Vicko Sviličić: Slijepi i slabovidni ne žele sažaljenje, nego uvažavanje

Vicko Sviličić, predsjednik Županijske udruge slijepih Splitsko-dalmatinske županije, ima veliki razlog za slavlje − dobio je nagradu za životno djelo Hrvatskog saveza slijepih. Nagrada pod nazivom “16. lipanj” dodjeljuje se istaknutim članovima za ukupan doprinos borbi za prava slijepih i slabovidnih osoba, a kad stigne u ruke nakon sedam desetljeća života iz vrha organizacije kao što je Hrvatski savez slijepih, tada je to razlog više za sreću i zadovoljstvo.

Zbog toga ne čudi što je nagrađeni Vicko Sviličić s posebnom emocijom dočekao vijest o nagradi iz Zagreba.

− Presretan sam zbog svih nas koji se borimo da ne budemo građani drugog reda. Želimo živjeti i raditi kao i svi drugi, ali želimo da nas u tome prati i vlast – otvoreno će Sviličić.

Iako je riječ o nagradi za životno djelo, iza Vicka Sviličića je, kako kaže, tek sedam desetljeća života, a i dalje namjerava istim entuzijazmom kroz život.

− Radim za prava slijepih i slabovidnih osoba pune 42 godine i ova mi nagrada doista puno znači, no neću stati. Promijenila nam se vlast, a naši su problemi ostali isti, pa sada moramo u borbu ispočetka i nadam se da ćemo ostvariti veća prava nego do sada.

Čisti vidici

Ne zaboravlja naglasiti stalnu pomoć gradske i posebno županijske vlasti, no uz njihovu pomoć, nužno je da slijepe i slabovidne osobe prati i država izmjenama zakona.

– Uvijek kažem da mi ne želimo sažaljenje, nego uvažavanje, ali unatoč silnim naporima, i dalje smo građani drugoga reda. Evo vam primjer − država nam daje pomoć od 350 do najviše 3700 kuna, ali naša su pomagala skupa. Samo udžbenik iz geografije s radnom bilježnicom stoji 17.000 kuna, nekoliko udžbenika više od 40.000 kuna, a jedan laptop za slabovidne čak 14.000 kuna. Jasno je da u mnogočemu kasnimo za Europom, a o tome svjedoči i podatak o mjesečnim izdvajanjima koje pojedine države uplaćuju za slijepe osobe. Tako je na samom vrhu Francuska s više od 700 eura mjesečno, slijedi Njemačka s 500, a na dnu ljestvice je Hrvatska sa samo 38 eura po slijepoj osobi.

Premda su brojke porazne, Sviličić se nada da bi se i to moglo promijeniti, na radost svih slijepih i slabovidnih osoba i njihovih obitelji. Do tada će s istim veseljem, iako bez velike euforije, raditi u Udruzi slijepih, ali i baviti se hobijima, maslinama i “bugavom” na rodnom Visu, te istraživanjem rodoslovlja Podšpilja. Njegovi prezimenjaci, otkrio je prvi put, stoljećima žive na Visu, no potječu iz Imotske krajine.

Vicko Sviličić borben je i iskren u borbi za prava slijepih i slabovidnih osoba, čiji su vidici mnogo čistiji od onih koji misle da dobro vide.

OJDANA KOHAREVIĆ