StoryEditor
ObalaToponimi uz more

Pitali smo stanovnike malog gradića uz more znaju li odakle njihovu naselju ime. Znali su, a znaju i za par problema u samome centru mjesta

Piše Lenka Gospodnetić
11. svibnja 2020. - 17:53
Nikola Vilić/Hanza Media

Dosadašnja izdanja mini feljtona o toponimima u Splitu i okolici koja smo tijekom godine dana objavljivali u sklopu rubrike Mozaik u formi reportaže, kroz razgovor s ljudima koje smo zatekli na licu mjesta, uglavnom su detektirali katastrofalno neznanje. Zašto-se-neko-mjesto-baš-tako-zove pitalicama na jednostavan smo naime način, kroz usputnu ćakulu s nasumično izabranim sugovornicima, otkrivali nezainteresiranost i neinformiranost.

Istodobno smo kroz naše napise nastojali ljude informirati, ali i zabaviti. Bila je tu sva sila smiješnih, simpatičnih odgovora zasnovanih na asocijacijama, ali i pravih “bisera”; pošteno za reći, probrala se i nekolicina dobro upućenih, što je za svaku pohvalu... A nakon korona-pauze, kad je zbog devize “Ostani doma” bilo teško pronaći sugovornike na ulicama, dragi čitatelji, eto nas opet u široj okolici Splita!

Točnije u Kaštel-Kambelovcu, tako nazvanom zbog prezimena Cambi kojega su nosila dva brata-plemića...

Legenda kaže da su, naime, braća Jerolim i Nikola Cambi, splitski plemići i zemljoposjednici, davne 1517. godine, u skladu s tridesetak godina ranije dobivenim odobrenjem lokalnih vlasti na malom otoku izgradili kaštel s namjerom da zaštite sebe i stanovnike sela Lažane i Kruševik. Kaštel ima cilindrični oblik, jedini je takav u Kaštelima, što pogoduje obrani od neprijatelja. To je bila baza današnjeg mjesta u sklopu grada Kaštela, kojega su u recentnoj povijesti diljem Hrvatske proslavili i klapaši iz formacije “Cambi”.

Jedan živi izdanak

Koliko su, pak, stanovnici Kaštela informirani o nazivu mikrolokacije na kojoj smo ih zatekli, što im “zvoni” kad čuju toponim “Kambelovac”? Iznenadili smo se!

- Dobija je naziv po kuli Kambi, to jest po familiji Cambi. Koliko znam, osta je od nje u današnjem Kambelovcu živit još samo jedan muški izdanak - dobro je, kako i priliči, upućen stanovnik Ivica Turković (48), inače pomorac no mjesec dana zapeo na suhom doku dulje no što je namjeravao. Čini se da mu to baš i nije prouzročilo patnju; zatekli smo ga kako se sunča na krasnoj kambelovačkoj rivi. Zaklopio oči na klupi, uživa na suncu kao gušterica; ispred sebe je parkirao motor.

- Navigajen u svojstvu zapovjednika stroja, kapo od makinje san. Triba bi u šesti misec ić u Brazil, normalno, prije ukrcaja odradit i karantenu. Mogu vam reć da šta manje o ovoj koroni znam, osjećam se zdravije - upoznaje nas Turković sa psihološkim stanjem. Mi ga, pak, pitamo ima li barem neku kritiku na lokalnu vlast, kad već zna porijeklo naziva svoga Kambelovca.

- Volija bi da se uvede naplata parkinga. Tako ne bi rivu gušili autima oni kojima je teško deset metara od kuće prošetat do ovde - mirno će kapo. Podsjećamo ga da je i on očigledno došao motorom do rive.

- Nije to isto - Turković će.

image
Kula Cambi
Nikola Vilić/Hanza Media

Dok s njim ćakulamo, barem desetak mještana gleda u nas kao u putujuću trupu provincijskog kazališta. Vrijeme teče sporo pod suncem, lagano se nateže pivica iz boce kupljene u obližnjoj samoposluzi. Ipak, većina od gledatelja “nema sad vrimena pričat”. U redu, nastavite gledati...

Za ćakulu nas, međutim, nije odbio još jedan kapo iz Kambelovca, susretljivi Ivan Dudan (45). I on zna odgovor na naše pitanje, nudi i koju informaciju pride.

Pomorac ‘na kemiji’

- Ovo vam je kambelovačko središte, Brce se zove. Cambi je familija značajna za razvoj ovog dijela Kaštela u kojemu, kako vidite, danas ima puno pomoraca iako je prije petnaestak godina dobar dio rive nasut i ukralo se od mora - mudro zbori naš sugovornik između dva gutljaja - mineralne, i to aromatizirane.

- Nemojte slikat ovu Janu jer će me zezat zašto ne pijem pivo - skriva Dudan ono čime bi se drugi na njegovu mjestu podičio. I on je zapeo “na tvrdom”, inače navigaje “na kemiji” (tankeru za prijevoz kemikalija), “za Norveđina” (poslodavca iz Norveške).

- U Kambelovcu me smeta, mislin mene ka građanina Kaštela, šta nije do kraja riješen Eko-kaštelanski zaljev. To mi je bezveze skroz. Kad san bija dite, doduše, morsko dno nije se uopće vidilo od Jugovinila, tvorničkih kemikalija u moru, bilo je to grozno. Sad je puno bolje, ali još nije idealno - smatra ekološki osviješteni kaštelanski pomorac.

Dok s njim pričamo uz kambelovački mul, prilazi nam Frane Đikić (36), slobodni umjetnik koji nas je prethodno odbio za razgovor. Predomislio se, pa mu dajemo priliku da i on demonstrira svoje poznavanje značenja naziva “Kambelovac”. Zna Frane dobro, štoviše, nudi se da će nas i do kule odvesti.

image
Frane Đikić
Nikola Vilić/Hanza Media

- Vidite ovaj mul? E, ja san na njemu nacrta grb, a sa strane ću nacrtat piturom i oznaku za zahod jer tu ionako svi pišaju. Inače san završija školu za konditora, to je industrijski slastičar, a radija san i ka dizaličar, bravar... Trenutno san bez posla, tražim novi, ali odavde se ne mičen. Zašto? Zato jer mi je super! Ne more nas sa ovog zidića maknit ni nuklearni udar! Kaštela su naša utvrda, dvorci. Castles - zaključuje svoj govor Đikić (Frane) u velikom stilu, na engleskom.

Jedina osoba s maskom na koju smo u Kambelovcu nabasali je gospođa Nada djevojačkim prezimenom Lemo (udano nam nije željela odati), zaposlena u Berketovoj marini na čišćenju brodova. Inače živi u Gomilici.

- Kambelovac je, ja mislin, dobija naziv po jednome čoviku koji se zva Kamber. Moguće da je bija Albanac, pekar - mišljenja je žena koja se načas zaustavila prozboriti koju s ratobornom Kambelovčankom Mirom Pensa. Ona, pak, s praga kuće u Polantani 12 viče na sav glas:

- Ovde voze relije danju i noću, ne moš živit, dicu će zgazit! Zvala sam jednu u općini da nam stavi stupić, niko ništa ne poduzima! Dolaze i nove kante za smeće, u kuću će mi uć! - viče Pensa, malko pregrubo za nas, pristigle u miru s blokom i kamerom u ruci. Odbija se slikati, pokazati gdje bi po njezinu mišljenju trebalo staviti spasonosni stupić, pa odlazimo dalje na rivu. Na suncu je ljepše, čak i kad se radi...

Tu je moj dom

Naradio se oko pranja sjedalica za kafić “Dujić” koji uskoro otvara dobrano, bogme, Ante Tadin, vlasnik kafića.

- Nemam pojma šta znači “Kambelovac”. Je, živim tu. Kafić ima dvadeset stolova, na turiste ni inače nisam puno računa - briga Tadina što Mađarska more nema, a Kambelovac kulu Kambi ima.

Jedna mlada ljepotica, pak, osvjetlala je za kraj obraz svom Kambelovcu. Ona je Tea Žuljević; njezin je djed 1965. kupio baš u Kambelovcu kuću, tu je odrasla, proplivala kod obližnje “Baletne”. Danas je na trećoj godini studija fizioterapije u Zagrebu. Kaže, u metropoli je lijepo, ali u Kaštelima je ljepše.

image
Tea Žuljević
Nikola Vilić/Hanza Media

- Kambelovac je ime dobio po kuli, kući, a zna se da kuće najčešće dobiju nazive po prezimenu vlasnika; nema tu puno misterije. Ovo je mali komad raja kojega ne bih trajno zamijenila ni jednom adresom na svijetu, iako bi se puno još moglo radit na njemu da bude život kvalitetniji. Neshvatljivo mi je da se kanalizacija ispušta u more tu, na rivu, da vlasnici privatnih kuća septičke jame prazne gdje hoće, ukratko, ekologija je glavni problem grada Kaštela! Ipak, tu je moj dom, mojih sestara i braće, iako porijeklo vučemo iz okolice Trilja. Ne znam što bi obitelj Cambi rekla za nas Žuljeviće, ali znam da puno volimo Kaštela, toliko da bi se već mogli proglasit “fetivima” - kazuje simpatična 23-godišnja Tea Žuljević, Kaštelanka iz Kambelovca.

#KAŠTEL KAMBELOVAC#TOPONIMI#KULA CAMBI

Izdvojeno

11. svibanj 2020 17:57