Hoće li iznenadna odluka predsjednika Republike Zorana Milanovića da posredno najavi ostavku na aktualnu dužnost i postane SDP-ov premijerski kandidat na parlamentarnim izborima mogla bi biti okidač za povećani izlazak građana pred biračke kutije?
S obzirom na stalni pad interesa birača tijekom posljednjih četvrt stoljeća, tijekom kojih je Hrvatska radi nepovoljne demografske slike i stalnog iseljavanja izgubila veliki broj stanovnika, do tolikog apsurda da imamo veći broj registriranih birača u domovini nego žitelja, takav trend nije neočekivan.
Stručnjaci će reći da je izlaznost bila "kritički velika", i to do danas nedosegnutih 76,5 posto, na izborima za Hrvatski sabor početkom 2000. godine, nakon Tuđmanove smrti, kada je vlast preuzeća široka koalicija dotadašnjih oporbenjaka predvođenih SDP-ovim liderom Ivicom Račanom.
Već četiri godine kasnije, na glasanju koje je za premijera iznjedrilo HDZ-ova "ćaću" Ivu Sanadera, odaziv građana bio je desetak posto manji, ali na još uvijek vrlo respektabilnoj razini od gotovo 67 posto, dok je 2007., pred početak neslavnog drugog Sanaderova mandata u Banskim dvorima, bio na 63,1 posto.
Prvi Milanovićev izlazak pred birače, onaj 2011. godine, privukao je oko 62 posto njih, a ni četiri godine kasnije situacija se još držala iznad 60 posto.
Povratak Andreja Plenkovića (HDZ) iz fotelje eurozastupnika na domaću scenu dogodio se 2016. godine, kada je, zbog niza ranije spomenutih razloga, broj građana izišlih na parlamentarne izbore prvi put pao ispod dva milijuna ili oko 52,6 posto tada upisanih birača.
Izbori za netom raspušteni saziv Sabora bili su održani 2020. godine, usred pandemije koronavirusa i s njom povezanih mjera, pa je glasalo (tek) 1,66 milijuna građana ili nepunih 47 posto biračkog tijela.