Iako ova ponuda sadržajno zvuči primamljivo i nameće se kao rješenje za posrnulu vranjičku tvornicu i njezine radnike, otkako se ponuda pojavila, protiv nje su i radnici i predstavnici HUS-a na čelu s predsjednikom Ozrenom Matijaševićem jer, kako kažu, riječ je o tvrtki koja ima, blago rečeno, sumnjive karakteristike, koja je upletena u niz malverzacija pa i radnici i sindikalisti i ostali vjerovnici pozdravljaju ovakvu odluku skupštine vjerovnika.
U nastavku skupštine izglasano je da vjerovnici s nepriznatim potraživanjima nemaju pravo glasa te se glasovalo o tome da se sanacija i dekontaminacija tvornice Salonit provede u organizaciji samog stečajnog dužnika. Za takvu je odluku glasovalo troje vjerovnika s ukupno više od 8 milijuna kuna glasova, dok je protiv odluke da se sanacija prepusti samom stečajnom dužniku uz objašnjenje kako dužnik nema niti sredstava niti materijalnih mogućnosti niti prostor na kojem će izvršiti odlaganje otpada, glasalo dvoje vjerovnika koji ukupno imaju oko 550 tisuća kuna glasova. Stečajni je sudac potom predložio da ako vjerovnici ne daju kao predujam novac potreban za čišćenje, sanaciju i dekontaminaciju tvornice Salonit, njezinu sanaciju povjere Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, s tim da se nakon provedenog natječaja izbor najpovoljnijeg ponuditelja provede pod kontrolom i uz suglasnost stečajnog dužnika.
Donesena je i odluka o stavljanju azbestno-cementnih cijevi iz kruga tvornice na raspolaganje Fondu za zaštitu okoliša, ali kako će se istodobno, ako vjerovnici daju predujam, raspisati javni natječaj za sanaciju i dekontaminaciju tvornice u režiji stečajnog dužnika, ovakva odluka dovodi do pomalo apsurdne situacije u kojoj država o svom trošku sanira cijevi, a ako stečajni dužnik provede natječaj, ostatak tvornice će sanirati netko drugi kome, opet, nedostaje prostor za deponiranje opasnog otpada iz kruga tvornice i tu se priča vrti u krug jer takav prostor jedino Mravinačka kava, državno zemljište, pa je stoga deponiranje cijevi usko vezano i uz sanaciju ostatka tvornice.
Već prema prvim reakcijama radnika vjerovnika vrlo je izgledno da stečajni dužnik, tvornica Salonit, ipak neće provesti javni natječaj za sanaciju tvornice jer radnici ne žele predujmiti novac za sanaciju pa je vrlo moguće da se sanacija i provedba javnog natječaja prepusti upravo Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. S druge strane, vrlo je izgledno da će upravo Država preko Fonda za zaštitu okoliša postati većinski vjerovnik u slučaju Salonita jer Zakon o opasnom otpadu Fondu omogućava da nakon zbrinjavanja cijevi od dužnika traži novac, kao i novac za sve do sada učinjeno.
Jedan od odvjetnika tvrtki vjerovnika podnio je ustavnu tužbu na taj zakon, međutim, ako tužba ne prođe, država bi mogla upisati založno pravo na imovinu Salonita na osnovu do sada uloženih sredstava u sanaciju tvornice pa bi i bez priznatih potraživanja iz osnove neplaćenog PDV-a, postala većinski vjerovnik, a onda bi se stečajni postupak dalje vodio onako kako to država želi, nadamo se, u interesu i radnika i prije svega, u insteresu stanovnika koji predugo trpe posljedice upotrebe azbesta u proizvodnoj djelatanosti tvornice Salonit u koju bi se onda napokon mogla vratiti zdrava i ekološki prihvatljiva proizvodnja.