Bez treninga nema napretka, bez treninga nema rezultata pa ni pobjeda. A za dvojicu članova NK Zadarnova moglo bi se reći da su pobjednici i prije treninga. Govorimo o dvojici dječaka, desetogodišnjem Mihaelu Miletiću iz Gospića i šestogodišnjem Niki Ikiću iz Novalje. Da bi došli na trening u Zadar, Mihael tjedno prevali 800 kilometara, a Niko 500, zato smo ih odmah na početku pitali je li im teško te osjećaju li se već kao pobjednici.
– Ma kakvi, kada dođem doma s treninga ili utakmice, jedva čekam sljedeći dan da mogu opet na trening, kaže Mihael.
U Zadarnovu si stigao početkom ove sezone, jesi li ranije trenirao nogomet?
– Počeo sam trenirati u Gospiću, ali kada je tata vidio kakvi su treninzi i uvjeti u Zadarnovi odlučili smo doći ovdje. Sretan sam, trener je odličan, stekao sam nove prijatelje i uživam u svakom treningu.
Kako usklađuješ školske i sportske obveze uz gotovo svakodnevna putovanja?
– Kada dođem iz škole prvo moram napisati zadaću, onda se spremam i idem na trening. Nemam baš puno slobodnog vremena za društvo, ali kako želim biti nogometaš, ništa mi nije problem. Zna da će mi se upornost i znanje vratiti.
Što te najviše veseli u nogometu?
– Od prvoga dana kada me stric odveo na trening nogomet mi se jako dopao. Zabavljam se igrajući, a volim ga i gledati. Najviše volim igrati u napadu i san mi je da postanem nogometaš, kaže nam za kraj Mihael, koji nije jedini putnik u klubu.
Svakoga tjedna šestogodišnji Niko Ikić zbog nogometa prevali blizu 500 kilometara. Triput tjedno od Novalje gdje živi do Zadra i natrag...
– Na treninzima mi je super. Volim kada se dobro istrčim i volim se družiti i igrati s prijateljima, najviše volim kada igramo utakmice i kada zabijem gol.
Tko te doveo u klub?
- Učlanili su me roditelji. Još prije dvije godine slučajno sam na Višnjiku gledao trening djece Zadarnova, svidjelo mi se i želio sam igrati.
- Niko je tada bio premali, ali nam se jako svidio rad u klubu i kada je malo narastao odlučili smo ga dovesti. Smatramo da imaju odlično organizirane treninge prilagođene uzrastu za djecu već od četiri godine pa naviše. Najvažnije je da djeca u tim godinama zavole sport i kada vidimo da je Niko zadovoljan i sretan na treninzima, što je i za nas velika sreća, govori mama Gordana.
Kako podnosite česta putovanja?
– Za sada je sve dobro. Ujutro je Niko u vrtiću, a po povratku s treninga uglavnom zaspe u autu. Osim toga ide i na dodatne satove engleskog tako da mu je tjedan ispunjen aktivnostima i to ga veseli.
Niko ima svog sportskog uzora...
– Luka Modrić, on je najbolji nogometaš na svijetu. Volimo ga svi!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....