Čarolija zdravog načina života znači učiniti samo male promjene, učiniti nekoliko koraka više, dodati voće žitaricama, uzeti jednu čašu vode više nego inače. To su samo neki od primjera kako možete započeti živjeti zdravo bez drastičnih promjena, piše Slobodna Dalmacija. No, kada već s dvanaest godina, kao naša sugovornica, odlučite kupiti svoje prve utege, to je već druga priča, tada je, jednostavno rečeno, predodređeno, da cijeli život održavate zdrav, mladenački i lijep izgled.
- Svoje prve utege kupila sam sa samo dvanaest godina, zelene "Elanove", teške jedan kilogram, one dobre, stare, divovskih dimenzija. Bila je to ljubav na prvi pogled i danas zauzimaju počasno mjesto u mojoj vitrini. Potrošila sam na njih svu svoju tadašnju ušteđevinu, čak je još nešto novaca falilo, pa mi je sestra posudila od onoga što je prikupila za svoj šesti rođendan, i danas se smijemo pričajući tu anegdotu - kazala nam je simpatična Darija Runtić, osobna trenerica, ali i i žena koja cijeli život zna čime će se baviti i što želi raditi u životu.
Grupne i individualne treninge vodi već više od dvadeset godina. Radila je sa zainteresiranima i vodila individualne treninge u nekoliko fitness centara u Splitu, a međunarodno iskustvo stekla je u Australiji i Americi. No, kao i uvijek, početak je bio najzanimljiviji, tako i za Dariju, koja je prva u Splitu odlučila iskoristiti prednosti klime, prirodnih ljepota i svježeg zraka.
- Grupne treninge sam počela voditi na Marjanu. Okupila sam skupinu entuzijasta, ljubitelja rekreacije i prirode. Tako sam u tadašnji automobil ugradila zvučnike i "subwoofer", dovoljne snage da ozvuči pola Marjana, ukrcala šipke, elastične trake i strunjače, zatražila dozvolu od Park-šume "Marjan" da to sve mogu dovesti autom, i tako je to nekako počelo.
Grupa je polazila s Prve Vidilice, neki su hodali, a neki trčali uz marjanske skale. Nakon takvog zagrijavanja, čekala sam ih na širini ispod zastave s pripremljenim strunjačama i ostalim rekvizitima za vježbanje, glazba je već svirala i dodatno motivirala. Tu bismo odradili trening za učvršćivanje i oblikovanje cijelog tijela i vježbe istezanja, dišući punim plućima, uživajući u blagodatima svježeg zraka i mirisa mora, a nakon toga bismo otišli kući preporođeni. Vježbali smo i po kiši i po suncu, tada nam nije bilo ni važno, vodio nas je entuzijazam, ali glavni razlog je što nismo imali adekvatan zatvoreni prostor - uz podsmjeh nam prepričava simpatična 42-godišnjakinja, koja je diplomu osobnog trenera stekla u Americi 2002. godine, a prošlo ljeto je diplomirala i kineziterapiju na Kineziološkom fakultetu u Splitu.
- Premda puno lakše pamtite i učite s dvadeset nego s četrdeset godina, i to uz posao, nije bilo jednostavno izdvojiti vrijeme, no sve sam ispite položila u roku i s odličnim ocjenama. Na takav potez odlučila sam se zato što je to bio nekakav logičan slijed u mom poslu, ono što je nedostajalo da svoje znanje i iskustvo zaokružim u jednu cjelinu. Naime, danas sve više ljudi ima manje ili veće zdravstvene probleme, kralježnica, zglobovi, autoimune bolesti, a bez znanja iz područja kineziterapije teško da ćete uspješno odgovoriti na njihove potrebe - pojašnjava trenerica.
Napominje kako bi u idealnim uvjetima trebalo sa svakim klijentom raditi "jedan na jedan", međutim, velik broj ljudi si financijski ne može priuštiti idealne uvjete, tako da postoje grupe od dvadesetak ljudi u kojima teško da možete izdvojiti pet ljudi koji nemaju nekakav zdravstveni problem. Upravo je zato potrebno da treneri posjeduju znanje i umijeće, kako bi se ostvarili rezultate u tim uvjetima, uskladili i motivirali grupu ljudi koja ima potpuno različite zdravstvene probleme i postigli da se zahvale na kraju treninga i odu kući s osmijehom na licu.
- Posljednjih trinaest godina zajedno sa 36-godišnjom sestrom, Marinom Runtić Budiša, koja je ujedno i diplomirani fizioterapeut, vodim i koordiniram treninge pilatesa, aerobica, kineziterapiju, funkcionalne treninge, u svom Body klubu "Split".
Sve programe smo osmislile zajedno, spajajući naša znanja i iskustva u jednu cjelinu. Imamo odlične rezultate i pozitivan "feedback" od strane naših klijenata i od strane stručnjaka, fizijatara, neurologa, čiji su pacijenti neki od naših klijenata. Svaki od programa u našem klubu vodimo na „naš način", ne držimo se slijepo nikakvih okvira niti samo jedne vrste treninga. Mišljenja smo da monotonija ubija volju za treningom i progresiju, a raznovrsnost motivira i daje puno bolje rezultate. Ne vidim ni jedan razlog zašto bismo se primjerice na treningu pilatesa ograničavali samo i isključivo na vježbe koje je osmislio J.H. Pilates. S obzirom na njegovu inovativnost i kreativnost, ne mislite li da bi on da je živ dosad osmislio još mnoštvo vježbi i pomagala - pojašnjavaju karizmatične trenerice.
Dakle, ako ste spremni na male promjene i gubitak tjelesne težine, vidjet ćete da je učinak vrlo dobar. Čarolija zdravog načina života znači učiniti samo male promjene. Činjenica je da se metabolizam usporava kako starimo, što dovodi do prekomjerna nakupljanja kilograma, no, naravno da kilogrami nisu razlog zbog kojeg biste trebali početi vježbati, pogotovo ako se u svom tijelu osjećate odlično, jer bi vam upravo taj osjećaj trebao biti vodič kroz život.
Međutim, ne zaboravite da uvijek imate vremena utjecati na vlastito zdravlje i izgled. Kako bi vam olakšali početak promjene načina života, potražili smo kod naše dvije sugovornice nekoliko savjeta za lagan i produktivan početak.
Premda je svijest o nužnosti kretanja i vježbanja zadnjih godina znatno porasla, još uvijek velik broj ljudi vježba periodički ili se treninzima priključuje mjesec dana prije početka ljeta.
- Jeste li primijetili skupine, obično kod muškog dijela populacije, koje počinju s treningom svaki put kad se na televiziji prikaže neki od šest filmova o Rockyju Balboi? Jasno ih se može izdvojiti na Marjanskoj trim stazi, obično po ruksaku punom kamenja na leđima ili šuškavcu na 30 stupnjeva - uz osmjeh nam slikovito prepričava Darija, te pojašnjava kako smatra da veliki broj ljudi još uvijek ne razmišlja o činjenici da je vježbanje "higijena" i da bi ga trebalo provoditi redovito, jednako redovito kao što perete zube ili se tuširate. Riječ higijena dobila je ime po grč. božici zdravlja "Higijei", tako da usporedba ima itekako smisla.
- Opravdanje "nemam dovoljno slobodnog vremena", po meni, ne drži vodu. Ako uzmete u obzir da jedan tjedan ima 168 sati, mislim da svatko može odvojiti tri sata tjedno za vježbanje jer toliko je potrebno da biste bili zdravi i u formi, a ostane vam još 165 sati za sve ostalo. Zamislite samo koliko vremena izgubite na društvenim mrežama, sigurno više od tri sata tjedno.
Ima tu još raznoraznih opravdanja tipa: nisam baš sportski tip, nikad nisam bila dobra na satu tjelesnog, nisam vježbala zadnjih sto godina, moji mišići reagiraju na poseban način, predebela sam - ja se debljam i od zraka, premršava sam pa mi ne treba vježbati, prestara sam, premlada sam... i još tisuću i jedan 'ali', ma ni ta priča ne drži vodu, barem ne u mom klubu.
Tu su naravno i rokovi koje određujemo sebi: sad nije pravo vrijeme, pa... možda od ponedjeljka, možda od prvog u mjesecu, možda iza Nove godine, možda prije ljeta, možda kad djeca budu veća... i još tisuću i jedan razlog. Sigurna sam da se velika većina pronašla u nekom od ovih opravdanja - pojašnjavaju uz podsmijeh trenerice.
Prehrana je, također, vrlo jednostavna, jedite onako kako su vas hranili roditelji. Puno proteina, crvenog mesa, piletine, povrća, voća, a manje ugljikohidrata, kruha, tjestenine. I uz malo tjelesne aktivnosti, nevjerojano je koliko se brzo vide rezultati zdravog pristupa. Ono što je najbitnije, nemojte gledati odlazak na trening ili bilo koju fizičku aktivnost kao nešto što vas umara. Gledajte to kao kvalitetno provedeno vrijeme za sebe.
Ako ste i zadovoljni svojom kilažom, bili punašniji ili mršaviji, imali dvadesetak ili osamdesetak godina, s fizičkom aktivnosti bit ćete zdraviji i okretniji, osjećat ćete da možete, a vjerujemo da je to jedan od boljih osjećaja. Sutra još uvijek ne postoji, postoji samo danas, piše Slobodna Dalmacija.
'Crossfit' nije prikladan za rekreativce
Zadnjih godina često nas pitaju zašto u našem klubu između brojnih programa vježbanja svoje mjesto nije pronašao i popularni 'crossfit'. Nemam ništa protiv 'crossfita', smatram da je to zabavan, dobro osmišljen i kompletan koncept treninga koji daje odlične rezultate u kratkom vremenu, ali mišljenja smo da nije prikladan, a ja bih rekla i opasan za rekreativce i početnike, pogotovo ako se radi u grupi, s više od dvije osobe istovremeno.
Kao bivša natjecateljica u fitnessu, punih petnaest godina provela sam trenirajući u teretani s poprilično velikim opterećenjima. Sprave mi nikad nisu bile zanimljive, oduvijek sam preferirala slobodan pokret, tako da se moj trening uglavnom sastojao od vježbi dizanja utega, čučnjevi, potisci, nabačaj, izbačaj, trzaj, veslanja, sklekova, zgibova i sl. Sve su to vježbe koje se izvode i u 'crossfitu', tako da mi je to vrlo blisko.
Do ovih poprilično velikih opterećenja ja sam došla vrlo postupno i kroz godine i godine pravilnog treninga i vrlo dobro znam koliko je vremena potrebno da se ove vježbe nauče izvesti pravilno, a to sigurno nije ni pet dana ni pet mjeseci.
Vi imate osobu koja osam do deset sati dnevno sjedi na poslu i nakon toga dođe na 'crossfit' trening, mislite li da se njihovo tijelo može brzinom svjetlosti adaptirati na iznimna opterećenja i napore koje od njih zahtijeva ovaj trening.
Od samog početka pojave takvog načina vježbanja, mišljenja sam da ne može i da je ozljeda kao logičan slijed samo pitanje vremena, a, nažalost, svoje mišljenje sam i potvrdila na primjeru više ozlijeđenih osoba koje su mi se u zadnje dvije godine obratile za savjet.
Mislim da za rekreativce postoje drugi, prikladniji oblici funkcionalnog treninga koji su podjednako zanimljivi i daju odlične rezultate, a potpuno su sigurni za zglobove i kralježnicu i takve provodimo u našem klubu. Dokaz su naše brojne zadovoljne članice od kojih najmlađa ima dvanaest, a najstarija preko osamdeset godina.
Iako sam punih petnaest godina trenirala s velikim težinama, ponekad i s preko sto kilograma, zadnjih deset godina svoju formu održavam kombinacijom pilatesa i funkcionalnog treninga, uz maksimalno opterećenje od šest kilograma, naravno uz neizostavno trčanje nedjeljom na Marjanu koje prakticiram otkad znam za sebe, mislim da sam na svom primjeru dokazala da se rezultati mogu postići i bez velikih težina i nadljudskih napora - pojašnjava Darija Runtić, odgovarajući tako na pitanje koje se često postavlja.
