Ponedjeljak 18. rujna sigurno će ostati upamćen u višestoljetnoj bogatoj tradiciji imotskog vinogradarstva. Naime, u ponedjeljak su ubrani prvi grozdovi crne autohtone sorte trnjak i bijele kujundžuše u eksperimentalnom vinogradu u vlasništvu imotskog vinogradara Katića u kojemu su još 2020. godine članovi udruge vinara i vinogradara Imotske krajine “Cvit razgovora”, pod budnim okom izv.prof.dr.sc. Željka Andabaka sa Zagrebačkog sveučilišta, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo, posadili prve nasade klonskih kandidata kujundžuše i trnjka.
Projekt je to koji je ključan za revitalizaciju i očuvanje autohtonih sorti imotskog vinogorja i koji daje itekakvu nadu da će se u skoroj budućnosti popraviti slika u sadnji baš tih sorti koje uz mlade imotske stručnjake mogu naći mjesto u izbirljivoj i jakoj konkurenciji vrhunskih vina. Nekada se imotsko vinogorje protezalo više od 1700 hektara. Nije bilo dijela Imotskog polja i pobrđa, a da se nije sadila vinova loza. Svaki drugi Imoćanin praktički je bio vezan uz vinovu lozu.
Vinarija, jedna od najvećih u ondašnjoj državi otkupljivala je sve tržišne viškove grožđa i bila garancija budućnosti sadnje i uzgoja loze. Danas je svega tristotinjak hektara zasađeno vinovom lozom i to većinom u vlasništvu,ili u nekoj koncesiji koju drže mali imotski vinari i vinogradari, a koji imaju i svoje mini vinarije.
No,danas Imoćani imaju izvrsno podrumarstvo koje vode obrazovani sinovi i unuci nekadašnjih vinogradara, kujundžuša kao autohtona imotska sorta ima status vrhunskog vina, ali i ostala imotska autohtona vina mogu danas naći bez problema svoj status kako u Hrvatskoj, tako i u Europi.
- Ovaj, rekao bih rudarski posao, zapravo smo započeli prije pet godina,a 2020.smo posadili rezultate našega rada.To su kandidati koji su izdvojeni iz masovne selekcije obavljene na ovom vinogorju. Što je prvenstveni cilj ovoga projekta? To je proizvesti bezvirusni sadni materijal. Evo u ovom vinogradu danas vidimo kakav je to kvalitetni potencijal, da vinogradari ove, rekao bih, životno važne sorte jer im jamči ostanak u Imotskoj krajini, znaju točno kakav klonski material mogu saditi i kakve rezultate danas ili sutra mogu očekivati. Mi smo sada na počeku kraja našega posla jer nam sada slijedi nekoliko godina evolucije u vinogradu i nakon toga ćemo imati prve preliminarne klonove koji će onda biti i komercijalno iskoristivi. Ovdje trebam istaknuti i našega domaćina stručnjaka ing. Viktora Zdilara koji je sve ovo vrijeme kontrolirao rast ovoga bezvirusnog sadnog materijala. A zna se da je zdrav čovjek uvijek otporniji na sve, pa tako i ova plemenita biljka loza, izjavio nam je dr. Željko Andabaka.
- Sigurno je ovaj projekt budućnosti koji će ostati generacijama. Naš posao kroz ove tri-četiri godine je evidentan, a posebno nam je drago da smo uspjeli postići tu divergentnost i različitost unutar dvije sorte trnjka i kujundžuša jer bez pravog sadnog materijala koji je budućnost opstanka vinogradarstva u Imotskoj krajini sve pada u vodu, riječi su ing.Tomislava Jerkovića predsjednika udruge “Cvit razgovora”.