Svijet voli pobjednike! Je li uopće moglo pisati nešto drugo na torti koju je u prigodi svečanog prijma u Gradskoj vijećnici, pred Svjetske prvake u jedrenju u klasi "49 er", zajedno sa svojim suradnicima, servirao gradonačelnik Zadra dr Branko Dukić. Iskreno, bez imalo uvijanja , prvi čovjek grada je priznao....
- Iznenadili ste nas, mislio sam kako nakon tako kratkog vremena skupa, nećete valjda uzeti zlato ! Meni je osobito drago što smo nakon svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, proslavili dolazak " zadarske dice", evo sada i naših zlatnih jedriličara. Nego nam samo recite kad je sljedeće natjecanje da se prije i bolje pripremimo za doček – uz osmijeh je zaključio Dukić.
Gradonačelnik je zorno podcrtao ono što su i braća Fantela govorili prije i poslije SP - a u Danskoj, u Aarhausu, kako nakon godine dana zajedničkog jedrenja nije moguće očekivati neko rezultatsko čudo. Ali, ono se dogodilo, jer upornost jedriličarske obitelji Fantela , u kojoj glavnu teoretsku i praktičnu nastavu drži otac Edo, svima je dobro poznata.
Mi smo pravi zadarski projekt kojeg podržava Grad Zadar, kao i naš glavni sponzor tvrtka " D – marine", ali i svi građani Zadra koji se doista mogu ponositi s nama. Imamo kontinuitet , imamo dvadeset godina rada iza sebe, imamo brojna odličja sa svjetskih i europskih prvenstva, na koncu i Olimpijsko zlato. Ovo novo zlato, u modernoj i puno zahtjevnijoj klasi, doista je rezultat teškoga rada svih u našem timu, Edija Stipića ( kondicijski trener), Dade Burčula (fizioterapeut), uz nas je stalno i dr Bačić. Za SP smo koristili i jednog Francuza – kazao je Edo Fantela.
Šime je ne samo Zadrane nego i cijelu Hrvatsku navikao na sjajna odličja, jer je duboka morska brazda iza njega, pa je naslovnu ulogu predao svojem bratu Mihovilu...
-Još mi nije sjelo ovo zlato, ali hoće vjerujem jako brzo i moram se naviknuti na odličja, Šime je daleko ispred mene, međutim, trudit ću se da mu se približim. Išli smo na svjetsko prvenstvo " loviti" normu za Olimpijske igre , a uzeli smo zlato, ali to nije došlo preko noći – zaključio je Miho.
O tomu kako se odvijala priča do zlata, Šime i Mihovil iscrpno su kazivali nakon slijetanja u zarčnu luku u Splitu, onda su svojim Zadranima ponudili jednu crticu o ozračju u brodu kojim su jedrili do zlata.
- Ma puhao je nekakav čudan vjetar s kopna, činio me je nervoznim, teško je bilo istrpjeti sve uvjete koji su se mijenjali svakoga čas, a moj brat Miho je samo slušao upute. Znao je koliko sam napet, zato mu hvala što me trpio – veselo će Šime.
Mora se priznati kako na Narodnom trgu nije vladala gužva ni približno slična onoj kad se slavio nogomet, ali to nimalo ne umanjuje veliki rezultat kojeg mnogi u svijetu jedrenja mogu samo sanjati.