Slučaj Klišmanić: Ona prvostupanjski sudac, njezin otac drugostupanjski sudac, suprug odvjetnik, brat sudski vještak, a bratova supruga sudska zapisničarka! Suci ne smiju biti zaštićeni od kritika novinara!

Najnovijom presudom u korist novinara, odnosno lokalnog dnevnika Zadarski list, Ustavni sud RH “zatvorio je vrata” svim sucima koji su sve češće u borbi protiv javne kritike, a uz pomoć nižih sudova, počeli posezati za “instant” zaradom od medijskih kuća.

Smatrajući da nisu podložni javnoj kritici u obavljanju svog posla od novinskih su kuća tražili enormno visoke iznose za svoje “duševne boli” čemu je Ustavni sud RH odlučio stati na kraj.

PRESEDANSKA PRESUDA USTAVNOG SUDA O zadarskim sucima, počevši s Ivanom Klišamnić, novinari trebaju pisati. Suci ne smiju biti zaštićeni od opravdanih kritika!

U svojoj zadnjoj presudi koja bi mogla imati domino efekt na ostale slične slučajeve “osjetljivih” sudaca, Ustavni sud je ocijenio da je presudama nižih sudova u korist sutkinje Općinskog suda u Zadru Ivane Klišmanić koja je od zadarske novine zbog duševnih boli tražila 50 tisuća kuna s kamatama došlo do miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli koje je propisano Ustavom. Ustavni sud je tu pravomoćnu presudu ukinuo i vratio slučaj na novo suđenje.

- Razlozi koje su sudovi naveli ne mogu se smatrati dostatnima i mjerodavnima za takvo miješanje u slobodu izražavanja. Stoga se ne može zaključiti da su sudovi ostvarili pravičnu ravnotežu Ustavom zajamčenih suprotstavljenih prava tužiteljice i podnositelja - navodi se u obrazloženju Ustavnog suda.

Sutkinja Klišmanić, naime, od dolaska Željka Rogića, sada bivšeg predsjednika, na čelo suda nije bila zadovoljna izvještavanjem novinara o njegovoj otvorenoj borbi s nepotizmom i ostalim devijacijama u zadarskom pravosuđu.

U svojim javnim istupima Rogić je Klišmanić prozvao kao dio nepotizma koji po njemu vlada u zadarskom sudstvu. Izjavama da je ona prvostupanjski sudac zadarskog suda, njezin otac drugostupanjski sudac, suprug odvjetnik, brat sudski vještak, a bratova supruga sudska zapisničarka nazvao je tipičnom privatizacijom sudske institucije, nakaradnom pojavom koja je raširena ne samo u Zadru, nego po sudovima u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Šibeniku.

Osim protiv predsjednika, Klišmanić je pokrenula postupke i protiv većine novinara koji su to prenosili tražeći visoke novčane iznose. Nakon Klišmanića tužbe protiv novinara počeli su pokretati i ostali suci zadarskog suda.

Zadarski list je u ovom slučaju tužila konkretno zbog članka na naslovnici od 7. siječnja 2015. pod naslovom: “Rogić: Iza anonimnog pisma u kojem me nazivaju Goebbelsom stoji Ivana Klišmanić!” Riječ je bila o anonimnom pismu potpisanom "Suci Općinskog suda" u kojem je naveden niz optužbi na Rogićev račun.

U izjavi za Zadarski list Rogić je pojasnio kako samo pretpostavlja da je upravo sutkinja Klišmanić autorica anonimnog pisma. Naveo je kako ona opstruira rad sudske uprave od samog početka njegovog mandata i to iz samo jednog razloga, jer je navikla upravljati sudom proteklih desetljeća preko svojega oca i svih onih koji su ih slušali i pomagali im.

Klišmanić je zbog toga tužila Zadarski list tražeći 50 tisuća kuna odštete. U tužbi je navela kako su Rogićeve tvrdnje klevetničke i zlonamjerne. Izjavila je da joj je objavom spornog članka povrijeđena čast i ugled, s obzirom na to da se člankom imputira da se ponaša na način koji ne priliči sucu, te da je u javnosti o njoj stvorena slika kao o osobi koja se služi nepriličnim radnjama. Ustavni sud tu je pravomoćnu presudu poništio, a samo je Ustavni sudac Miroslav Šumanović napisao izdvojeno mišljenje koje je potpuno suprotno onome što je zaključila većina. On smatra da pisanje u anonimnoj prijavi protiv sudaca nije bilo opravdano, te da Zadarski list nije učinio dovoljno da te navode provjeri.

Ustavni sud je zaključio kako je bilo potrebno pisati o problemima na sudu u Zadru, te kako suci ne smiju biti zaštićeni od opravdanih kritika.

U presudi protiv Zadarskog lista, po stavu Ustavnog suda, nije dokazano da bi sutkinjino dostojanstvo trebalo zaštititi nauštrb medijske slobode i slobode izražavanja, i to sa svotom od 50 tisuća kuna. Zanimljivost je i da je "Zadarski list" pred Ustavnim sudom zastupao bivši sudac Županijskog suda u Zadru Branimir Zorica.

Najnovija presuda Ustavnog suda u pravosudnim se krugovim drži presedanskom, jer za cilj očito ima obuzdati nekontroliranu pohlepu sudačke kaste na "duševnim bolima" koju u pravilu na sudu nikad nisu vještačili, već su je proglašavali isključivo kroz svjedočenja supružnika, članova obitelji ili prijatelja, nerijetko i samih involviranih u pravosuđe.

Ipak, presudnim za promjenu ovakve sudske prakse u Hrvatskoj smatra se postupak koji je zadarski tjednik Narodni list pokrenuo pred Europskim sudom za ljudska prava.

Narodni list se žalio na visoku odštetu dosuđenu današnjem predsjedniku Županijskog suda u Zadru Borisu Babiću. Sud za ljudska prava usvojio je tužbu Narodnog lista i tako "natjerao" Ustavni sud RH da u svojim budućim presudama primjeni europske kriterije. Bez tog malog, ali važnog koraka tvrdoglavog Narodnog lista, novinarstvu u Hrvatskoj je prijetio ulazak u autocenzuru, a suci bi i dalje svoju čast naplaćivali po automatizmu, onako kako im kolege dosude, u desecima i stotinama tisuća kuna. A ne za jednu kunu, na čemu bi ti državni dužnosnici s navodno visokim moralnim integritetom trebali zahtijevati, ako misle da su neoprimjerno prozvani.

Izgleda, nažalost, da su mnogim hrvatskim sucima kune puno važnije od moralnog integriteta i draže od moralne satisfakcije.