Prolazimo kroz razdoblje kada će mnogi građani morati doći na šaltere banaka kako bi zamjenili svoju ušteđevinu iz kuna u euro. Zabrinut sam zbog postupanja banaka, vladinih tijela i agencija prema građanima a po Zakonu o sprječavanju pranja novca kako postojećem tako i najavljenim izmjenama, te prema Zakonu o porezu na dohodak, kaže Splićanin Mladen Šurija, koji se bavi i pitanjima zaštite potrošača.
- Smatram da je Porezna uprava prema Zakonu o porezu na dohodak u ovom slučaju stekla ovlasti koje nadilaze ustav te se time krše osnovna ljudska prava i njihova ekonomska prava. Slična je situacija i sa Uredom za spriječavanje pranja novca. Da ne govorimo kako je povrijeđeno načelo da se građaninu u sudskom procesu mora dokazati da je nešto stekao nezakonito a ne da građanin dokazuje da je to što ima stekao zakonito – dodaje Šurija.
Pojašnjava kako građaninu, ako dođe sa određenom količinom gotovine u banku da bi je položio na svoj račun u cilju zamjene kuna u euro ili samo štednje, u banci mogu postaviti pitanje o porijeklu novca.
- Ako odgovor građanina nije zadovoljio tamo nekog u banci, banka mu može odbiti primiti novac iako građanin ima otvoren račun! Ako mu banka i primi novac, može obavijestiti poreznu i tada građanin opet mora objašnjavati kako je stekao novac i dokazati da ga je stekao legalno! Kad banka ne dozvoli građaninu da položi veći iznos gotovine na svoj račun ako objašnjenje o porijeklu novca nije zadovoljavajuće, smatram da je to kršenje potrošačkih prava i nepoštena poslovna praksa - naglašava Šurija dodajući kako se u ovom slučaju država previše miješa i u međuljudske odnose.
- Netko tko nema prihode ili su mali, nešto vrijedno je mogao steći darom ili mu je druga osoba dala nešto da čuva, slično kao kad nekome date vrijedne slike da ih čuva u stanu koji ima alarm dok ste na putu i sl. Ali nebitno, kolanje stvari, pokretnina, i ostalih vrijednosti je uobičajeno, stvar je slobode ugovaranja među ljudima te nije u redu da se građanina ispituje odakle mu to i to i da se nadgledaju ti postupci osim ako ta osoba nije pod istragom pred sudom - smatra Šurija.
I pri tom se pita što čeka sve one koji su ušteđevinu držali izvan banaka i štedionica. Hoće li morati platiti porez od 60% jer neće moći dokazati kako su stekli taj novac? Hoće li ljudi koji su godinama štedjeli izvan banaka ostati bez svoje ušteđevine, jer su se ‘‘drznuli ‘‘ štedjeti izvan banaka, pita Šurija.
- Ja smatram da je ovim zakonom povrjeđeno načelo presumpcije nevinosti (čl. 28. Ustava), povrijeđena je nepovredivost vlasništva (čl. 3. Ustava). Također mislim da je ovim Zakonon povrijeđeno i ono što piše u članku 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima, a to je da svatko ima pravo vlasništva samostalno ili u zajednici s drugima – napominje Mladen Šurija.
Kako je pojašnjeno na stranici euro.hr, na zamjenu gotovog novca kune za gotov novac eura i zamjenu gotovog novca kune uz polog na račun u euru primjenjuju se propisi kojima se i inače uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma. To znači da će građani ako zamjenjuju gotov novac kune u iznosu od 105.000,00 kuna i više za gotov novac euro biti obvezni dati potrebne podatke za provedbu dubinske analize sukladno Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Također, banke, Financijska agencija i HP-Hrvatska pošta d. d. dužni su prilikom zamjene gotovog novca kune za gotov novac eura utvrditi i provjeriti identitet stranke pri svakoj jednokratnoj zamjeni u vrijednosti od 15.000,00 kuna i većoj.
Je li u procesu uvođenja eura i zamjene kuna eurom u bankama bilo potrebe za provođenjem postupka u skladu sa Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma? To smo pitali u Hrvatskoj udruzi banaka (HUB), kao i kakva je procedura u tim slučajevima i na koje iznose bankarski službenici reagiraju, odnosno kada moraju provjeriti identitet stranke i provesti daljnju analizu?
„Pri zamjeni gotovog novca kune za gotov novac eura i zamjeni gotovog novca kune uz polog na račun u euru primjenjuju se propisi kojima se i inače uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma. Do 31. prosinca 2022. građani su bili obvezni dati potrebne podatke za provedbu dubinske analize ako zamjenjuju gotov novac kune u iznosu od 105.000,00 kuna i više za gotov novac euro, a što je u skladu sa Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Od 1. siječnja na snagu su stupile zakonske izmjene te je propisan novi prag za analizu gotovinskih transakcija u iznosu od 10.000,00 eura i više. Također, banke, Financijska agencija i HP-Hrvatska pošta d. d. dužni su prilikom zamjene gotovog novca kune za gotov novac eura utvrditi i provjeriti identitet stranke pri svakoj jednokratnoj zamjeni u vrijednosti od 15.000,00 kuna i većoj“, odgovorili su iz Hrvatske udruge banaka. Naveli su i da HUB ne raspolaže s traženim podacima.
Podliježu li građani koji u procesu uvođenja eura donose u banku, poštu ili Finu veće iznose kuna (bilo one kada se traži provjera identiteta ili kada se traže podaci sukladno Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma) plaćanju poreza na dohodak i ako da, po kojoj stopi?
“Proces zamjene kuna u eure ne podliježe oporezivanju. U slučaju sumnjivih transakcija s naznakama utaje poreza, sukladno propisima o sprječavanju pranja novca, Porezna uprava redovito zaprima obavijesti Ureda za sprječavanje pranja novca Ministarstva financija i pokreće postupke iz svoje nadležnosti”, odgovaraju u Poreznoj upravi Ministarstva financija.
Na pitanje moraju li građani dokazivati porijeklo imovine i u kojim slučajevima, navode kako je prema članku 88. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje. Dakle, Porezna uprava je, ističu, dužna pratiti podatke o stjecanju imovine građana (uključujući i novčana sredstva koja se nalaze na bankovnim računima) radi usporedbe sa zakonito ostvarenim prihodima i provjere potencijalnog nerazmjera.
“Prikupljeni podaci o stečenoj imovini kontinuirano se analiziraju i uspoređuju te se u slučaju značajnijeg nerazmjera u odnosu na evidentirane primitke pokreće porezni postupak. Porezni postupak reguliran je člancima 88. i 89. Zakona o porezu na dohodak. Ako usporedba podataka pokazuje znatna odstupanja između uobičajenih primitaka poreznih obveznika i nastalih izdataka za nabavljenu imovinu i utrošena sredstva za potrošnju, Porezna uprava pokreće postupak provjere, a potom i postupak poreznog nadzora. U postupku provjere, odnosno poreznog nadzora, porezni obveznik činjenice bitne za oporezivanje prvenstveno dokazuje vjerodostojnim ispravama”, pojašnjavaju u Poreznoj upravi.
Navode i kako se uskladu s odredbama članaka 76. i 78. Zakona o porezu na dohodak, ukoliko porezni obveznik ne može dokazati izvore novčanih sredstava, na nedokazanu razliku (nerazmjer) obračunava se i plaća porez na dohodak po ukupnoj stopi od 60% uvećan za pripadajući prirez.
Što ako je riječ o ljudima koji ušteđevinu nisu polagali na bankovne račune a sada je trebaju zamijeniti u euro, pitali smo.
“Logično je pretpostaviti da će se ušteđevina u gotovini u određenom razdoblju zamijeniti za neki drugi oblik imovine (nekretnine, vozila, novac na računu i sl.) U tom slučaju, primjenom navedenih zakonskih odredbi, Porezna uprava će prikupiti podatke o nabavljenoj imovini i usporediti ih sa zakonito stečenim prihodima”, odgovorili su u Poreznoj upravi.
Splićanin Šurija i sam se kao građanin interesirao u Uredu za spriječavanje pranja novca i Poreznoj upravi iznoseći primjer osobe koja želi uplatiti veći iznos sredstava na račun, a ne želi otkriti porijeklo novca jer smatra da je to miješanje u privatni život i odnose. Dobio je slične odgovore, temeljene na zakonskim odredbama, a podrazumijevaju, uz ostalo, dokumentiranje izvora sredstava i plaćanje poreza na nedokazani razmjer imovine i prihoda.
Kako primjećuje naš sugrađanin, postavlja se puno pitanja i postoje brojni prijepori oko ove situacije. Zato planira uskoro napraviti javnu tribinu, na koju bi bili pozvani stručnjaci za porezno pravo tako da bolje objasne građanima kako regulirati zamjenu svojih kuna u euro ali i ostalih mogućih upita. Smatra kako bi se na taj način mogle izbjeći neželjene posljedice nepreciznih tumačenja zakona, te odsustva transparentnosti i komunikacije.