Rasprava je trajala sve do ovog tjedna, kad je župnik fra Jakov Viro, poštujući prošlogodišnje referendumsko izjašnjavanje župljana te poznajući praksu iz mnogih drugih župa, odlučio održati svečanu misu u Jurjevoj crkvi na groblju u subotu. Naime, na izjašnjavanju je glasao 151 vjernik, pa je, uz nešto nevažećih listića, većina s 91 glasom presudila kako je sveti Jure maovički odsad – u subotu.
’Kad san se ja potrudija u sridu doći iz Rijeke...’
Nije za čuditi se, puno ih se iselilo i samo vikendom mogu doći na tradicionalno druženje s obiteljima i prijateljima. A nisu male Maovice ni jedinstven primjer; eto je i veliki Split još davno premjestio svoga svetoga Duju s desetoga travnja na sedmog svibnja kako korizmena pokora ne bi omela slavlje, a mnoge župe slave svoje zaštitnike u prvu subotu ili nedjelju nakon blagdana. Pa nije valjda važniji kalendar od druženja! Ipak, mnogi su za kompromis: da se na Svetoga Juru održi barem tiha misa, a u subotu slavlje...
Kiša sipi, a crkva je krcata, ima ljudi i vani, znaju odmah zašto smo došli.
– Nije narod ljut šta je misa danas, nego šta je nije bilo na blagdan. Nije red. Svećenik bi triba poslušat narod, poslan je da mu služi, a ne da ga buni – kaže nam skupina muškaraca pod kišobranima ispred crkve.
– A ja san se potrudija doć u sridu, kad je bija Sveti Jure, to je tako i nikako drugačije. Nema drugoga datuma, tako je Crkva odredila. I kad smo mi i moja obitelj potegli iz Rijeke do Maovica, mogli su i drugi doć. Bilo je ovdje krcato ljudi, molili su u crkvi, ostavili cviće na grobovima, ka šta je i običaj, samo nije bilo mise – kaže Slavko Baturin (56), a iz Rijeke je došao i Božo Zečević (63).
Fra Jakov: Odluku nisam donio ja, nego narod
– Ma sramota je da se pripucavamo priko novina, umisto da svi budu zadovoljni – ljuti se.
Ivan Baturina (63) navodi kako nije ni znao za izjašnjavanje i drži kako su potpisali samo oni koji su za subotu.
Ipak su se skupili, jer misa je misa, a bez mise nema ni blagdana. Nezadovoljne mještane zastupa Stipe Blažević, koji ipak nije došao, no telefonom nam je poručio:
– A zašto bi doša, ja sam na Svetoga Juru bija u sridu, kad je blagdan, a danas je subota ka i svaka druga. Nevirnici – tvrd je i ostaje pri svome.
Završava misa, malo tko od vjernika želi komentirati, a izgleda da im je ipak važnije da su zajedno nego držati se datuma. Remeta Slavko Blažević (51) mudro će:
– Ja san Božji sluga i naroda maovčkoga, i šta je za njih dobro, i meni je dobro. Meni je želja da nema razdora i da je narod skupa oko svetoga Jure – zaključuje ko vatikanski diplomat.
Evo i župnika.
– A fra Jakove, što niste služili tihu misu na blagdan za Maovčane, a svečanu danas za “iseljenike”? I svi sritni i zadovoljni...
– E, nije to baš tako. Na taj bih način ozakonio podjele, a toga se treba čuvati. Odluku o tome nisam donio ja, nego narod. Godinama se raspravlja o tome, pokušavali su i župnici prije mene svima udovoljiti, ali nisu uspjeli. Stoga sam lani organizirao izjašnjavanje župljana i rekao sam: kako god odluče, ja ću se složiti. Prošle godine služio sam i tihu misu na blagdan, ali pitam vas onda – za koga je ova misa, a za koga ona? Maovčani moraju biti jedinstveni i skupa doći na službu Božju, važno je slaviti duh sveca, veličati i slijediti njegove vrline, puno važnije nego je li to u srijedu ili u četvrtak – objašnjava fra Jakov, dodavši kako je to poznata praksa u župama koja je u skladu s crkvenim propisima.
’Nema potribe da se sada nerviramo’
– Nemojmo podleći komunjarskome mentalitetu, neki bi bili najsretniji da i nema blagdana, nego da se narod dijeli i svađa, a sami nikad ne idu na misu, ni nedjeljom ni svecom. Da se vratimo na stvar: meni je doista svejedno kad će biti maovičko slavlje, ali godinama je to problem ljudima koji žive izvan Maovica i koji ne mogu doći svojim obiteljima, prijateljima i susjedima jer na taj dan rade. Pitajte njih što misle. I ovo mi stavite: nisu moji Maovčani loši, al to ti je planinski narod i teško prihvate neku promjenu. Vidjet ćete da će za koju godinu zavladati mir. Pa i danas je bio mir, došli su masovno na misu i bilo je puno onih koji ne žive tu. Neka i oni osjete malo blagdana, nemojmo biti sebični – optimistično će vrlički i maovički župnik fra Jakov.
Krenuo je prema automobilu, pa se vraća:
– Evo, idite sa mnom. Na ručak me pozvala obitelj koja se opredijelila za slavlje na dan svetoga Jure, a bili su i danas na misi. Vidjet ćete da nema zle krvi!
Prihvaćamo, stižemo u obitelj Giljan. Dida Jure (72) ipak rogobori, i njemu je sad manje čestitara za imendan.
– Neka bude kad je bija, a neka bude i danas. Nek se slavi sveti Jure, al nek je i običaja – pošteno će.
Kćerka Nevenka Hrga i suprug joj Ante ipak su zadovoljni, žive u Kaštelima i puno im je lakše doći neradnim danom. Baš guštaju što imaju cijeli dan za Maovice, koje je pomalo obasjalo i sunce. Priroda je ovdje očaravajuća.
– Jel tako da je lipo? – ponosan je Božo Giljan(50), predsjednik Mjesnog odbora Maovice:
– Da mi znamo kako, doveli bi mi turiste, al ko će im objasnit di smo?
– Ima internet, Bože. Nego, kad ti slaviš svetoga Juru?
– A čuješ, ovako je zgodnije, iako ne bi bilo loše da fra Jakov odsluži i tihu misu na blagdan, nije lako ljude odviknit od tradicije priko noći. I ja sam glasa za datum, a opet nisam bisan jer se slavi u subotu, došla nam je obitelj i fra Jakov, to ti je dokaz da nema potribe da se sad nerviramo. Bit će sve to dobro – zadovoljan je Božo.
– Ima svega za stolom, spremila je moja supruga Nevenka. Sad ćemo popričat, nasmijat se, pa i zapivat. To ti je Sveti Jure kako god okreneš – kaže.
– Nego, kad si sve vidija i čuja – prekida fra Jakov – amo, brate, pomolit se i blagovat, ura je. U slavu svetoga Jure, neće on zamirit!