Splitski Općinski sud ponovno je, nepravomoćno, oslobodio sinjskog ugostitelja Stipu Midenjaka Šokaru za poticanje na gospodarski kriminal "težak" 330 tisuća kuna, a šestoricu bivših čelnika NK Junak iz Sinja za zlouporabu položaja i ovlasti.
Osim Šokari, sudilo se još Snježanu Šentiji, kao predsjedniku i predstavniku NK Junak, te članovima Izvršnog odbora kluba Marku Zoriću, Anti Buriću, Zrinku Mariću, Darku Bilandžiću i Filipu Jukiću.
Teretilo ih se da su 12. lipnja 2009. godine, na Midenjakovo traženje – a on je tada bio direktor kluba – da mu se prizna postojanje potraživanja prema klubu na osnovi novčanih pozajmica od 330 tisuća kuna, a kako bi to potraživanje bilo pravno osnovano, na posljednjoj 17. sjednici izvršnog odbora NK Junak donijeli zaključak kojim utvrđuju da je Junak za razdoblje od 15. srpnja 2007. godine do 20. svibnja 2009. godine od Midenjaka uzimao novčane pozajmice koje mu nisu vraćene i koje se priznaju kao dug kluba prema njemu, iako su znali da klub prema njemu nema evidentiranih dugovanja u navedenom iznosu. Također, tog istog dana kad su to izglasali, svi članovi Izvršnog odbora dali su kolektivnu ostavku.
'Nikoga nisam nagovarao'
Midenjak je tijekom suđenja kazao da nikoga nije ni na što nagovarao, a naročito ne na donošenje zaključka o postojanju Junakova duga prema njemu. Kazao je i da je njemu Junak dugovao još 200 tisuća kuna, koje im je oprostio, a posebno je naglasio da je u razdoblju dok je on bio direktor kluba Junak prešao iz Treće u Drugu ligu, što je značilo najmanje dvostruko više troškova. Sav je novac, rekao je, davao u interesu kluba iako nije postojala nikakva formalna odluka. On i Šentija su podrazumijevali da će se njemu taj novac vratiti, a za to su znali i tajnik kluba i svi članovi Izvršnog odbora. Istaknuo je i da je točno da je on od Šentije i članova Izvršnog odbora tražio da mu se ovaj dug papirnato potvrdi jer je dolazilo do smjene vlasti i u klub su dolazili novi ljudi koji nisu bili upoznati s njihovim načinom poslovanja.
Šentija, kao prvookrivljeni, kazao je da je Junak klub koji se većim dijelom financira sredstvima Grada Sinja pa je praksa da se promjenom vlasti u gradu Sinju mijenjaju i članovi izvršnog odbora, a i većim dijelom članovi skupštine. Kazao je da Zaključak o postojanju duga prema Midenjaku nije bio obvezujući, nego je samo konstatirano da taj dug postoji i da bi ga trebalo i vratiti.
Šentija je još, među ostalim, rekao i da su troškovi igranja u Drugoj ligi bili najmanje dva milijuna kuna, što Grad Sinj nije mogao sam isfinancirati, pa su se oni morali na razne načine snalaziti kako bi nabavili ostatak novca.
Platio i registraciju auta
– Često je uskakao sam direktor Stipe Midenjak, primjerice, u situacijama kada je nakon utakmice trebalo isplatiti suca, što je bio preduvjet da možemo uopće igrati sljedeću utakmicu, ili kada smo kupovali igrače. Svaki takav transfer zahtijeva određene novce koji objektivno nisu veliki, ali za mali klub poput NK Junak iznimno su visoki pa je tako, koliko se mogu sjetiti, Midenjak osobno dao pet tisuća eura igraču Vitu Paškalju da prijeđe iz NK Zenica u NK Junak Sinj. Takvih je transfera bilo iz drugih gradova, iz drugih država i svi su koštali, a i igrači su morali biti plaćeni. Iako su ti iznosi smiješni u odnosu na iznose plaća o kojima čitamo u novinama, trebalo je osigurati šest do osam tisuća kuna mjesečno za svakog od njih.
Igrači koji nisu bili iz Sinja ili nisu putovali iz Splita, bili su smješteni u za to postojećim izgrađenim apartmanima u okviru stadiona, a hranili su se u pizzeriji koja je bila na stadionu, a u najmu Stipe Midenjaka.
On bi krajem mjeseca dostavio račun za prehranu igrača koji bi se knjigovodstveno proveo. Igračima je plaćao i liječničke preglede, prijevoz, a jednom je igraču platio registraciju vozila da bi ovaj mogao dolaziti na treninge u Sinj. Također, kad bi zapelo s isplatom plaća, Midenjak je uskakao i tako "ugasio trenutni požar" – pojasnio je Šentija, istaknuvši da je Midenjak tada imao tri kafića, jednu pizzeriju i dvije mjenjačnice pa je raspolagao velikim izvorom prihoda.
'Nitko ne osporava pozajmice'
– Iz svih rezultata provedenog dokaznog postupka neprijepornim proizlazi da činjenični navodi optužnice nisu sukladni stvarnom stanju stvari. Činjenica jest da sve te brojne pozajmice nisu bile knjigovodstveno provedene, da to nitko niti ne osporava, međutim, mišljenje je ovog suda da je riječ o prekršajima iz oblasti financija i računovodstva, a nikako ne o kaznenom djelu.
Okrivljeni su potpisali ovaj Zaključak isključivo uslijed svoje moralne obveze prema drugookrivljenom jer su bili svjesni da je isti novac dao te da mu ga treba vratiti. Činjenica je da su članovi izvršnog odbora uprave bili jako dobro upoznati s cijelom problematikom, željeli su klubu omogućiti što kvalitetniji nastup u Drugoj ligi te su stoga i odlučili primiti pozajmice od Stipe Midenjaka, a sve za dobrobit kluba – obrazložila je, među ostalim, u svojoj presudi sutkinja Marisa Matić.