Možemo je predstaviti ovako: ispit iz državne mature riješila je sto posto i jedna je među rijetkim vršnjacima u Hrvatskoj kojima je to pošlo za rukom. Zadatke iz matematike riješila je s maksimalnim brojem bodova, a za ispite iz hrvatskog, engleskog i fizike dobila je čistu peticu. Uskoro putuje u Zagreb zbog upisa na Prirodoslovno matematički fakultet jer želi studirati fiziku, a ako bude imala priliku, obrazovanje bi htjela nastaviti negdje izvan Hrvatske, moguće i karijeru kao profesionalni istraživač u fizici.
A možemo i ovako: ima 18 godina, bistre plave oči, jednostavna je i simpatična. Zrači nekom blagom odsutnošću, tipičnom za tinejdžere drukčije od drugih. Nije drukčija u hipsterskom smislu, kao neki njihovi geek rođaci, više kao njihova najbolja prijateljica, s kakvom bi se oni zapravo voljeli družiti. Kad govori priča tečno i precizno, ne koristi poštapalice i u svemu je odmjerena. Ne misli da treba imati mišljenje o svemu i jako dobro razlikuje bitno od nebitnoga. Zapravo jako dobro zna što nju stvarno zanima. Najstarija je od četvero djece u obitelji, mlađa sestra također ide u Petrića, stariji brat je u osnovnoj, a najmlađi u vrtiću. Slobodno vrijeme provodi svirajući klavir ili gitaru, ali ne u nekom bendu, nego onako, za svoj gušt.
Matea Radov je nedavno završila Gimnaziju Franje Petrića kao najbolja na državnoj maturi. Poznata zadarska matematička gimnazija u svojoj je bogatoj povijesti iznjedrila uistinu bezbroj talentiranih učenika, pa je malo koga začudilo kad se saznalo da je i ove godine netko iz Petrića položio državnu maturu s maksimalnim ocjenama. Ali kao svako darovito dijete ni Matea nije obična djevojka. Možda se čini malo zatečena iznenadnim interesom medija za njen uspjeh, ali ona u tome savršeno dobro funkcionira. Kao da je nijedna novinarska površnost ne može izbaciti iz njenog savršenog balansa.
I, na što ćete sada trošiti vrijeme kada je matura položena? Na kupanje, na izlaske s prijateljima? Ili pred televizor, gledati omiljene serije i visjeti po cijeli dan na mobitelu...
- Ne. Idem na posao. Radim. Već mjesec dana. Pet dana u tjednu...
Tako vas Matea ostavi bez teksta. Prirodna i skromna, spremna na svako slično podbadanje. Svaki put kada mislite da ste je uhvatili na kliskom terenu njena iskrenost vas naprosto razoruža.
- Već drugu godinu radim preko ljeta u jednom zadarskom lancu brze prehrane. Pravim sendviče od piletine. Dobro mi je, satnica je pristojna, kao i radno vrijeme. I, što je najvažnije, uspijem zaraditi pristojan džeparac.
Hoćete li ga iskoristi za šoping ili možda neko putovanje?
- Ne. Zbog pandemije ne mislim putovati, sačuvat ću taj novac za studij u Zagrebu. Predala sam molbu za studentski dom i sad čekam. Mislim da je taj novac najpametnije iskoristiti za studij.
Što smo vam rekli: ostavi vas bez teksta. Tridesetak zadataka iz matematike i fizike, ispit iz engleskog i hrvatskog jezika riješila je bez poteškoća. Na kraju je, kaže, imala dovoljno vremena da sve zadatke iz matematike još jednom provjeri, a kada su nakon ispita rješenja objavljena na stranicama Nacionalne agencije za vanjsko vrednovanje, nije ih ni htjela pogledati, jer bila je sigurna da ih je dobro riješila.
- Jesam li bila pod stresom? Jesam, ipak je to završetak škole, a polažemo važne ispite, o kojima ovisi upis na fakultet. Najviše sam bila pod stresom na ispitu iz hrvatskog jer je bio prvi na redu. Kasnije je sve bilo lakše, odnosno manje stresno...
Ne želi isticati nijednog profesora posebno. Kaže da su tijekom četiri godine gimnazije svi bili odlični i da su njoj i njenim kolegama iz razreda prenijeli puno znanja. Uspjeli su ih zainteresirati za svoje predmete, što je bilo jako važno. Online nastava uvedena zbog korone na kraju godine nije joj poremetila pripremu za maturu. U stvari joj je i olakšala, jer su ih nastavnici, unatoč obimnim domaćim radovima, ipak rasteretili gradiva koje nije bilo važno za maturu.
- Trebalo je raditi i učiti, sve četiri godine. Možete imati talent za neke stvari, ali bez učenja i rada nema rezultata. Ali da je bilo pretjerano teško, meni osobno nije - kaže.
Fizika je zanima jer voli način na koji objašnjava stvarnost i svijet oko sebe, kao i matematika. Zato bi se željela baviti istraživanjima u fizici, možda na nekom institutu poput CERN-a, iako nema neki poseban afinitet prema fizici elementarnih čestica. Kojim se poljem fizike namjerava baviti odlučit će tijekom studija jer se u gimnaziji ne ulazi toliko u dubinu.
Zašto ste izabrali studij baš u Zagrebu? Fizika se može studirati i u Rijeci i u Splitu?
- Može, i svi ti programi su vrlo slični. Ali Zagreb je ipak veća sredina. Ima odličnu tradiciju studija i izvrsnih profesora, ali i više prilika i mogućnosti za kasniji pronalazak posla i karijeru.
Imat ćete dovoljno bodova za upis?
- Maksimalano je tisuću bodova, ja ih imam nešto iznad 920.
To je dovoljno? Na prvu godine može se upisati samo 65 brucoša?
- I više nego dovoljno...