Kad smo mi izišle iz Revije, u nju je trebao ući Uskok! Tim je riječima jedna od bivših radnica šibenske Revije komentirala 24-godišnju borbu da se njoj i još 325 radnica isplati devet zaostalih plaća i otpremnina u ukupnom iznosu od 1, 29 milijuna eura. Revija je prije četiri godine otišla u stečaj, a trajao je punih 20 godina i bio najdugovječniji u Hrvatskoj.
Novac koji radnice potražuju prava je sitnica za državu kako je na obećavajućem sastanku krajem prošle godine rekao ministar i potpredsjednik vlade Branko Bačić. Po radnici u prosjeku to je oko 6000 eura, no nakon zagrebačkog sastanka i Bačićeve izjave kako novac nije problem, ali jest model po kojem bi se isplatio, ništa se dalje nije događalo. Premda su se radnice i predstavnici Novog sindikata koji ih sada zastupa u međuvremenu nekoliko puta obraćali Vladi i Bačiću. Ali bez uspjeha.
Bačić i dalje šuti pa su bivše Revijine radnice odlučile šibensku i hrvatsku javnost ponovo podsjetiti na nepravdu koju trpe poručivši kako od svojih pošteno zarađenih plaća ne žele odustati. Zbog toga se njih desetak, predvođenih pravnim zastupnikom Novog sindikata za Dalmaciju Vedranom Uranijom, okupilo ispred šibenske gradske uprave na trgu ispred Krešimirova doma. Uranija je podsjetio da je dio duga radnicama bio isplaćen prije 11 godina i to nakon stalnih pritisaka na tadašnjeg stečajnog upravitelja. Riječ je o 3, 5 milijuna tadašnjih kuna, a od tada do danas radnice nisu više ništa dobile.
-Prosvjedovali smo od tada nebrojeno puta Šibeniku. Bio je i veliki prosvjed u Zagrebu 23. studenog prošle godine i nešto kasnije, 12. prosinca, vrlo kvalitetan sastanak sa potpredsjednikom Vlade Brankom Bačićem. Dao je punu potporu radnicama i iskazao političku volju da se problem riješi. Rekao je da novac nije problem, a da mi, kao Novi sindikat, nađemo model za isplatu. I našli smo ga. U veljači i travnju ove godine poslali smo Ministarstvu državne imovine i gospodinu Bačiću tri modela isplate. Poslali smo i pozive za sastank u ožujku, srpnju i nedavno 24. rujna. Potpredsjednik Vlade na te pozive nije odgovorio. Oglušio se. Došli smo na korak od rješenja. Trebali smo se samo sastati i da im predstavimo ta rješenja – ustvrdio je Uranija.
Prvi model isplate Uranija je nazvao lex Revija. Ako se može donijeti lex Agrokor, može i lex Revija. Taj model, smatra Uranija, bio bi i najbolje rješenje.
-Tražimo isplatu temeljem lex Revija, posebnog zakona koji bi trebalo donijeti. Temelji se na europskoj direktivi o korporativnoj odgovornosti države, a koja govori da u slučaju stečaja i likvidaciji tvrtke postoji neminovana odgovornost države. Stečaj Revije trajao je 20 godina, a radnici su u tom vremenu dobili samo jednu isplatu pa je jasno da je tu država odgovorna za katastrofalno loše, a ja bih rekao kriminalno, vođen stečaj. Sjetimo se samo rasprave kada je proglašen stečaj. Trajala je niti pola minute, a kao nagradu stečajni upravitelj je dobio preko 600 000 kuna bruto – rekao je Uranija napominjući kako je država još uvijek vlasnik Revijina pogona u Bilicama. Nekad moderno tvorničko postrojenje danas je, međutim, uvelike devastirano.
Dodao je kako drugi model predviđa da u isplati duga radnicima sudjeluju država, županija i grad dok je treći model supsidijarni i podrazumijeva isplatu duga radnicima kao svojevrsne socijalne pomoći.
-Apeliramo na ministra Bačića, ako ovo vidi i gleda: pozovite nas hitno na sastanak. Mi smo svoje ispunili i našli modele za isplatu. Novaca ima, rekli ste. Ajmo to riješiti kao ljudi – zaključio je Uranija i istaknuo da ukoliko uskoro ne bude postignut dogovor, Vlada može očekivati velike i glasne prosvjede u Zagrebu.
Mini prosvjed radnica bivše Revije, bila je i prilika za podršku zagrebačkom prosvjedu protiv siromaštva. Mirovine u Hrvatskoj, napomenuo je Uranija, sramotno su male i ispod svakog nivoa.
-Plenković stalno govori da je Hrvatska samostalna država, da ima euro, da smo u Schengenu i da smo postigli sve strateške ciljeve. Ali glavni cilj nismo postigli: da je Hrvatska socijalna i pravedna država. Jer ne može se dogoditi da ministri sebi povećaju plaću 77 posto, a penzionerima 7, 7 posto. Neka bude obrnuto, ionako su imali visoke plaće. U Hrvatskoj je svaki četvrti građanin na pragu siromaštva. S prosječnom plaćom od 1.293 eura, u Njemačkoj je sedam puta veća, ljudi ovdje preživljavaju, osim ministara, šefova kabineta, predsjednika uprava državnih tvrtki... Hrvatska mora biti pravedna i socijalna država, to je glavni strateški cilj – poručio je Uranija premijeru iz Šibenika.
Sramotno nisku mirovinu ima i Anica Gojanović. Ne želi odustati od svojih neisplaćenih plaća, ali u ovie 24 godine, koliko je prošlo do prestanka rada Revije, naslušala se mnogih praznih obećanja.
-Ne želimo više čekati. Gospodine Bačiću obećali ste da ćete nam dati naše, a nakon lanjskog prosvjeda u Zagrebu premijer Plenković je rekao javno na televiziji da gdje smo do sada bile? Tu smo. Govorimo i govorimo, ali nas nitko ne čuje. Ovo je zadnji trenutak da nam date naše. Pitam se: biste li vi, gospodo, išli devet mjeseci na posao, a ne primali plaću? Ni devet dana ne biste, a ne devet mjeseci. A mi smo išle i glade, ali smo radile. Tri godine šivali smo za gardu. I ništa. Vrijeme je da nam date naše – ponovila je Gojanović napominjući kako su neke mlađe radnice, kada je Revijin pogon stao, uspjele pronaći novi stalni posao. Ne i one starije.
-Otišla sam u mirovinu sa 55 godina, bila sam prisiljena, a mogla sam još 10 godina raditi. Da se zaposlimo negdje drugdje, nitko nas nije htio, bile smo prestare. Moja mirovina s 35 godina staža nije niti 400 eura. To je samo za preživljavanje i da mi nije moje dice, ne znam kako bih. Imam 70 godina i ovo ljeto sam radila, jer ne volim biti djeci na teret. To je jadno – ispričala je Gojanović s gorčinom.
Jedna od najgorljivijih borkinja za neisplaćene plaće je i Jadranka Bačelić Košarić.
-Mi smo tih devet plaća koje nam duguju odradile. Zaradile smo to. Tražimo da nam se ovaj dug sada otplati u cjelosti, ne dio po dio. I još nešto, trebali smo dobiti privilegiranu mirovinu jer smo radile i kada je bilo zamračenje i šivale uniformu za naše borce prvo u Zadru, pa u Šibeniku. A što smo za to dobile. Ništa, samo smo kažnjene – zaključila je Košarić.