Odavno je utvrđena indikativna podudarnost između nekih pojava u zemljinoj atmosferi i naknadnih potresa na površini zemlje na istom području. Nije riječ ni o kakvom paranoidnom konceptu koji aludira na tajne naprave tipa HAARP, kojima se tektonska pomicanja tla mogu isprovocirati ljudskom voljom, nego o pojavama utvrđenima dugogodišnjim monitoringom, koje su davno zamijetili još sovjetski znanstvenici.
Analizirajući podatke koje je svojedobno prikupio satelit „Interkozmos“ došlo se do zaključka da se u slojevima jonosfere iznad teritorija na kojemu se dogodio potres ponekad mjesecima, a ponekad tek danima ranije bilježila neuobičajena ionizacija, povećana toplina, dodatna koncentracija elektrona i druge negativne promjene. Riječ je o dijelu zemljine atmosfere u kojoj se i inače javljaju jonosferne magnetske bure i polarna svjetlost.
U međuvremenu, razvijene su tehnologije za automatsko prepoznavanje takvih promjena u jonosferi. Nepravilnosti se javljaju na raznim visinama, od površine zemlje do gornjeg ruba oblaka. Ruski i američki znanstvenici zajednički su razvili fizički model pokazatelja zemljotresa, kao i metode za njihovo otkrivanje sa satelitskih snimaka.
Istraživač sa moskovskog Instituta za svemirska istraživanja i član Ruske akademije Sergej Pulinec, jedan od najupućenijih u ovu problematiku, lani je objavio kako automatizirana tehnologija za identifikaciju nepravilnosti u atmosferi koje prethode potresu već postoji, no da je za analizu tih podataka neophodno ustrojiti i posebne službe kojih još nema ni u jednoj zemlji na svijetu.
Ova metoda predviđanja tektonskih pomaka kao da je nadahnuta biblijskim proročanstvima što aludiraju kako će „na mjestima velikih potresa, gladi i drugih pošasti biti i velikih znakova s neba“. Da takvi biblijski opisi imaju veze sa stvarnim povijesnim iskustvima, govore brojne znanstvene bilješke o promjenama u elektromagnetskim svojstvima jonosfere uoči pomicanja zemljinog tla. Analizirajući slučajeve niza potresa, a naročito onih u Meksiku iz 2003. i Indiji 2001., ruski znanstvenik Pulinec dokazao je kako se 5-7 dana prije katastrofe tamo rapidno promijenila koncentracija slobodnih elektrona u atmosferi, i to toliko da je pojava utjecala na kvalitetu signala satelitske navigacije. Pokazalo se, međutim, da se pojava nije redovito javljala prije svakog potresa, nekad je i izostala.
Dakako da precizna prognoza na temelju ovih otkrića još nije moguća, premda znanstvenici mehanizam ovog procesa dosta detaljno razumiju. Stres u zemljinoj kori doseže maksimum nekoliko dana prije jakog potresa: nastaju male pukotine koje se pune podzemnom vodom. Kroz njih iz utrobe izlazi i radioaktivni plin radon emitirajući alfa zrake koje snažno ioniziraju molekule zraka, stvarajući u dijelovima atmosfere nenormalno elektromagnetsko polje.
I znanstvenici iz NASA-e došli su također do zaključaka kako put predviđanja potresa ide preko promjena električne aktivnosti u atmosferi, jer između promjena u tlu i signala u atmosferi postoji itekako jasna veza. Senzore na deset kilometara dubine u utrobu zemlje nije moguće postaviti, no namjenske satelite u atmosferu i na površinu tla jest.
Prof. Nikola Godinović, fizičar sa splitskog FESB-a, potvrđuje nam mogućnost da se monitoringom ionizacije, radijacije i oslobađanja plinova može pretpostaviti da slijedi snažan pomak u zemljinoj utrobi. Za takvo što bi, međutim, trebalo uspostaviti na terenu širok spektar senzora koji bi trebali prikupljati podatke kroz dulje vrijeme. U Hrvatskoj bi takva obveza spadala u domenu Zavoda za zaštitu zdravlja, no, upozorava prof. Godinović, naša zemlja oskudijeva i u elementarnoj opremi poput modernih seizmografa, pa za takvo što realno nije spremna, niti će biti kroz dulje vrijeme.
Sveti gral seizmologije – pouzdana prognoza potresa – morati će uključiti i neke druge prirodne fenomene, poput porasta temperature tla koja prethodi udaru. Šest dana prije potresa u Gudžaratu u Indiji koji je ubio više od 20 tisuća ljudi sateliti su zabilježili porast topline zemlje za 4 stupnja Celzijusa. Termalna anomalija je uočena i na nekim drugim potresnim lokacijama duž glavne crte rasjeda. Ukrajinski astrofizičar Vasilij Ivčenko uočio je na primjeru 234 svjetska potresa iz devedesetih kako temperatura prije potresa raste i u visini, na čak stotinu kilometara od površine Zemlje. Pretpostavka je da plinovi koji izlaze iz zemljine utrobe stvaraju lokalni efekt staklenika i vrtlože se u gornjim slojevima atmosfere.
Premda detaljniji mehanizam svih ovih fenomena još uvijek krije mnoge misterije, znanost je sve sigurnija u jedno: potrese će se u doglednoj budućnosti moći predviđati jedino promatrajući – nebo.