U buteljama Škaulja iz Nadina uživa papa Frane i švedski kraljevski par: Sa svakom vinarijom na svijetu mi se možemo u kvaliteti crnih vina "potući"!

Potpuno anonimni u turizmu i vinarstvu, Ravni kotari prošli su u zadnjih petnaestak godina pravu „revoluciju” u turističkom i vinarskom razvoju. Da je netko početkom 2000.-tih rekao da će se u zadarskom zaleđu tražiti „krevet više” u privatnom smještaju na nekom od OPG-ova i ruralnih kuća opremljenih bazenima i svom mogućem komforu, sigurno bi ga čudno gledali. Sad se, od travnja do listopada, ne može naći slobodno mjesto bez rezerviranih termina, a sezona se sve više produljuje i u zimskom razdoblju.

Slično je i s vinima. Do prije 15-tak godina, područje Ravnih kotara slovilo je kao izvor „vinske sirovine” – grožđe koje se proizvodilo – a dobrim se dijelom radilo o perspektivnim introduciranim francuskim sortama, osobito crnim – nisu pratile odgovarajuće butelje vrhunskog vina s pedigreom geografskog područja. Ljudi su kod kuće radili vina za svoje potrebe, a najveće količine ubranog grožđa otkupljivale su vinarije i plasirale ga različitim putevima. A onda se počelo događati čudo. Ljudi su krenuli obnavljati vinograde prema stručnim savjetima i proizvoditi vina prema suvremenim metodama i po uputama stručnjaka. Kvalitetno grožđe počelo je davati i kvalitetna zadarska vina iz Ravnih kotara. Kotač se zakotrljao i ne prestaje se kotrljati sve do danas. Zadar je postao vinska regija, a Ravni kotari – turistička destinacija.

Vanja Čvrljak direktor je Turističke zajednice Ravni kotari. Nastala je povezivanjem više mjesta i gradića u Ravnim kotarima pod jednu (turističku) kapu. Vanja je turistički vizionar. Pun je ideja i energije kojom, praktički „iz ničega” stvara prepoznatljiv i autentičan turistički doživljaj. Zapravo ne „iz ničega” jer zadarsko zaleđe obiluje povijesno-kulturnim spomenicima, tradicijom, gastronomijom, prekrasnom prirodom, ekološkom hranom i – izvrsnim vinima. Puno je toga, ali sve to treba povezati i predstaviti turizmu, načiniti od sveg tog obilja ono što se naziva turističkim proizvodom koji će donijeti goste i omogućiti zaradu.

Vozimo se iznad Nadina, do imanja Šime Škaulja, vinskog ambasadora Ravnih kotara. Šime je jedan od pionira „vinarske revolucije” zadarskog zaleđa, čovjek koji je do sada pronio dobar glas (i buke) zadarskih vina i izvan granica Hrvatske. Na uzvisini gdje se nalazi kuća Škauljevih i mala, ali moderna vinarija s kušaonicom, puca prekrasan pogled na Nadinsko blato u nizini s vinogradima iz kojih dolaze ponajbolja zadarska vina, osobito crnih sorti.

Škaulji su ovih dana u radovima, obnavljaju terasu iznad kušaonice s koje će ovoga proljeća posjetitelji uživati u pogledu na prostrane nadinske vinograde koji se pružaju u nizini dok budu sa zadovoljstvom ljuljali plemenita vina čašama u ruci kako bi im oslobodili opojne, neodoljive arome po ravnokotarskom bilju i voću.

Prve vinograde Šime Škaulj posadio je 2006. godine, a s vinarijom je krenuo 2008. godine, na mjestu gdje je bila stara kamena kuća Škaulja. Minirana je, srušena i spaljena u ratu i na njenim ostacima, na Nadinskoj gradini, niknula je moderna vinarija s kušaonicom. Šime je radio dugo godina u turističkom resortu na Boriku u Zadru kao kućni majstor i često bi gledao kako gost naručuje tražeći neko naše vino, a konobar mu ponudi graševinu ili neko drugo kontinentalno vino, nikad neko iz zadarskog kraja.

- To me potaklo da iskrčim stare vinograde koje smo nakon rata obnovili u Nadinskom blatu. Među prvima sam ih počeo krčiti i saditi mlade trsove, a vidio sam i da je to isplativo. Nešto smo grožđa prodavali, nešto davali u otkup Badelu, ali palo mi je na pamet da se odvažim i proizvedem svoje vino. Imao sam nešto ušteđevine od koje sam doduše mogao mirno živjeti godinama, međutim odlučio sam to uložiti u vlastitu proizvodnju vina. Usporedo smo sadili vinograde i gradili objekt kušaonice i vinarije kako bi zaokružili čitavi proces. Sad smo već u situaciji da smo izišli iz kredita i ulaganja i obveze servisiramo iz poslovanja, kao i plaće i doprinose za radnike – kazuje Šime Škaulj.

Broj trsova dosegao je 80 tisuća na 18 hektara što je optimalan količina za normalan proizvodni ciklus, ali i visoku razinu kakvoće vina kakvu su sebi zadali.

- Posadit ćemo još 8 tisuća pošipa kako bi povećali ponudu bijelih vina i to će biti to. Mi ne idemo na količinu već na kvalitetu. Mi se ne možemo mjeriti količinama s Badelom, Ilokom, Kutjevom… Ali po kvaliteti se možemo mjeriti sa svakim na svijetu. Odgovorno tvrdim, sa svakim na svijetu mi se možemo u crnim vinima, sportskim rječnikom kazano, potući, čak i na svjetskim smotrama vina i natjecanjima – bez lažne skromnosti će Šime.

Maraština, Chardonnay, Merlot, Syrah, Cabarnet sauvignon, Greanage, Plavina i Crljenak (Zinfandel) glavne su sorte zastupljene u vinariji Škaulj, ali ono što je osobito bitno je što je njihova vinarija prva ekološka vinarija u Hrvatskoj gdje se dobiva grožđe, a zatim i pravi vino, po strogim kriterijima ekološke proizvodnje hrane i pića uz nadzor stanice za ekološku proizvodnju. Čitavo mjesto Nadin je već odavno dobilo status najekološkijeg mjesta u Hrvatskoj jer se od 600 hektara vinograda čak 90 posto obrađuje uz nadzor ekoloških stanica.

Uz proizvodnju vina Škaulji su postali poznati i po degustacijama sa stručnim vođenjem, te organiziranjem ručkova i večera isključivo s domaćim proizvodima njihovog i susjednih OPG-ova. Odavno su Škaulji shvatili da sama proizvodnja vina ne znači sama po sebi puno ako će se čekati tko će doći pa ga ići prodati. Morali su se potruditi da privuku i kupce i to kroz vinski turizam koji se pokazao kao puni pogodak. Godine 2019. oko 7 tisuća ljudi prošlo je kroz njihovu vinariju, što kroz organizirane dolaske, što individualno. Iduće 2020. godine imali su 137 rezerviranih grupa koje su agencije iz Omiša s mini kruzera namjeravali voditi autobusima na Zrmanju i rafting, a u povratku kod Škaulja na degustacije i ručkove. Korona je učinila svoje pa su ti dolasci izostali, ali preživjelo se i to razdoblje. Tko jednom kuša njihova eko vina, uvijek im se vraća, a na stalnoj listi su i neki od najpoznatijih restorana u Hrvatskoj gdje se također otvaraju njihove butelje. U Varšavi se uz kupnju novoga Mercedesa novi vlasnici na sjedištu dobivali butelju Merlota i Caberneta Škaulja. Čak su se i kraljevski parovi zaljubili u Nadin i Škauljeva vina. Najveće priznanje za vinariju bilo je kad su imali čast ugostiti švedski kraljevski par, kralja Gustafa XVI i kraljicu Silviju – ispričat će nam Šime koji je „palicu“ nositelja OPG-a prebacio na sina Tomislava.

- Kralj je bio u službenoj posjeti Hrvatskoj. Izrazili su želju da bi voljeli posjetiti jedno ekološko obiteljsko gospodarstvo jer su zaljubljenici u ekološku proizvodnju. Petnaestak dana prije delegacija iz predsjedničkog protokola i njihov ambasador obišli su nekoliko lokacija i odlučili su se za naše gospodarstvo. Njihov posjet je zbilja bio izuzetan, bilo je to 2013. godine. Trebali su ostati 45 minuta prema protokolu, a ostali su 2,5 sata. I još bi ostali da ih nije osiguranje požurilo. Moja majka koja je imala 90 godina sjedila je do kraljice koja ju je neprestano držala zagrljenu. Vrlo su jednostavni i dragi ljudi, kralj i kraljica. Njihova kći Victorija je vani sjedila s mojim sestrama, družila se na zidiću. Kralja je oduševio naš Cabernet, sprijateljili smo se nakon tog posjeta i ostali u kontaktu. Svake godine njegovi ljudi dođu kod nas i kupe vina za kralja. U njegovu čast napravili smo naše najbolje vino i nazvali ga Carl Gustaf XVI. Dobili smo i odobrenje da možemo staviti kraljevo ime na etiketu i kraljevsku grb – krunu. To je ograničena edicija arhivskog vina posebne kupaže iz kasnijih berbi od svega 3000 butelja, prošle godine stavili smo u promet berbu iz 2016. godine. I uvijek prvih 12 boca iz svake godine ide kraljevskom paru preko ambasade – priča nam Šime koji s obitelji razmišlja i o proširenju OPG-a u smještajne kapacitete jer dosta posjetitelja osim degustacije vina i dobre hrane traži i smještaj na obiteljskom gospodarstvu.

- Mada uvijek mora ostati naglasak na vinariji i vinima, naglašava Škaulj koji više i ne broji koliko je medalja osvojio, od natjecanja u zadarskom kraju i Dalmaciji, pa sve do svjetskih smotri među kojima je i nagrada na Decanteru u Londonu 2012. godine. Produkcija od oko 120 tisuća butelja godišnje može se držati pod željenom kontrolom kvalitete, od čega obitelj Škaulj može pristojno i živjeti.

Ovogodišnja novost je i prvi pjenušac od crljenka prema brut metodi, Tomislav i Šime ponosno nam pokazuju butelju. Nastao je klasičnom fermentacijom u boci gdje odležava na prirodnim kvascima dvije godine prirodnom metodom i zato nosi oznaku – brut. Svrstan je u kategoriju vrhunskog pjenušca, izvrsno „perla” sitnim mjehurićima. Prvi je to pjenušac od crljenka, Škaulji ne bez razloga naglašavaju tu činjenicu.

- Od 2010. do danas od svake berbe čuva se po nekoliko butelja za arhivska vina. Imamo sačuvano i prvo proizvedeno vino iz 2008. godine, naravno od „cara” crnih vina caberneta sauvignona. Naša su vina Merlot i Syrah također kvalitetni, ali Cabernet uvijek strši. S njim smo osvojili praktički sve što se može osvojiti – ističe Šime.

Malo je poznato da je vino Škaulja pio i – Papa!

- Igrom slučaja moja je sestra Anica vjeroučiteljica i njena je mentorica znala da se bavimo vinima pa je dogovorila da se iz vinarije otpremi 170 boca vina kao dar za kardinale iz cijelog svijeta koji su se okupili u Vatikanu. Iskoristio sam tu priliku i zamolio je da zapakiram bocu Carl Gustava za Papu. I tako je papi Frani darovano vino iz Nadina – ponosno će Tomislav.