U blizini naselja Zemunik Donji u zaleđu Zadra koncem 60-ih godina 20. stoljeća izgrađen je najveći zrakoplovni centar u Hrvatskoj. Imao je dvije uzletno-sletne staze. Jednu u sklopu vojne baze JNA, a drugu za potrebe civilnog prometa. Ubrzo po izbijanju velikosrpske agresije, u jesen 1991. zračna luka u Zemuniku postala je snažno neprijateljsko uporište u kojem su smješteni bili i „Niški specijalci“.
Početkom listopada, kada su se vodile najteže borbe za Zadar, upravo su iz baze u Zemuniku pokretani tenkovsko-pješački, ali i zračni napadi Jugoslavenske narodne armije. Posebna priča bio je civilni dio zračne luke koji je od početka rujna bio van upotrebe, a za njega su se uskoro počele voditi i borbe. Jedno od neprijateljskih izvješća govori kako su se hrvatske snage probile 1. listopada do „tornja na civilnom aerodromu“.
Ipak kontrolu nad cijelim područjem zrakoplovnog centra ubrzo su preuzele neprijateljske snage. Sve do ljeta 1992. godine. U ožujku 1992. godine hrvatske snage primakle su položaje sasvim blizu civilnoj pisti sa zadaćom osiguranja kontrole južnog dijela civilne piste i sprečavanja uništenja iste od strane JNA. Naime pretpostavljalo se da je pista minirana, a pretpostavke su se pokazale točnima 17. srpnja 1992. kad su dvojica francuskih časnika UNPROFOR-a poginula nakon što su džipom aktivirali eksploziv na pisti.
Na lice mjesta stigli su i pripadnici 2. bojne 159. brigade Hrvatske vojske koji se odande nisu maknuli unatoč inzistiranju od strane mirovnih snaga UN-a na koje su pak pritisak vršili pripadnici srpske vojske. Tako je Hrvatska vojska neobičnim spletom okolnosti i odlučnošću hrvatskih vojnika oslobodila južni dio civilne piste što je jedan od njih, Ivan Vitanović, opisao u knjizi „Operacija Jaguar“.
Taj pothvat imao je negativan učinak na moral neprijateljskih snaga koje su se 24. kolovoza 1992. povukle s civilne piste u krug vojnog dijela aerodroma. Pripadnici pješačke satnije Zrakoplovne baze Zadar predvođeni zapovjednikom Ivanom Vitanovićem iskoristili su situaciju te 25. kolovoza 1992. godine preuzeli kontrolu nad civilnom pistom.
Vitanović idućim riječima opisuje taj dan u svojoj knjizi:
Trebalo je zato danas obići i pročešljati napuštene neprijateljske položaje na poziciji kraj piste sjever i Kostovića most. Takve iskorake uvijek sam preuzimao na sebe i prije nego zauzmemo taj dio bojišnice trebalo je to sve prvo dobro provjeriti da ne bi kojim slučajem došlo do nekog iznenađenja.
Uzeo sam ovog puta sa sobom Nenu Kokića koji je imao zadaću sve snimati kamerom što ćemo nas ostala trojica raditi. Milan Čakarun, Adrijan Burčul - Ulež i ja dok će Pićo, Nino i Šime osiguravati prostor oko nas.
Pročešljali smo temeljito prostor napuštenih neprijateljskih položaja i izvršili provjeru bunkera koji su tu bili napravljeni za neprijateljsku uporabu tijekom 1991. i 1992. godine. Dobro da smo tako uradili jer smo pored svakog bunkera pronašli po nekoliko ukopanih mina iznenađenja. Eto nismo nasjeli lako na postavljene zamke. Milan je bio baš vješt u pronalaženju tih mina iznenađenja.
Hvala Bogu, danas smo napravili baš dobar posao, dobro se oznojili, a Neno je to sve kamerom snimio. Ovaj zaboravljeni pothvat iz Domovinskog rata značajno je podigao moral među vojnicima koji su djelovali na tom području, a olakšao je i život civilnom stanovništvu koje je moglo koristiti prometnicu Sukušan – Sveti Martin – Galovac. Pripadnici pješačke satnije Zrakoplovne baze Zadar uskoro su, u operaciji Maslenica, oslobodili i vojni dio zračne luke koju je u srpnju 1993. svečano otvorio dr. Franjo Tuđman.