciju da dotični leti za Tel Aviv, pa ga je zamolio da svrati kod njega kako bi za potrebe nadbiskupije kupio u Svetoj Zemlji jedan poseban, žuti, katolički tamjan.

Pozvao ga je da dođe odmah i on će mu dati novac za tamjan. Kolega je u tili čas osvanuo na vratima Ordinarijata koji je tada bio u Zrinjsko-frankopanskoj ulici. Don Stipe se spustio na portu i onda nije mogao doći sebi, kakav tamjan, i još žuti, katolički. Kad je don Stipe shvatio da je sve šala odmah me nazvao i rekao: "A jeste me prešli".

Triljski župnik don Stipe Ljubas i apostolski nuncij nadbiskup Ante Jozić

Privatni album

Bio je don Stipe spreman na šalu, ali i vrlo ozbiljan kad je trebalo rješavati probleme. Jedan od tih bio je i u vrijeme Domovinskog rata, kad se kao nadbiskupov tajnik založio kod UNPROFOR-a za oslobađanje iz logora Manjača u BiH tada visokih časnika HV-a uhićenih kod Bugojna, Žarka Tole, Stipe Zrne i moga rođaka Vlade Ugrina.

Najviše se sjećao i rado je isticao poseban događaj dok je bio Jurićev tajnik, i to kad je danas sveti papa Ivan Pavao II. u privatnu audijenciju 13. siječnja 1992. pozvao nadbiskupa Jurića i njegova pomoćnog biskupa Petra Šolića, koji je zaređen nekoliko dana prije za biskupa, na Bogojavljenje u bazilici svetog Petra.

- Susret je zakazao točno u podne, što nije nevažno jer u podne se u Vatikanu redovito objavljuju najvažnije stvari. Došao sam kao pratnja i, dok je taj susret trajao, oko pola sata, bio sam u čekaonici.

Kada su njih dvojica biskupa izišla od Svetog Oca, na licima im se ocrtavala radost, a suze radosnice tekle su im niz obraze. Na audijenciji papa Wojtyla im je priopćio: "Sveta Stolica sada priznaje vašu državu Hrvatsku!" Taj dan, da je čovjek mogao umrijeti, umro bi sretan! – govorio je don Stipe Ljubas.

Na stranici župe Trilj na Facebooku objavljena je sljedeća obavijest:

- Preminuo don Stipe Ljubas (1962. - 2023.). U ovim trenutcima duboke tuge zbog smrti našega dugogodišnjeg župnika i dekana don Stipe zahvalimo svemogućem Bogu na svemu dobru koje nam je po njemu darovao. Neka ga Gospodin nagradi vječnim životom u svome Kraljevstvu.

Neka naša srca budu prožeta zahvalnošću i molitvom. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila njemu! Počivao u miru Božjem. Amen."

Sprovodna misa i obred ukopa bit će u petak, 3. studenoga s početkom u 14 sati u župnoj crkvi u Kaštel Novom.