Zadarska “Marituna”, tvrtka kćer “Tankerkomerca”, zbog duga prema vjerovnicima od 160 milijuna kuna završila je u stečaju prije desetak dana, “Jadran tuna” je doživjela kolaps prije dvije godine kada su u nevremenu stradali kavezi s ribom kod Vrgade, dok je “Adriatic tuna”, još jedna zadarska tvrtka iz tog sektora, svoju koncesiju i opremu prodala kupcu s otoka Ugljana.
Time su se očito obistinile najave Mira Kučića, čelnika Udruženja ribarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, koji je najavio mogućnost da bi na tržištu mogla opstati samo trećina uzgajivača tuna na našoj obali.
To bi “u prijevodu” značilo nastavak rada za samo dvije-tri tvrtke, ali nisu rijetke prognoze da od postojećih sedam tvrtki za uzgoj i prodaju tuna posluje samo jedna.
Pri tome treba znati da je cijelo tržište zapravo pod kontrolom japanskih partnera, i to iz koncerna “Mitsubishi”, koji ima vlasničke udjele u nekim hrvatskim tvrtkama.
Izlov i uzgoj tune, nekadašnji zlatni biznis za ribare i trgovce velikom plavom ribom, posebice za poduzetnike i obrtnike sa zadarskoga područja, tako su se pretvorili u opasan uteg za sve dijelove tog sektora u kojem prijeti izravni gubitak najmanje 50 radnih mjesta, a crne prognoze penju se i do 100 zaposlenih kojima bi poslodavci mogli uručiti radne knjižice.
Naime, posrnula “Marituna” zapošljava 33 radnika koji su godinu dana radili bez plaće, dok ostale tvrtke imaju nešto manje djelatnika.
Međutim, tome treba dodati i dio ribara, odnosno posada ribarskih brodova isključivo angažiranih na izlovu tuna i njihovu prebacivanju do uzgojnih kaveza, pa se slobodno može reći da je kriza zahvatila široko poslovno područje.
Flota na prodaju?
Negativan rasplet cijele priče je očekivan, kažu poznavatelji prilika, jer je Međunarodna komisija za zaštitu atlantske tune ove godine Hrvatskoj odredila izlovnu kvotu od samo 390 tona te ribe (prije nekoliko godina kvota je iznosila 1000 tona), koja je u nejednakom omjeru podijeljena na 39 ribarskih brodova i iznosila je prosječno 10 tona po brodu, pa je iskorištena tijekom ribolovnog razdoblja između 15. svibnja i 15. lipnja.
Procjenjuje se da bi ukupni ovogodišnji izvoz tune iz Hrvatske u Japan mogao iznositi oko 2000 tona, što je samo trećina nekadašnjih rezultata, pri čemu će samo postirska “Sardina” imati 1200 tona izvoza zbog postupnog oporavka tržišta koje je tijekom prvih devet mjeseci palo za 22 posto u odnosu na lani.
Problemi u tom dijelu ribolovnog sektora su lančano povezani, pa se postavlja pitanje što će biti i s flotom tunolovaca koje su tvrtke izgradile tijekom posljednjeg desetljeća, dobrim dijelom i uz državne subvencije.
Kreditima opterećene tvrtke bit će prisiljene prodavati brodove ribarskim tvrtkama i obrtima koji se bave ulovom male plave ribe, pri čemu bi se to ponajprije moglo odnositi na “Maritunu” koja ima 10 plovila, ali i na druge tvrtke koje upravljaju s 34 broda.
|
2000 |
|
Što će reći ‘glas naroda’?Postavljanje kaveza za uzgoj tuna u zadarskom akvatoriju, te u uvalama na južnoj obali Brača i kod Čiova svojedobno je izazvalo dosta negodovanja među lokalnim stanovništvom i malim ribarima, koji su se žalili na devastaciju ribljeg fonda i podmorja na tim lokacijama. Uzgajivački lobi je različitim načinima pokušavao zaustaviti “glas naroda”, a sada tek treba vidjeti kako će se rasplesti i ta situacija nakon krize u tom sektoru. |