Nagrada za životno djelo “Viktor Kovačić”, koju dodjeljuje Udruženje hrvatskih arhitekata, u Tehničkom je muzeju u Zagrebu uručena Anti Rožiću, jednom od ključnih protagonista hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljeća.
Kako je Rožić, inače rođen u Makedoniji, radni vijek proveo u Makarskoj, tako je ostavio brojne projekte iza sebe te možemo reći da je u arhitektonskom i urbanističkom smislu zadužio grad pod Biokovom, kao i cijelu Rivijeru.
Ono što je karakteristično za Rožića, jest da gradi do srži mediteransku arhitekturu, maksimalno poštujući krajolik, prirodu, ambijent, klimu, ali na suvremen način, u skladu s vremenom, ne imitirajući "dalmatinsku" arhitekturu.
Teško je nabrojati sve Rožićeve projekte jer je svojom mediteranskom arhitekturom obilježio veći dio Rivijere. Spomenut ćemo Rožićevu rivijeru u Brelima skupa s Turističkom centrom, te hotele "Maestral", "Beruliju", "Meteor", "Algu" i "Afroditu", kao i interijer "Biokova", dok od ustanova i općenito javnih prostora svakako treba navesti Dom zdravlja, Institut more i planina ili Poštu.
Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba 1966. za hotel "Maestral" u Brelima, Nagrade Vladimir Nazor 1971., Nagrade 14. Zagrebačkog salona 1979., te Nagrade Vladimir Nazor 2007. za životno djelo.
"Upravo u seriji projekata za Brela, Rožić je razvio metodu projektiranja koja izvire iz neposrednog, osobnog, fizičkog kontakta s mjestima na kojima je radio", stoji, među ostalim, u obrazloženju nagrade dodijeljene cijenjenom makarskom arhitektu u Zagrebu.
Priznanjem struke je počašćen, ono mu, kaže, zbilja mnogo znači.
- Bio bih, međutim, sretniji da ovu nagradu mogu proslaviti sa svojim dragim kolegama, s kojima sam surađivao na projektiranju "Maestrala". Njih više nema među nama. To su bili Bernardo Bernardi, Julije De Luca i Matija Salaj – prisjeća se Rožić u svom intervjuu za "Kroniku", u kojem smo se dotaknuli i prošlih vremena, ali analizirali i ova nova, prevrtljiva. Rekli bismo ne baš povoljna za arhitekte Rožićeva kalibra.
Da je tako, potvrđuje i činjenica da od rata i nije angažiran na nekim značajnijim projektima. Na pitanje, naime, kakav je za njega bio prijelaz iz jednog sistema, u kojem je ostavio trag, u drugi, u kojemu vrijede neka nova pravila, odgovorio je kratko:
- Utjecao je na način da nisam imao pravoga posla.
Znači li to da ste previše poštovali pravila struke i krajobraz, i da niste podilazili investitorima?
- Ne znam, nešto se u tom procesu jednostavno poremetilo. Došli su neki novi, drukčiji investitori, zanemareni su urbanistički planovi, i sve je rađeno kako je rađeno.
Kako bi se s apetitima investitora trebali nositi arhitekti?
- Iz toga se nameću tako široki i raznoliki odgovori da je teško dati jednostavan odgovor. Trebalo bi vidjeti iskustva u svijetu, kako dobra, tako i ona loša, pa onda izvući zaključke.
Bi li se investitori i sami trebali educirati o prostoru?
- To sigurno. Treba imati što više respekta prema arhitektonskim idejama i prijedlozima. Nažalost, to se često puta zanemaruje u interesu financijske koristi i rentabilnosti. I rekao bih da nije to toliko prisutno u hotelima, nego više na nekim drugim objektima.
Vi ste sudjelovali u urbanističkom planiranju na Makarskom primorju i zaslužni ste, među ostalim, i za izgled makarske šetnice, priobalnog pojasa u Podgori, i prije svega Turističkog naselja u Brelima. Koliko su danas ta mjesta odmakla od Vaše vizije?
- Neki dijelovi su u skladu s mojim sagledavanjima i projekcijama, a neki prostori i projektna predviđanja su narušena.
Kako kaže struka, vaša urbanistička strategija primjenjuje se u svim realizacijama na Rivijeri čemu je bitno doprinijela činjenica da ste poznavali "svaki kamen i svako stablo" na terenu. Koliko su vaši kolege općenito, a posebice na području na kojemu ste ostavili najveći trag, svjesni te nužne povezanosti s krajobrazom?
- Novo doba, novi ljudi, novi stavovi donose različita rješenja i poglede na uređivanje prostora i izgradnju objekata. Ja sam imao takve mogućnosti koje su odgovarale mojim razmišljanjima o odnosima u krajobrazu i u prirodi.
Veći i značajniji turistički projekti poput hotela 'Maestrala', 'Berulie', 'Meteora' ili pak 'Alge' vaše su djelo. Neki od njih kasnije su se preuređivali. Kako se u tom kontekstu investitori odnose prema objektima koje ste napravili?
- Neki korektno, a neki nikako. Na mojim objektima se doduše uglavnom radilo o unutarnjim uređenjima. Ali općenito je, čini mi se, postalo uobičajeno da investitori i projektanti ne konzultiraju autore, ne samo u mom slučaju nego i inače. Recimo, od Bernardijevih interijera u Makarskoj ni jedan više ne postoji, a ni na drugim mjestima ga nisu konzultirali.
Za što vas nisu konzultirali kad su radili preinake?
- Interijer hotela "Biokovo" i djelomično "Meteor". Čujem sad da se radi rekonstrukcija unutrašnjosti zgrade Pošte, o tome me nisu obavijestili. Ima i dobrih primjera suradnje koja traje i dalje, i pritom mislim na suradnju s arhitektom Leonom Lulićem oko "Meteora". Za "Algu" sam bio konzultiran do sada, za "Beruliu" također, a pratio sam i tijek radova. Ali to je tako. Kad se gabariti i sobe trebaju dosta povećati, to uvijek vuče i značajne promjene.
U njujorškoj galeriji ste uvršteni u najbolje arhitekte bivše Jugoslavije, struka vam opet daje priznanje. Jesu li vas ikad kontaktirali iz ijedne gradske uprave od 1991. pa naovamo?
- Ne, osim po pitanju uređenja starog groblja i novog groblja na istoku, kao i zbog Trga pape Ivana Pavla II. na Zelenki, čiji smo idejni predprojekt radili moj sin Igor i ja. Zvao me zbog tih projekata pokojni Ante Novak u vrijeme dok je bio na vlasti.
Koliko ste upućeni u zbivanja na području urbanizma i arhitekture na našem području proteklih 20-ak godina i je li točno da je urbanističko planiranje stvar prošlosti, te da urbanisti ne rade svoj posao jer su politika i novac kreatori stanja u prostoru?
- Dobro osmišljeno i provedeno prostorno i urbanističko planiranje je uvjet za uspješni rad i proizvodnju, suvislo uređenje života i sagledivog razvoja. A prostorni planovi i urbanističko planiranje na Makarskoj rivijeri, kao i u Hrvatskoj, po meni je slabo.
Gdje detektirate osnovni problem u kontekstu nepoštivanja prostora?
- Prostorni i urbanistički planovi su neophodni kao i općeprihvaćeni nacionalni stav o zaštiti naših prirodnih potencijala. To bi svakako doprinijelo našem boljitku. Mislim da smo u tome deficitarni. I svakako bi bilo dobro stvoriti neki svoj prepoznatljivi "mediteranski modernitet" kao sliku naše posebnosti.
Svoj ste radni vijek proveli u Makarskoj i autor ste brojnih projekata na području Makarske rivijere. Kako pamtite to vrijeme u kojemu ste najviše stvarali i kakvom pamtite Makarsku i općenito ovaj kraj iz tog razdoblja?
- Pamtim ga kao dobro vrijeme. Prostorne karakteristike makarskog kraja za mene su bile vrlo inspirativne i poticajne za rad i oblikovanje. Moja opčinjenost morem i planinom rodila se u Svetom Jurju. Tu sam živio uz more, s morem i Velebitom. Put se nastavlja preko Senja i Zagreba do Instituta More i Planina, čiji je duhovni otac fra Jure Radić. Tu su se rodile ideje o Institutu, koji je realiziran. Na srcu mi je nekako da spomenem i moje suradnike koji su uvelike doprinijeli mom uspjehu. To su Vera Laznibat, Zvonko Filipović, Nikola Malešević, Mladenka Lalić, Sanda Lukić i Leon Lulić. A tu su naravno i tehničari bez kojih nema dobrog projekta, a to su Lili Bilić, Slavica Mihotić, Grimani, Marin Žarnić i Boro Ivanišević.
Koji vam je projekt najdraži?
- Pitali ste me koje mi je dijete najdraže. Svako podjednako. Nagrađeni objekti su Turistički centar "Brela", hotel "Maestral", hotel "Berulia", hotel "Meteor Makarska". Hotel "Maestral" je uvršten u veliku izložbu arhitekture u bivšoj državi u galeriji MOMA, nazvao bih to svjetskim vrhom i lijepo je da je to plodno i bogato arhitektonsko razdoblje iz 60-ih, koje onda nije bilo u fokusu, prepoznato.
Sve je više ulica koje zaobilazim
Sa svojom suprugom Inom, Ante Rožić posljednje četiri godine, otkad su prodali kuću u Bratušu, dolazi dvaput godišnje na područje Makarske rivijere. Živi u Zagrebu, a ubuduće će, kaže, vjerojatno i smanjiti taj intenzitet na jedan posjet u godini. Na pitanje gdje najradije provedu vrijeme, odgovara kako kavicu popiju na raznim lokacijama, najčešće u "Kosteli", uz ćakule s prijateljima i znancima.
- U Zagrebu nam fale šum valova i veliko nebo. Što se Makarske tiče, ima sve više ulica i šetnica koje zaobilazim. Ostaju nam Sveti Petar i Osejava. Samo, do kada - pita se Rožić.
Osejavu treba ostaviti ovakvom kakva je sada
Gospodin Rožić rezolutno odgovara s "ne" na pitanje odobrava li gradnju ikakvih sadržaja na Osejavi. Ili, odlučno "da" Osejavi kao zaštićenom području. Ovo smo pitanje uputili upravo iz razloga što je Rožić brižno pazio da se mediteranski sklad mora i planine ne naruši i ne optereti betonom, pa je njegovo poštovanje prema krajoliku zapravo samo logična posljedica.
- Sveti Petar i Osejavu treba ostaviti ovakve kakvi jesu, eventualno ih hortikulturano i pejzažno urediti, i ništa više od toga. To su dragocjeni prostori za svaki grad, a posebno za Makarsku. Osejava je veliki fini prostor za rekreaciju, za meditaciju, za šetnje, i sve što treba jest učiniti ga malo privlačnijim. Prostora ima na sve strane, zašto "ukrasti" dio uz more koji je najvrjedniji i sačuvan sve do danas, a sve zbog nekih investitora. To bi trebalo izbjeći - jasan je Rožić.
Nerazumljivo je da se Dom zdravlja ne koristi
Poznato je da je Ante Rožić autor projekta Doma zdravlja, koji je danas vrlo slabo korišten. Zanimalo nas je što s aspekta nekoga tko je prije nekoliko desetljeća osmišljavao prostore, misli o makarskoj "bolnici" i njenoj današnjoj ulozi, pogotovo u svjetlu izgradnje dnevne bolnice u Zagvozdu.
- Potpuno je nerazumljivo da se ne koristi Dom zdravlja, koji ima izgrađene prostore, vrlo pogodne za tu namjenu - kratko je odgovorio Rožić.
Maestral u galeriji MOMA u New Yorku
Prošle je godine hotel "Maestral" uvršten u veliku izložbu arhitekture u bivšoj državi, u svjetski poznatoj galeriji MOMA u New Yorku, prema izboru njihova kustosa, a istovremeno je nominirana crkva u Podgori iz 1962. "Maestral" kao svoje najdraže "dijete" spominje i Rožić. Dio je to urbanističke studije za Brela koju su De Luca, Salaj i Rožić izradili od 1960. do 1962. godine.
Valja istaknuti kako u to vrijeme nije bilo Brela kakvih danas poznajemo, a Rožić se s kolegama borio da magistrala ne prođe uz more, dokazujući da je to turistički prostor, premda tada nije bilo ničega. Zgrade su se micale od mora, gradeći se u borovini, a nakon izrade urbanističkog plana radio se "Maestral", koje mnogi smatraju kanonskim djelom hrvatskog poslijeratnog modernizma.
Prema mišljenju struke, Rivijera u Brelima jedan je od najzanimljivijih laboratorija gdje se u samo desetak godina odvijala brza evolucija arhitektonskih modela s jasnim urbanističkim konceptom.