Tek je dvoje učenika u Područnoj školi u Ramljanima; Duje: Mia, ja ću ovaj tjedan biti redar

Njih dvoje, a riječ je o osmogodišnjem Duji Bašiću i desetogodišnjoj Miji Kardum, imaju za sebe cijelu školu na raspolaganju. A tu je i učiteljica Marija Penović koja je tijekom cijele školske nastave samo njima na usluzi. Na raspolaganju su im i dvije velike učionice, pa kuhinja i ostava, sanitarni prostori, i radionica, i veliki hodnik kojim, nažalost, odzvanja samo cika ovog para učenika!

Da dobro ste pročitali, tek je dvoje učenika u Područnoj školi u Ramljanima, koja djeluje u sklopu Osnovne škole “Braća Radić” iz Vrbe kod Muća.

– Dvoje djece u cijeloj školi, to vam je naša sudbina, iako smo imali i jednu prvašicu, no roditelji su je ipak odlučili voditi u Osnovnu školu u Muć Donji, jer ne vole kombinirane razrede – s tugom u glasu govori nam Marin Vuletin, profesor likovnog odgoja, minule 22 godine ravnatelj OŠ “Braća Radić” u Bračevićima, tu na Vrbi, dok nas vodi od učionice do učionice.

Brojimo u njima, uz profesore, tri učenika u petom razredu, pa šest šestaša, pa po sedam sedmaša i osmaša. To je sve za matičnu školu, još ih ima 18 u područnoj školi u sedam kilometara udaljenom Crivcu, pa 34 đaka u Ogorju i dvoje u Ramljanima.

A nas su upravo ovo dvoje zanimali. Kako je to imati svoga “privatnog” učitelja u školi koja je samo tvoja?

– Odlično, a matematiku obožavam – u dahu nam govori Duje dok briše ploču.

Nema stresa ni panike

Njegov je red biti redar ovaj prvi školski tjedan, drugi spužvu u ruke uzima Mia, koja također bira matematiku kao najdraži predmet. Čudno nešto kada znamo kako je drugim đacima upravo to zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje – bauk!

– Nema vam toga kod nas, gradivo lako svladaju i Duje i Mia, odlični su i pametni učenici, a nas zvono u učenju baš i ne ometa. Sve je to naš dogovor i suradnja – kazuje nam učiteljica Marija, kojoj problem ne predstavlja svladavanje dva školska plana za drugaša i četvrtašicu, već – u šali zbori – treći učenik!

– Jutros nam je bio i budući prvašić Marino, petipolgodišnji Dujin brat, koji je želio ostati na nastavi s ovo dvoje – kroz smijeh nam govori učiteljica koja punih 25 godina radi u kombiniranim razredima, a radila je i s djecom s posebnim potrebama. I u deset škola je na ovom terenu predavala. Budući da sada radi samo dvokomponentno, ističe kako se navikava na dobro, jer sada ima najmanje gradiva za pripremiti, tek za dva različita razreda.

I dok dvojac Duje i Mia poziraju fotoreporteru, pokazuje nam učiteljica Marija i strunjaču na kojoj izvode tjelesni, te kroz prozor prekrasnu nedirnutu prirodu koja okružuje školu. Nema ovdje ni stresa ni panike, sve se predaje i podučava bez nervoze, sve dok se gradivo ne svlada! Lako je njoj s ovo dvoje pametnjakovića koji su nam se na brzinu pohvalili kao su bili u Vranjicu, u akvariju.

– Prijatelji iz Lions kluba Marjan su im organizirali izlet, a uvijek nas za Božić obraduju i darovima. Bili smo i treći na Olimpijadi malih škola u Radošiću – niže uspjehe ravnatelj Marin, otkrrivajući nam kako u ovom zaleđu jedino župni uredi i škole znače društveni život, a redom su upravo župni uredi i u škole pretvoreni.

– Društvena zajednica je ovdje zakazala, nema posla, nema vode, struja je loša, grmljavina nam i telefonske veze ukine, svi odlaze. Da se izgradi jedna nova školska zgrada pa se organizira prijevoz za sve učenike u pravu školu s dvoranom, možda bi i đaka bilo više, manje bi ih odustajalo od ovih malih, kombiniranih razreda – kaže Vuletin, dodajući kako svi učitelji putuju na posao. On već u 5.30 kreće iz kuće u Kaštel Novom, pa u u Solinu čeka autobus za Ogorje i na poslu je u 7 sati.

– Lakše mi je nabrojati dobro ovdi na selu nego ono loše. Puno je toga loše – izrekao je u jednom dahu cijelu istinu o Dalmatinskoj zagori Ante Kapitanović, kućni majstor područne škole od dva učenika u Ramljanima.