Zarazna je to bolest. To kako naši političari obmanjuju narod prelazi s jednoga na drugoga čim zinu. A lijeka nema.
Novinari pišu, no ništa ne pomaže, što mi više pokušavamo, to se bolest brže širi. Od dna prema vrhu, i obratno.
Evo, recimo, Ante Šošić, dožupan splitsko-dalmatinski, daleko je njegov vrh, ali to ga nimalo ne smeta da mrtav-hladan na vijećničko pitanje kada će započeti izgradnja brze ceste od Splita do Omiša, narodu obećane debelo u prošlome tisućljeću, odgovori da će radovi na dionici od Omiša do Dugoga Rata početi na jesen, dok bi cijela cesta, "teška" 283 milijuna eura, trebala biti gotova do 2023. godine.
Ovako precizne obmane odavno ne čusmo!
Još otkako je onomad, a ima tome nekoliko mjeseci – konkretnije 3. travnja, pa 1. lipnja – ministar Oleg Butković maksimalno precizno rekao da će se pelješki most početi graditi ove jeseni, a to je rečeno nakon što su svi njegovi prethodnici, ali baš svi, bez obzira na ratne boje, za početak gradnje uzimali sebi najbližu jesen, ne posvjedočismo ovako ozbiljnoj i nesumnjivo dobro utreniranoj obmani.
Ante Šošić ovom se izjavom uspješno kandidirao za nekog budućeg HDZ-ova ministra, najbolje prometa, to je tematika u koju se očito razumije, a to što mu novinari, poput ovoga koji isti tekst o brzoj cesti Split – Omiš piše već godinama, na tome putu podapinju noge, samo će ga ojačati i povećati mu vrijednost u očima stranačkih glavešina.
Navijači Hajduka pjevaju da ima jedna duga cesta, no kod njih, baš kao i u izvorniku te vjerske pjesme, riječ je tek o melodičnoj metafori, dok svim stanovnicima Omiša, Duća, Dugoga Rata, Jesenica i Podstrane muka dođe i od samog saznanja da moraju, a moraju, i to svakodnevno, na cestu, na dionicu magistrale koja je dokazano najprometnija i najzakrčenija prometnica u cijeloj zemlji. Brojke ne lažu.
Kilometarske kolone
Nećemo vas sada zamarati detaljima, ionako sve znate o kilometarskim kolonama pred Splitom i Omišom, a znate i da je u omišku obilaznicu, zamišljenu kao prvu fazu brze ceste do Splita, spiskano već 350.000.000 kuna i da nad Cetinom još od 2012. godine zijeva "tunel koji ne vodi nigdje", ali ćemo sa zadovoljstvom podsjetiti na to da je taj komad dvotračnoga asfalta, dug jedva dvadesetak kilometara, prema riječima političara trebao biti gotov 2008. godine. Tako rekoše Božidar Kalmeta i Ivo Sanader.
Ćaća rekao i porekao, od njega očekivano, ali što ćemo sa svim ostalim našim ocima? Što ćemo s ostalim premijerima i ministrima koji su se rugali i Ćaći i njegovom vjernom sinu Dariju, prozivajući ih za nesposobnost, gramzivost i korupciju?
I SDP je u međuvremenu bio na vlasti, pa ništa više od gorke obmane omotane u slatka obećanja nije ponudio.
Otkako je prvo obećanje "palo", otkako smo prvi put čuli da na jesen počinje izgradnja brze ceste Split – Omiš, niti jedan jedini valjani dokument u svrhu te izgradnje nije izrađen niti ishodovan.
Ne zna se, suprotno mišljenju naivaca, ni točna trasa te ceste, ni kada će početi otkup zemljišta, po kojoj cijeni, ni kada će biti raspisani natječaji za izvođače radova, ni tko će to sve platiti, odakle nam 300.000.000 eura kad niti Čiovski most ne možemo zgotoviti, ali, eto, zna se, zna Ante Šošić da će radovi početi na jesen. Dogodine.
U Hrvatskim cestama (HC) potrudili su se, zbiljski, demantirati sve što smo u dosadašnjem dijelu članka naveli. I nije im prvi put, čine oni to još otkako je "Slobodna" objavila prvi naslov o brzoj cesti Split – Omiš, koja će biti gotova na Sveto Nigdarjevo.
Vašem reporteru je tako još u sjećanju press konferencija iz siječnja 2013. godine, na kojoj su čelnici HC-a pokušavali objasniti kako novinar "Slobodne" izmišlja, laže i piše neistine. A istina je, rekli su, da će most preko Cetine biti gotov tijekom 2014. godine i da će se odmah nakon toga nastaviti s izgradnjom nove ceste do Splita.
Još malo pa ćemo u 2018. godinu, a iz HC-a još uvijek stižu priopćenja. Ista, samo su datumi pomaknuti. Ovaj put nas tako glasnogovornica Tamara Pajić uvjerava - što će, to joj je posao - kako će brzu cestu Omiš-Split financirati Europska unija i kako su stare vlasti krive što se dosad ništa nije napravilo i što im je propala građevinska dozvola.
"Aktivnosti na predmetnom projektu ponovno su pokrenute unazad dvije godine. Priprema tj. aktivnosti se u prvom redu odnose na noveliranje projektne dokumentacije i novih upravnih postupaka kako bi se stekli uvjeti za građenje navedenog projekta, budući da je istekla građevinska dozvola", priopćuju iz HC-a.
I dodaju kako se na projektu, citiramo, ništa nije radilo od 2012. godine jer nije bila prepoznata njegova strateška važnost.
A sad stanite, napravite se na trenutak nepismeni, pa još jednom pročitajte dva prethodna pasusa. Još jednom pročitajte kako iz Hrvatskih cesta službeno priznaju da od 2012. godine nitko ništa nije radio u pitanju brze ceste od Splita do Omiša.
A sve to vrijeme, kao autor koji je objavio desetke tekstova na tu temu znam što govorim, iz HC-a i Ministarstva prometa uvjeravali su javnost i odgovorne urednike da novinari histeriziraju i traže priču tamo gdje je nema.
Prozivali su, potezali veze, održavali izvanredne sastanke i prijetili tužbama - jer, kao, rušimo im ugled, uznemiravamo javnost - da bi danas obznanili kako smo bili u pravu. Nekoć, jer sada opet izmišljamo, lažemo i pišemo neistine, a oni, evo, cestu samo što nisu počeli graditi. I traže da im vjerujete.
Besmislene izjave
Da im vjerujete, recimo, kad u istom priopćenju kažu da će čitavu cestu financirati Europska unija i da će ovaj projekt imati apsolutni prioritet. Ili kad kažu da su već osigurali novac (u HC-u vele sredstva, ali valjda misle na novac, iako ništa nije isključeno kad znamo kakvim se sve sredstvima služe u branjenju svojih istina od ataka novinarskih laži) za okončanje omiške obilaznice (most preko Cetine i još jedan tunel).
Naravno, vjerovanje je stvar osobne naravi, besmisleno je s ljudima o njihovoj vjeri s upitnicima pričati, poglavito s onima koji uporno i s najdubljim mogućim uvjerenjem glasuju za istu stranku, ali u neke stvari iz HC-ova priopćenja uistinu nema smisla sumnjati.
Kad, na primjer, kažu da tek trebaju izraditi dokumentaciju za apliciranje na EU fondove treba im vjerovati. Ili kad kažu da tek trebaju pripremiti izradu projekta, isto im treba vjerovati. Kao i kad napominju da je u tijeku postupak procjene utjecaja na okoliš, nakon čega će se nastaviti s izradom projektne dokumentacije. A nakon čega će, dakle na samom kraju ove duge i komplicirane operacije, uslijediti i otkup zemljišta.
Tako kažu u Hrvatskim cestama, a mi im napokon vjerujemo jer su de facto potvrdili sve o čemu pišemo. Samo bi bio red da o tome obavijeste i Antu Šošića.