Danas je Svjetski dan multiple skleroze, bolesti s tisuću lica, kako je zovu zbog njene apsolutne nepredvidivosti. Javlja se u svim životnim dobima, nepoznatog je uzroka i nepredvidljivog tijeka. Multipla skleroza ili MS je kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava, što znači da upalna oštećenja mogu zahvatiti veliki i mali mozak, moždano deblo i kralježničku moždinu.
Tim povodom prenosimo priču sa stranica NK Zadarnova o treneru Patriku Puljiću, Zadraninu kojemu je MS dijagnosticiran prije više od deset godina, a čiji je pozitivan životni stav, vedar duh i pristup svakodnevici najbolji primjer kako se nositi s tom bolešću.
– Nisam siguran točno u dan, ali bilo je to u kolovozu 2011. Doktorica, neurologinja, pozvala nas je u sobu za sastanke, duboko udahnula i počela pričati o nečemu što se zove multipla skleroza. Miješao mi se osjećaj zbunjenosti i šoka, a osjetio sam da ni njoj nije bilo svejedno. “Istresla” mi je puste informacije, a ja kao da sam “pao s Marsa”. Bio sam samo maturant, koji je razmišljao koji fakultet upisati i kako otvoriti novo poglavlje u životu i nisam imao pojma o čemu doktorica priča – počinje Patrik svoju priču.
– Taj trenutak i taj sastanak nikada u životu neću zaboraviti. Tada sam, sa nepunih 19 godina, shvatio da nemam pojma što je zapravo život i kako se sve može promijeniti praktički u jednoj sekundi. Jedan sastanak, jedan trenutak spoznaje da imam nešto što se zove MS, iz temelja je promijenio moj život. Sve ono što sam do tada radio i što sam planirao za budućnost kao da je odjednom izgubilo smisao.
Najteže je bilo razdoblje prihvaćanja same bolesti, odnosno činjenice da je to nešto s čim mora nastaviti živjeti.
– Trebalo je prvo pronaći način kako se nositi s tim i mijenjati planove koje sam imao. Nije to bilo nimalo lako, ali srećom, imao sam oko sebe sjajne ljude, počevši od obitelji i prijatelja, koji su mi uvelike pomogli u tome i olakšali mi cijeli proces. Kažu mi da najviše zasluga pripada meni i mom načinu života i razmišljanja, ali ja sam siguran da bez njih to ne bih uspio.
Danas, više od 10 godina nakon tog šoka, naš je Patrik sretan čovjek. Osoba puna energije, želje za napretkom i nadasve želje da pomogne svima koji su u sličnoj ili možda i težoj situaciji. Osim što je licencirani nogometni trener, Patrik je i student završne godine pedagogije i njemačkog jezika, član Izvršnog odbora Europske platforme za multiplu sklerozu gdje predstavlja mlade iz cijele Europe te predsjednik Društva oboljelih od MS-a Zadarske županije.
– Želim svojim primjerom poslati poruku svim ljudima s MS-om i onima koji se bore sa sličnim teškim bolestima. Koliko god teško bilo, ne odustajte od borbe i od svojih snova. Uvjeren sam da sam danas dobro baš zato što sam izgradio pozitivan stav. Vjerovao sam da će me pozitivne i sretne misli iz dana u dan gurati naprijed u poslu, sportu i svemu što radim. Tako sam motivirao sam sebe i to mi je jako puno pomoglo. Nisam htio odustati od svojih snova, između ostaloga i zato što sam htio maknuti zabrinutost s lica svojih roditelja. Prošao sam puno toga i nije bilo lako, dapače, ni rezultati nismo došli odmah, ali s vremenom jesu i to je najvažnije.
Neizvjesnost je, naravno, uvijek prisutna.
– MS je bolest s tisuću lica pa iako moja trenutačno miruje, odnosno stagnira već nekoliko godina, nikad ne mogu znati što će biti sutra. Hoće li sljedećih 10 godina biti bolje ili lošije, pitanje je na koje mi nitko ne može dati odgovor. Ali ja ga danas ni ne tražim. Najvažnije mi je da imam podršku ljudi oko sebe te volju i želju za nove izazove koji me očekuju u budućnosti u svakom aspektu života. Zato, ljudi, budite pozitivni, budite hrabri i budite optimistični. Koliko god to ponekad teško bilo. Uživajte u životu i trudite se svakim danom učiniti ga što boljim i ljepšim, kako za sebe i svoje najdraže, tako i za društvo u cjelini – ističe Patrik.
I Zadarnova je u Patrikovu životu zauzela posebno mjesto.
– Tu sam već treću godinu, praktički od osnutka kluba i mogu reći da uživam u svakom danu provedenom na terenu. Atmosfera je odlična, radi se maksimalno profesionalno i ono što me posebno veseli, napredujemo iz dana u dan, iz sezone u sezonu. Provoditi vrijeme s djecom, učiti ih ne samo nogometu nego općenito sportskom duhu i vrijednostima, za mene je neprocjenjivo. Moram se zahvaliti i voditelju škole Antoniju Perici uz kojega sam dosta napredovao kao trener, ali ono što je najvažnije to je odnos međusobnog poštovanja i povjerenja kojega gradimo svi zajedno u klubu. Mislim da je to ključ uspjeha svakog kolektiva, a ja sam ponosan što sam dio ovoga.