Dvoje bliskih pripadnika ranjivih skupina dobilo je cjepivo, svako prema zaslugama - Kraljica Majka AstraZenecino, a Zakoniti Pfizerovo, s razmakom od par dana. Uzgred budi rečeno, na online aplikaciji na kojoj sam se ja, kao mlada, zdrava i neranjiva, prijavila, izvukla sam dobitni broj 43.657...
Prvo je na red u Drnišu došla ona, a u avanturu cijepljenja povela je sa sobom zlata vrijednu članicu udruge koja pomaže starim ljudima u tome kraju.
Kašalj od tableta
Prema onome što od matere čujem, te vrijedne žene zavrjeđuju ne Nobelovu, nego sve nagrade svijeta. Samim time što imaju živaca baviti se često i prilično bizarnim željama Kraljice Majke, zaslužuju beatifikaciju. Subito! Recimo, ona nazove tu neku ženu, ime joj je, čini mi se, Gordana, ali majka je zove Mala Udrugica. I onda mater naloži da Udrugica ode u dućan i kupi joj kore za štrudel, jabuke i kesu maniste za paštašutu.
- Moram joj reći, bogati - objasnila mi je - to je mlada ženica, mlađa od tvoga maloga. Šta ona zna koje kore treba kupiti? I koje su jabuke za jesti, a koje za gratati? Ne može ona to znati ako joj ja ne kažem...
Onda joj ja prigovorim da šta gnjavi curu, ne'š ti, kore ko kore, jabuke ko jabuke, na što ona mudro zaključi: eto, ti bi joj mater mogla biti pa ne znaš! Udrugica očito pomno zabilježi svaki zahtjev – kore moraju biti samo i isključivo te-i-te marke, a jabuke moraju biti zelene. Ili zelenkasto sive. Sive? Sive! Moja mater, naime, ima blago daltonističan poremećaj pa joj je sivkasta svaka boja koja nije crvena, plava, zelena ili žuta! No, izgleda da se Mala Udrugica dobro snalazi u šućmurastom svemiru moje matere... Svaka joj čast.
Dakle, nakon cijepljenja je Kraljica svratila i do doktora, da mu reče kako joj trebaju nove tablete za tlak jerbo od onih što ih trenutačno pije, od njih kašljuca. Kako zna da baš od tih tableta kašljuca? Znam, bogati, od čega će drugoga biti!
- I znaš - kazala mi je o doktoru kojeg je sad prvi put vidjela budući da se njezina donedavna liječnica preselila i otišla na drugo radno mjesto - čovjek je baš na svom mjestu. Čula sam vako-nako o njemu, ali ja ti mogu reći, čovjek je skroz uredan.
- Uredan?
- Pa je - pojasnila je.
- Mislim, nije baš neka ljepota, ali uredan je. Ljubazan! I promijenio mi je tablete, tako da znaš. I složio se sa mnom da su mi one tablete izazivale kašalj. I sve mi lijepo objasnio.
- Bogati?
- E - rekla je. - Rekao mi je da ću možda imati muspojave.
- Muspojave?
- E - rekla je - fibru i tako. Ali sumnjam... Sve je u redu.
Majko, izmjeri fibru
Naravno da je sve bilo u redu sat vremena nakon cijepljenja. Međutim... Međutim, preko noći joj je prvo skočio tlak. Pa je popila tabletu od koje se ne kašljuca. Onda ju je "uvatio led". Pa je cijelu noć ložila špaker i drhtala pod dva jorgana. Onda sam joj ujutro rekla da se ušuška i miruje i da ćemo, čim završimo s poslom, doći k njoj. Onda je oko podne rekla da je još drži led. Onda sam je pitala ima li fibru. Nema! Kako znaš? Pa znam! Pa kako znaš ako nisi mjerila? Pa šta ću mjeriti?! Pipnula sam se i nisam vruća, nego ladna! Majko, izmjeri fibru, molim te, nitko sam sebi ne može ocijeniti temperaturu...
Onda je oko dvi ure konačno izmjerila fibru. A fibra 39 s pet! Onda se ustrašila i poslušala me te šibnula dva Lekadola i fibra je pala kao šta bi bila pala i po noći da samu sebe, mudrica, nije vižitavala. U četiri popodne naredila je da stojim doma i da ne krećemo nikud i da joj je sad dobro. U šest joj je i dalje bilo dobro, u osam još bolje, a fibra se više nije vraćala. Spavala je cijelu noć ka cok, preznojila se pred zoru i samo je sutra prije doručka bila malo klimava na nogama...
- Pa di joj je pamet ne izmjeriti fibru? - upitao je Zakoniti, a ja sam ga samo krvoločno pogledala.
Onda je dva dana kasnije on otišao u Arenu na cijepljenje. Uvečer je slao mailove obiteljskoj doktorici i imunologinji i obje su mu savjetovale da odbije poslušnost ako mu slučajno ponude bilo što osim Pfizerova cjepiva. Kako on nije tip koji znade reći "neću", to ga je malo snervalo. Kako će odbiti?
- Majkemi mile - rekla sam - ti da si žensko, bio bi non-stop u drugom stanju. Pa lipo, kažeš neću! Hvala, neću! Hvala, neću, ja sam zapisan za Pfizera i tačka!
On me je tugaljivo gledao, ali šta'š, lako bi on za mene, ali kako bi doktoricama u oči pogledao da ih ne posluša? Konačno u deset manje deset javlja – cijepljen! Pfizerom! Aj, fala ti bože... Da su mu rekli da 15 minuta tamo posjedi pa ako bude živ, neka ide kući!
- Baš su tako rekli?! Ako budeš živ?!
- Je - odgovorio je drhtavim glasom. - Valjda neka medicinska šala.
Dabogda im šala prisjela, mislim ja, ali mučim.
Živ sam, stižem
Nakon 15 minuta zove i javlja da je živ i da stiže kući. I da nije ni osjetio ubod, kako sestrica ima laku ruku. Je, laku ruku i težak smisao za humor, mislim ja, ali opet mučim. Izljubim ga ko da je iz rata došao i čekam nuspojave. Prođe ura, ništa, dvi ure, ništa, prođe cijeli dan... Ništa! Pipam ga. Ništa! Uvečer ga nastavim pipati... Ništa!
- Isto ti izmjeri fibru - rekla sam mu - nekako si čudan.
- Kako čudan?
- Samo ti izmjeri fibru i ne pitaj ništa! - rekla sam sumnjičavo, nenavikla da ja njega pipam, a on ništa.
On poslušno uzme toplomjer, pričeka da zapišti pod rukom.... Fibra 35 sa četiri.
- Čovječe - kazao je - pa ja se ladim! Ajde ti mene isto još malo pipni, možda je toplomjer pokvaren...
Onda sam ga, šta ću, pipala. Onda je nakon pola ure ponovno izmjerio fibru.... Fibra 36 s pet! Onda sam prestala premda se on protivio, a meni je bilo drago što se toplomjer nije pokvario. Ukratko, Zakoniti se nije oladio, nije zafibrao, nije se ni pokvario. Čim se cijepi 43.656 ljudi prije mene, vidjet ćemo jesam li ja nus ili mus! Ili šlus...