U Jadranskom moru postoji mali otok koji iz zraka izgleda poput otiska prsta zahvaljujući mreži suhozida, piše La Brujula Verde.
Baljenac ima jedva 0,14 četvornih kilometara površine i obale duljine 1.431 metar. Nenaseljen je, ali je Hrvatska nedavno zatražila njegovo uvrštavanje na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Suhozidi, ukupne dužine oko 23 kilometra, prekrivaju cijelu njegovu površinu.
Graditelji drevnih kamenih zidova bili su stanovnici obližnjeg otoka Kaprija, koji danas broji svega 150 stanovnika i na kojem su automobili zabranjeni. I na njemu, kao i na drugim otocima arhipelaga, postoje zone prekrivene ovakvim zidovima, no Baljenac se ističe po najvećoj strukturi.
Smatra se da su suhozidi izgrađeni tijekom devetnaestog stoljeća, iako je moguće da datiraju i iz ranijeg razdoblja.
I Baljenac i Kaprije i drugi otoci u arhipelagu služili su kao utočište kršćanima tijekom osmanskih osvajanja u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću, pa je moguće da su se zidove već tada počeli dizati.